Sedmero štićenika iz Doma Mestral kreće u samostalan život
Kako štićenici “Maestrala” nisu imali sreću živjeti u svojim biološkim obiteljima, stambene jedinice bila su i jesu najbolja alternativa, odnosno nešto najsličnije životu u biološkoj obitelj. Upravo iz 3 stambene jedinice, dvije u Splitu i jedne u Kaštelima, izašlo je sedam mladih štićenika “Maestrala”, a samim time izašli su i iz Ustanove.
– U tijeku je jedna predivna faza u kojoj sedam naših korisnika, sedmero mladih gotovih ljudi koji su potpuno spremni za samostalan život, izlaze iz ustanove i iz sustava. Oni su živjeli u stambenim jedinicama u programu “Organizirano stanovanje uz povremenu podršku” gdje na njih 10 ide jedan odgajatelj koji ih povremeno obilazi. Oni tu žive samostalno i intencija jest da kada izađu iz stih stanova budu što samostalniji – kaže ravnatelj “Maestrala”, Miljenko Grabar.
Namjera ravnatelja Grabara i “Maestrala” i jest da štićenici u što ranijoj dobi izađu iz ove ustanove i presele u stanove kako bi se što ranije osamostalili, a samim time, s 21.godinu ili ranije, budu spremni na život van Ustanove.
– Od tih sedmero mladih ljudi četvero je predivnih studenata, troje radi ili na određeno ili na neodređeno vrijeme. Što je najbitnije našli smo im najoptimalniji alternativni smještaj. Jedna cura koja trenutno odrađuje vježbenički staž u frizerskom salonu, otišla je živjeti samostalno, te smo joj pomogli da iznajmi stan. Dvije cure su otišle živjeti sa svojim sestrama. Jedna je prije nekoliko dana diplomirala Predškolski odmor i trenutno odrađuje vježbenički staž u jednom od naših vrtića. Također, imamo jednu predivnu studenticu treće godine Umjetničke akademije i ona je dobila mjesto u studentskom domu isto kao i jedan student Kineziologije. Imamo još jednu curu koja studira na Teološkom fakultet i koja prelazi u novi studentski dom u Kampusu – objasnio nam je ravnatelj Grabar detalje oko preseljenja svojih predivnih sedmero štićenika.
Mogućnost zarađivanja imaju svi punoljetni korisnici
Na mjesta ovih sedam “gotovih” mladih ljudi ulazi sedam drugih korisnika koji su do sada živjeli u ustanovama, u Splitu i u podružnicama.
– Sedam drugih punoljetnih korisnika koji su polusamostalni ulazi na njihova mjesta i intencija nam je da i od njih napravimo ljude koji su spremni za samostalan život. Od njih nekolicina radi, doduše na određeno vrijeme, ali s tendencijom da budu zaposleni na neodređeno i nedostaje im još malo vremena da postanu potpuno samostalni, a imamo i jednu krasnu studenticu kojoj je Aspira odobrila stipendiju za Sportski menadžment. Kada se osamostale, odnosno kad sami procijenimo da su oni potpuno samostalni, na isti način kao i prethodnih sedmero, pokušat ćemo im zajednički naći najoptimalniji smještaj ( ako se ne mogu vratiti u obitelj onda im pomažemo na način da osiguramo neki jeftiniji stančić ili sobicu), ali je najbitnije da oni rade. Kada oni privređuju puno je lakše- mišljenja je Grabar.
U osamostaljivanju ovim, ali i drugim štićenicima pomagale su i pomažu splitske tvrtke, hoteli i trgovine na način da ih zapošljavaju, bilo honorarno, na određeno ili neodređeno vrijeme, tako da štićenici mogu imati i nešto svoje ušteđevine.
– Uspjeli smo ustrojiti stvari na način da svi punoljetni korisnici moraju raditi. Imamo ih 12 i svi su ovog ljeta radili. Čak smo uključili i dvojicu starijih maloljetnika koji su iskazali želju da bi radili pa smo omogućili i njima da rade sezonski posao preko učeničkog servisa. Osim sezonskih poslova, imamo ponude i za stalno zaposlenje – kazuje nam ravnatelj koji se i ovim putem zahvaljuje HNK Split, hotelima Park, Radisson Blu Resort Split, Le Meridien Lav Split, Pevecu, Dental centru Marušić, Aspiri,… te mnogobrojnim restoranima i kafićima koji su iskazali interes za Maestralove štićenike i omogućili im da zarade koju kunu za sebe.
Gradovi, Općine, Županije,…pomozite!
Ravnatelj Grabar ističe kako je sretan što živi u jednoj empatičnoj lokalnoj zajednici, te se nada kako će se i dalje naći financijskih sredstava ili prostori za nove stambene jedinice, a sve kako bi svojim štićenicima donekle približio i omogućio život najsličniji životu u obitelji.
– Stambene jedinice su jedna odlična stvar i volio bih podijeliti s našim sugrađanima da je ovo fantastična lokalna zajednica koja je puna empatičnosti počevši od vrha, od samog gradonačelnika, odnosna sva tri koja su nam izašla u susret i svaka im čast. Stanove kada uzimamo ne uzimamo na rok koji je ispod tri godine tako da bar jednu generaciju korisnika ispratimo iz tog stana. Prelazak u stambenu jedinicu uz povremenu podršku zakonski mogu ostvariti djeca od 16 do 21.godine, te svim našim korisnicima u toj dobi želimo i omogućiti prelazak – kazuje Grabar.
Amerikanci Nicky i Nancy Davis, prepoznali su “Maestral” kao kvalitetnu ustanovu te upravo narednih dana dolaze finalizirati ugovor kojim će “Maestral” dobiti određena financijska sredstva.
– Ta sredstva koja dobijemo od Amerikanaca koji su se oduševili našim načinom rada, mi ćemo namijeniti za stanove za povremenu podršku jer za sveobuhvatnu podršku mi trebaju ljudi, a ljudi nemam. Dio novaca ćemo namijeniti i za poslovne prostore za projekt “Mali veliki vrtić” za koji još uvijek nemamo adekvatan prostor – rekao je Grabar.
Projekt “Mali veliki vrtić” obuhvaća rad sadjecom predškolskog uzrasta i njihovim roditeljima. Dok bi stručna osoba i odgajatelj radili s djecom, stručni tim sastavljen od psihologa i socijalnog radnika, radili bi s roditeljima, a sve u cilju podrške mladim ljudima u roditeljstvu.
– To će sve ići u suradnji sa Centrom za socijalnu skrb jer oni najbolje znaju koje su obitelji potrebite pomoći te vrste i imaju spisak korisnika socijalne skrbi. I na temelju zakonskog rješenja ćemo obitelji, odnosno djecu uključivat u taj program. To će biti neka vrsta poludnevnog boravka za predškolce, odnosno vrtićku dob. Ovisno o potrebi bit će povremeno ili svakodnevno, a za sredtsva ćemo aplicirati i na EU fondove iako smo već za ovaj projekt aplicirali i bili odbijeni – ne posustaje Grabar u svojim namjerama.
Grabar naglašava kako ima još djece koja su potreba i zaslužuju prelazak u stambene jedinice kojih nikad dosta pa poziva Gradove i Općine da pomognu kako financijskim sredstvima tako i u potrazi za adekvatnim prostorima jer u Hrvatskoj postoji oko 1500 djece štićenika, a ta brojka je konstantna s obzirom da djeca stalno ulaze i izlaze iz institucija, a potreba će uvijek biti prisutna.


