Lepa Brena izašla iz bolnice: “Oporavit ću se u Novom Vinodolskom, hvala svima, i Ćiri koji me posjetio”

Pet dana nakon što je slomila obje ruke, i četiri dana nakon
operacije, Lepa Brena izašla je iz specijalne
bolnice u Lovranu. Puštena je na kućnu njegu, no neće se vratiti u Beograd. Bit
će u Resortu Novi u Novom Vinodolskom kako bi bila blizu bolnice zbog
skorašnjih kontrola, a isto tako kako bi se oporavila u društvu obitelji te
najbližih prijatelja i suradnika.

U vlastitoj izjavi za javnost po izlasku iz bolnice, Lepa Brena je preko svog agenta Vedrana Strukara poručila:

– Ne znam ni sama koliko je točno vremena prošlo, jer mi je od
trenutka kada su mi stavili gips svaki dan isti. Noćas sam prvi put spavala
kako treba i što je najvažnije naučila sam spavati na leđima, što inače ne
činim. Svi me pitaju imam li bolove? Nemam. Liječnici su me opskrbili svim
potrebnim medikamentima i sada su preda mnom tri zadatka: da odmaram, da idem na
fizioterapiju i da budem disciplinirana. Liječnici su me i pustili da izađem iz
bolnice samo pod uvjetom da mi bude osiguran psihički mir.

Imala sam ga sve
vrijeme u bolnici, a imat ću ga i narednih dana u Novom Vinodolskom gdje ću
ostati u apartmanu s obitelji. Ovim putem se zahvaljujem od srca osoblju I
liječnicima bolnice u Lovranu kao i svima koji su mi slali poruke pune toplih
riječi.

Mislim da sam se ovih nekoliko dana isplakala kao nikad u životu i
definitivno je iz mene izašla sva bol koja se u svakom čovjeku skuplja. Priznajem, shvatila sam koliko je korisno da
se isplačete.

Posljednji put sam se ovako osjećala kad sam slomila nogu 1991.
godine, dok je moj sin Stefan bio beba i sjećam se pakla kroz koji smo Boba, ja
i moji roditelji prošli u to vrijeme.

Kada se sve ovo dogodilo, željela sam da se u medijima dozirano i
kontrolirano pojavljuju informacije, jer nije bilo potrebe da se od mene pravi
tolika galama iako sam javna ličnost.

Svjesna sam da je moje zdravstveno stanje
intrigiralo ljude, ali nisam samo ja na ovom svijetu doživela nešto ovako. U
bolnici u Lovranu sam se dosta družila i pričala sa pacijentima i starijim i
mlađim od mene i svi su mi odreda rekli “da sam dobro prošla”, što meni u prvi
mah nije bila nikakva utjeha. Ja nisam navikla ni da ovoliko ležim, ni da
ovoliko mirujem.

Shvatila sam koliko smo svi kada se nađemo u jednoj ovakvoj
situaciji, zapravo bespomoćni, I da učimo stvari iz početka. Ni slutila nisam
da vas činjenica da se možete sami počešljati može učiniti ovoliko sretnom.  Konkretno, osjetila sam se bespomoćnom jer
prvo nisam navikla da me netko drugi hrani, oblači, pere mi zube, češlja me… Dobra
stvar je što su mi sinovi Viktor i Stefan instalirali mnoge igrice na Ipadu i
što se sada svađam s kompjuterom kad ga ne pobjedim! Uvijek sam grdila djecu
što igraju igrice, a sad sam počela i ja igrati!

Znam sve serije na svim
mogućim televizijama, ušla sam potpuno u radnju svake od njih! Provodila sam
dane pred hrvatskim tv kanalima.

U bolnici mi je raspored bio pun i zaista nisam stizala da
razmišljam gdje sam i što mi se događalo. Zna se dnevni raspored; kad se
ustaje, kad je kupanje, kad je fizioterapija. Bitno mi je da sam počela vježbati
neke jednostavne pokrete koji me u ovoj situaciji dovode do granice bola. Uskoro
će mi skinuti gips sa lijeve ruke, a prva kontrola mi je zakazana za otprilike
dva tjedna.

Veoma sam zahvalna svima na činjenici da sam imala apsolutnu
privatnost u bolnici, da me niko nije uznemiravao.

U Novom Vinodolskom imam sve uvjete za šetnju i lagani oporavak. Tu
su i moji najbliži, čija mi podrška zaista puno znači. Moram reći da su me
obilazili mnogi prijatelji, a dobila sam bezbroj sms, kao i poruka na Twiteru i
Facebooku. Zaista mi je pisalo mnogo ljudi sa svih meridijana i ja se zaista
zahvaljujem svima ovim putem na brizi.

Došao mi je i Ćiro Blažević u bolnicu,
koji me je od srca nasmijao, čovjek je pravi genijalac! Godila
mi je spoznaja da imam ovoliko prijatelja. Čovjek kad je zdrav često nije svjestan
tko su mu pravi prijatelji, dok mu se ne dogodi neka ovakva situacija. Ja sam
optimist po prirodi i život teče dalje. Nije smak svijeta.  Došla mi je I Kata iz Beograda, koja mi je u
kući već godinama desna ruka, a sada je tu za mene i za sve što mi treba i
njena pomoć mi mnogo znači.

Trenutno mi je prioritet da se oporavim. I zaista hvala svima koji
su se raspitivali o mom zdravstvenom stanju, ali i medijima koji su poštujući
moju privatnost, dopustili da se na miru oporavljam – kazala je Brena.