Oporbeni vijećnici HDZ-a, HSP-a, HGS-a i Domovinskog pokreta zatražili su sazivanje tematske sjednice splitskoga Gradskog vijeća pod nazivom “Socijalne potrebe u gradu Splitu – Gdje je nestao čovjek?”, ali dostatan broj ljudi iza vrata velike vijećnice u Banovini nije se pojavio.
– Ova gradska vlast je totalno socijalno neosjetljiva. Ovo je nedemokratski presedan. Nek se sjednica odgodi za desetak, petnaest dana kako bi se sve kvalitetno pripremilo. Dvije godine mandata Puljka je iza nas, probleme stavljaju pod tepih, a jedino što dobro rade je PR. Nek otvore PR agenciju nakon što prođu još dvije godine njihove vlasti – kazao je Šuta.
– Nizak je to udarac i nije bilo potrebe za njim. Nitko od tih ljudi nije terorist nego su htjeli gradskim vijećnicima iznijeti svoje probleme. Prije par dana aktualan je bio Zakon o osobnoj asistenciji, puno je vijećnika napadalo ministra putem društvenih mreža zašto nije htio primiti majke djece s poteškoćama u razvoju da mu se obrate, a takva je situacija sada u Splitu. Split je prepun problema s osobama za invaliditetom, a evo, samo jedan više od godinu i tri mjeseca stoji na čekanju, i to je Pravilnik o prijevozu osoba s invaliditetom. I za pokazne karte je ista stvar, kad se promijenio sustav u Prometu, za sve su skupine donose odluke – i sportaše, i učenike, a za osobe s invaliditetom odluke nema – kazao je Tokić pa podvukao.
– Mi više nismo u nikakvom redu. Sve obećano se ne odrađuje, počevši od održavanja plaža na Benama, Sustipana, Ljetnog kina Bačvice, Doma mladih osim, da ne bi ispalo da napadam samo vlast, stavljeni su zvučni semafori na raskrižja, ali to je svakako minimum minimuma.
A “Bijelu knjigu pristupačnosti osoba s invaliditetom” gradskoj je vlasti poklonio Andrija Lipanović, član Domovinskog pokreta i predsjednik udruge “Vjeruj i djeluj” u kojoj su upisani svi nedostatci za osobe s invaliditetom diljem grada.
– Mi smo osobe trećeg reda u našem gradu. Želimo da nam se omoguće programi iz rehabilitacije, a prošle godine smo provale više mjeseci kako bi pripremili bijelu knjigu. Međutim, mi danas nismo niti pozvani na tematsku sjednicu. Nadalje, prešao sam preko 7.000 kilometara kako bi u bijeloj knjizi ukazali na probleme s kojima se susrećemo. Riječ o prometnicama, kotarevima, zvučnim signalima koji bi nam pomogli.