Pobjeda u Osijeku kao šlag na tortu fantastičnog perioda; em je Hajduk vodeći u HNL-u, em je napravio veliki posao u Konferencijskoj ligi

Hajduk na reprezentativnu stanku odlazi kao vodeći klub u HNL-u i kao klub koji nije prolaznik u Europi. Dapače, u tridesetak dana momčad Gonzala Garcije je pobijedila Dinamo, Ajax, Varaždin, Thun, Goricu i Osijek, remizirala s Istrom 1961 u Puli, te se spotakla na Gibraltaru kod Lincolna. Tri boda u Osijeku stigla su kao šlag na tortu, pobjeda ostvarena u teškim uvjetima i s evidentnom lakrdijom u režiji sudaca Ante Čuline i Frana Jovića (VAR). Dovoljno je bilo vidjeti radost igrača nakon što je Carlos Martin pogodio za 0:1 u sam smiraj derbija. I na tribinama Opus Arene se skakalo od sreće, kao što se veselilo gdje god bije hajdučko srce. Meni je to bila takva sreća kao kad malo prase pustiš u blato da se valja. Što bi se reklo, to je pobjeda s uskličnikom, Amerikanci bi rekli „statement win“, pobjeda s porukom.

Gol je praktički visio u posljednjih 20-ak minuta, Hajduk je sa svježim napadačkim snagama pritisnuo Osijek i prijetio, jurišao, nadirao sa svih strana, e da bi Martin zabio na sličan način i u sličnim trenucima kao Mathieu Acapandie protiv Varaždina. Nema ništa slađe od ovih 1:0 pobjeda izborenih uz puno muke i truda, ali s puno boljom igrom od nimalo bezazlenog domaćina.

U svom tom nabrajanju ukupnog učinka Hajduka od 10. listopada kad je na Poljudu pobijeđen Dinamo, svakako treba naglasiti da je Garcia stvorio i dva reprezentativca Hrvatske izborom Slavena Bilića. Oba s lijeve strane terena, Šimuna Hrgovića i Marina Šotičeka. Pritom Garcia naglašava kako će ih biti još. On ne izdvaja imena, ali vidi se da je čovjek presretan kako ga momčad prati i kako mu vraća na povjerenju. Garcia je autoritet izgradio znanjem, uvjerljivu igru je stvorio u relativno kratkom periodu s prilično provjetrenom svlačionicom. Da, „urugvajska prevara“ radi po svome i mijenja mentalitet kluba, koji je zajedno s navijačima predugo živio od slavne prošlosti…