Plenković najavio, otočani skeptični! Hoće li zadarski otoci uspjeti dobiti vodu do 2028.?
Zadarski arhipelag jedini je dio otočne Hrvatske do kojeg, uz iznimku Ugljana i Pašmana, još nije stigao vodovod. U više je navrata najavljivano da bi do 2028. godine svi stanovnici trebali dobiti sustavnu i redovitu opskrbu pitkom vodom, no otočani su prema tim rokovima sve oprezniji, piše HRT.
Prije godinu i pol dana najava je pobudila optimizam.
–Naš je plan da ta velika investicija bude realizirana kroz četiri godine, pa da pitka voda, koja će dolaziti sustavno i redovito, zamijeni brodove vodonosce, poručio je 22. srpnja 2024. godine premijer Andrej Plenković.
Međutim, na terenu stvari ne idu tako brzo.
–Projektiranje ide, tako da realno 2028. se može možda početi izvoditi, sigurno da neće doći voda do otoka, ali ako krene izvođenje, mi ćemo biti jako zadovoljni. Bez vode nema života na otoku, nema gospodarstva, nema turizma, rekao je Zoran Morović, načelnik općine Sali na Dugi Otok.
Problem nedostatka vode dodatno pogađa i ono malo otočne poljoprivrede, osobito u kontekstu klimatskih promjena i sve manjka kiše tijekom toplijih mjeseci.
-Imamo ista prava kao i svi građani, tako da bilo bi u redu kad bi uspjeli nekako dobiti vodu, naglasio je mlađi mještanin Duje.
Otočani ističu kako se o otocima najčešće govori tek tijekom ljetne turističke sezone, iako bi zbroj ukupnog otočnog stanovništva činio treći najveći grad u Hrvatskoj.
–Nakon 2027. ide dobivanje lokacijske, građevinske i razvlašćenje ljudi – kuda će ići taj predviđeni cjevovod. Moje optimističko je od 8 do 10 godina, smatra Denis Barić, predsjednik Otočnog sabora.
Iz Vodovoda Zadar podsjećaju na prvotni plan.
–Prvobitni plan je bio da bi trebalo u roku 3 godine od početka biti isprojektirano sve, ishođene dozvole, pripremiti za apliciranje i gradnja sama traje od tri do četiri godine, opisao je plan Tomislav Matek, direktor Vodovoda Zadar.
Osim same vodoopskrbe, nužno je osigurati i dodatne vodne kapacitete kako bi se izbjegle redukcije kakve su posljednjih ljeta pogađale grad i okolicu. Dolazak vode na otoke otvara i pitanje odvodnje.
–Obaveza je isporučitelja vodne usluge da paralelno radi i na odvodnji. Za te manje otoke doista je to specifično i teško. Sigurno da dostupnošću vode će se povećati potrošnja i automatski će se stvarati i pritisak na okoliš, objasnio je Daniel Segarić, pročelnik za poljoprivredu, ribarstvo i fondove EU-a Zadarske županije.
Za manje otoke kao realnije rješenje zasad se spominju eko-pročišćivači, dok bi izgradnja klasične mreže odvodnje bila znatno skuplji i kompleksniji projekt.


