Playbox Shorts, festival koji ruši zidove i raste iz godine u godinu: “Najteži je prvi korak, a onda samo nastavljaš”

Ono što je prije tri godine krenulo kao spontana ideja Karla Gagulića, danas je preraslo u jedan od najiščekivanijih događaja za mlade autore.

Playbox Shorts Festival od svoje prve pilot večeri 2023. godine, rastao je iz godine u godinu. U svom trećem izdanju, donosi pet nagrađivanih naslova u kojima će splitska publika moći uživati na kultnim Bačvicama od 21 sat. A zatim u listopadu slijedi zagrebačko izdanje festivala. 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli PLAYBOX SHORTS FILM FESTIVAL (@playboxshorts)

Festival okuplja mlade filmaše, glazbenike i kreativce, pružajući im platformu za predstavljanje rada široj publici. U ovogodišnjem programu, iz čak 980 prijava, odabrano je 12 filmova različitih žanrova i trajanja koji će se prikazati na zagrebačkom izdanju festivala. Bio je to izazovan, ali uzbudljiv proces selekcije kojim su se bavili selektori i kreativci festivala Nora Ban i Luka Šamadan. Odlučili smo popričati s ovom kreativnom ekipom. 

– Odabir filmova nije nimalo lagan posao i unatoč pokušaju da prije samog početka selekcije uspostavimo striktne kriterije kojima ćemo se voditi, umjetnost ne funkcionira tako. Zapravo je vrlo jednostavno, ili te nešto kupi na prvu ili ne, kao i sa svim u životu, nema između. Naravno da se svima neće svidjeti sve, no važno je da film izazove reakciju, kakvagod ona bila. Trudimo se u naš program uvrstiti filmove različitih žanrova, ali i trajanja kako bismo zadovoljili što veći raspon publike, govore Nora i Luka.

Koliko je ljudi uključeno u pripremu festivala i kako ste raspodijelili zadatke? 

– U pripremu festivala uključeni smo svi zajedno. Poslovi oko same organizacije razlikuju se ovisno o periodu pripreme pa su tako neki od nas tijekom godine vise posvećeni financijskoj razradi i sastancima sa sponzorima dok su drugi fokusirani na osmišljavanje kreativnog dijela programa. To uključuje osmišljavanje sadržaja, strukturu programa i selekciju filmova. No nekoliko tjedana prije samog festivala svi radimo sve, idemo po strane redatelje na aerodrom, vodimo ih u hotele, provjeravamo kino, filmove, postavljamo rasvjetu, scenografiju i presswall, kupimo nagrade i poklon pakete za goste festivala te pokušavamo iznijeti sve one neočekivane probleme koji nam se nađu na putu. Bude kaotično, ali zajedničkim snagama uspijemo sve izgurati.

Koji je najveći izazov u vođenju festivala koji vode isključivo mladi studenti?

– Kao najveći izazov izdvojili bismo financije i kako privući interes publike. To su dvije stvari za koje mislimo da zapravo svi naiđu kada pokreću nešto vlastito. Ovim putem moramo zahvaliti svim našim sponzorima koji su ukazali povjerenje i dali nam priliku, ali moramo priznati kako smo još uvijek na početku i jako je teško pridobiti pažnju i povjerenje nekoga kada si mlad i predstavljaš mu nešto novo. Isto je i s „probijanjem“ na tržište i pridobivanjem pažnje publike. Treba stvoriti dobar glas, a danas je sve toliko dostupno što u jednu ruku pruža super priliku, a s druge strane otežava jer su ljudi u poziciji da biraju, no mi zbilja volimo ovo što radimo i mislimo da se to osjeti i da smo na dobro putu da jednog dana budemo prepoznatljiviji i šire od Splita i Zagreba. 

Koji je najveći izazov u vođenju festivala koji vode isključivo mladi studenti?

– Kao najveći izazov izdvojili bismo financije i kako privući interes publike. To su dvije stvari za koje mislimo da zapravo svi naiđu kada pokreću nešto vlastito. Ovim putem moramo zahvaliti svim našim sponzorima koji su ukazali povjerenje i dali nam priliku, ali moramo priznati kako smo još uvijek na početku i jako je teško pridobiti pažnju i povjerenje nekoga kada si mlad i predstavljaš mu nešto novo. Isto je i s „probijanjem“ na tržište i pridobivanjem pažnje publike. Treba stvoriti dobar glas, a danas je sve toliko dostupno što u jednu ruku pruža super priliku, a s druge strane otežava jer su ljudi u poziciji da biraju, no mi zbilja volimo ovo što radimo i mislimo da se to osjeti i da smo na dobro putu da jednog dana budemo prepoznatljiviji i šire od Splita i Zagreba. 

Na koji način festival pomaže mladim autorima da dođu do šire publike? 

-Festival prvenstveno mladim autorima pruža svečanu premijeru i daje prostor za širenje. To i jest naš glavni cilj. Želimo da barem na tu jednu večer mladi osjete zadovoljstvo svoga rada, da što veći broj ljudi to vidi i da dobiju kritiku publike bila ona negativna ili pozitivna te da na takav način uđu polako u taj svijet i da se sigurnije upuste u nove projekte. Smatramo da nije samo bitno da pružimo prostor za širenje i takvu vrstu napretka, već i osobni napredak i ono nešto što će ti dati vjetar u leđa.

Kako se splitska publika razlikuje od zagrebačke po reakcijama i interesu?

-Uspoređujući splitsku i zagrebačku publiku, bitno je napomenuti kako onoj zagrebačkoj pružamo cjelovit festival, od svečanog otvorenja i crvenog tepiha, masterclass radionica i ostalih interaktivnih sadržaja pa sve do koncerata, dok Splitu donosimo samo filmski dio festivala. Pred treće izdanje Playbox Shortsa možemo reći kako u Zagrebu već polako stvaramo svoju publiku dok je tu publika još uvijek zatvorenija prema novom sadržaju. Iako se konstantno naglašava kulturna centralizacija grada Zagreba, kada se Splitu ponudi nešto novo, on kao da ostaje zatvoren u svoja četiri zida i mladim kreativcima ne daje dovoljno prostora da probiju jedan od tih zidova. Zato se trudimo pridobiti i ljude ovdje jer znamo da i tu isto tako ima prostora za mlade kreativce pune ambicije i želje za stvaranjem.

Kakvu poruku želite poslati mladim kreativcima koji razmišljaju o sličnim projektima?

-Poruka koju želimo poslati mladim kreativcima koji razmišljaju o sličnim projektima, ali i onima koji se ne bave ovim poslom već imaju razne druge ideje je da probaju sve što žele ostvariti bez obzira na prepreke o kojima razmišljaju i strahove od osuđivanja jer to na kraju zbilja jesu samo izgovori. Kao i u svemu, najteži je taj prvi korak jer ti je u glavi tisuće pitanja, ali tek kad se baciš u nešto shvatiš što sve to nosi sa sobom i onda samo nastavljaš jer te to tjera da rasteš. Tada shvatiš da je jedino bitno u svemu tome da voliš ono što radiš i da u tome guštaš, a onda svaki umor, ljutnja i briga nestaju i možeš mirno i zadovoljno možeš „svoju zvizdu slidit“.