Petar Bosančić za DN: Želim guštati pred punim Poljudom

Porazom od Pafosa Bijeli će iskoristiti ‘padobran’ i spustiti se u borbu za Konferencijsku ligu. Već je poznat i protivnik u 3. pretkolu, litavski Žalgiris, koji je slično kao i ciparska momčad, kod kuće nadoknadila veliki zaostatak. Njihov protivnik, gruzijski Dinamo Tbilisi imao je zalihu od čak 3:0 iz prvog susreta, a nakon sjajne utakmice u Vilniusu, Žalgiris je slavio 7:2 te uz ukupan rezultat prošao dalje gdje dolazi na megdan Bijelima. Dvojica bivših Hajdukovaca sudjelovala su u tom podvigu, a jedan od njih podijelio nam je dojmove. 30-godišnji stoper Petar Bosančić drugu sezonu je član Žalgirisa, a za Dalmacija News pričao je o nogometu u ‘zemlji košarke’, životu na Baltiku, ogledu sa Hajdukom koji ih uskoro očekuje te o drugom Hajdukovcu u svlačionici Žalgirisa, veznjaku Marku Capanu koji mu se pridružio prošle zime. Prije toga, osvrnuo se na pobjedu protiv Dinamo Tbilisija (7:2), jer europski ogled sa devet pogodaka se ne viđa baš često.

Za početak ono ‘najfriškije’. Preokret protiv Dinamo Tbilisija, malo tko se nadao. Odigrali ste cijeli susret. Komentirajte nam malo utakmicu i dojmove. Atmosfera na tribinama sjajna, gol za golom i na kraju prolaz u samoj završnici susreta.

– Nemam riječi. Ovo što se dogodilo sinoć protiv Dinamo Tbilisija je nešto što se dogodi jednom u sto godina. To je ta utakmica zbog koje igramo, pratimo i volimo taj sport. Svjesni smo bili uloga, ušli smo mirne glave u utakmicu i otvorilo nam se. Gol po gol, nošeni atmosferom navijača odigrali smo odličnu utakmicu i izborili prolazak – podijelio je dojmove Bosančić o utakmici koja neodoljivo podsjeća na legendarnu La Remontadu (Barcelona-PSG). Sažetak se svakako isplati pogledati.

Atomsko drugo poluvrijeme Žalgirisa, nizali ste šansu za šansom i utrpali šest komada. Koji je trenutak u utakmici kada ste prelomili i svi zajedno znali da se može proći, da je protivnik na konopcima? Je li to bilo u svlačionici na poluvremenu ili prije?

– Stvarno smo od starta krenuli čvrsto, doma uvijek pružimo dobru utakmicu i uspostavimo dominaciju. Iako smo promašili penal već u sedmoj minuti nastavili smo dalje sa našim planom. Iako je na poluvremenu bilo 1:1 i nije bilo naznaka da se to može okrenuti, pokazali smo karakter i uspjeli. Prekretnica je svakako bio brzi gol za 4:2. Nakon toga je samo krenuo val. Trebat će mi nekoliko dana da sjedne ‘sve na misto’ i da rezoniram što se dogodilo.

Ukrajinac Bilenkyi je dao tri pogotka, zaista impresivna njegova predstava. Je li on najopasniji igrač Žalgirisa? Dva srpska igrača Mihajlović i Petković također su se istaknuli sinoć golovima…

– Cijela ekipa odigrala je na razini, a naši napadači imali su odličnu realizaciju. Bilenkyi se istakao, tu je i sve bolji Nikola Petković koji je dao dva gola. Teixeira i Mihajlović koji je ušao s klupe su dali isto po gol. Svatko daje svoj obol, a kada momčad igra dobro, uvijek će netko iskočiti.

Igrao je za Dinamo Tbilisi i Tornike Kvaratskhelia, mlađi brat PSG-ove zvijezde. Ima tek 16 godina, povezuje se s Bayernom, a predviđa mu se također velika karijera kao i starijem bratu Kvichi Kvaratskheliji. Je li stvarao probleme?

– Bilo je zanimljivo. Iznenadio me, pogotovo prvu utakmicu u Gruziji. Znali smo da je veliki talent, ali s obzirom da ima samo 16 godina jako je zreo. Iznenadilo me kako tako mlad igrač donosi odluke na terenu, fizičkom igrom strašno podsjeća na brata. U drugoj utakmici su se branili pa su se vidjeli neki obrambeni nedostatci, ali nedvojbeno je da je riječ o velikom potencijalu. Nastavi li ovako, ne sumnjam da će nastaviti stopama brata.

Hajduk protiv Pafosa niste mogli gledati. Jeste li bacili oko na ove prijašnje utakmice?

– Nisam pogledao utakmice sa Pafosom jer smo igrali u istom terminu, jedino uzvrat u Žilini. Svakako sada imamo kao momčad tjedan dana za detaljniju analizu.

Hoće li biti izazov istrčati na Poljud kao protivnik Hajduku? Naravno, već ste iskusili u dresu Istre igrati na ‘suprotnoj’ strani, ali europski ogled, pun stadion, dodatan naboj. Bit će sigurno napeto. Je li možda za vas to jedna od težih utakmica u dosadašnjoj karijeri?

– Sigurno da je drugačije nego onda prije par sezona u dresu Istre u HNL-u. Svi znamo kakve su europske utakmice, bez obzira na stanje u klubu, pobjeda Hajduka pred punim tribinama je uvijek imperativ. Bit će zasigurno top atmosfera, želim guštati pred punim Poljudom, ove dvije utakmice dolaze kao nagrada. Hajduk je realno favorit na papiru, respektiramo ga, ali isto tako imamo svoje šanse. Ne bojimo se i dat ćemo sve od sebe.

Ajmo nazad na Žalgiris! Kako vam se sviđa klub, općenito život u Vilniusu? Sigurno je bitno drugačije ljeti na Baltiku nego u Splitu…

– Već sam četiri godine na Baltiku, dvije u Latviji u Rigi, sada dvije u Vilniusu. Što se nogometa tiče, zaista nema nekog pretjeranog pritiska. Ali iskreno mogu reći da uživam, grad je uređen i dobar za život. Mnogima nije turistička destinacija koju bi ‘na prvu’ posjetili, ali se stvarno ima što za vidjeti i obići.

Pridružio vam se i Marko Capan ove zime. Kako se on snašao? Tu je i još jedno HNL ime, Paulius Golubickas nosio je dres Gorice…

– Stigao je prošle zime i dobro se snašao. Markov dolazak ovdje je zasigurno dobar potez za njegov razvoj. Još je mlad, a konkurencija na njegovoj poziciji je velika. Pred njim je još puno vremena, tek su mu 22 godine, a najbitnije je da ima kontinuitet, nametne se i stekne iskustvo.  A Golubickasa znam od prije, igrao sam protiv njega dok je bio u Gorici. Nažalost tada je imao peh s ozljedama. Jedan do cjenjenijih igrača općenito u Litvi, a sada se odlučio vratiti u Žalgiris. Odličan igrač i suigrač.

Još se kratko vratimo na ono što tek slijedi. U ovoj momčadi Bilih, osim pričuvnog vratara Stipice koji se vratio u Hajduk nema više nikoga od tvojih nekadašnjih suigrača iz sjajne generacije sa Vlašićem, Balićem, Leticom, Grbićem… Čuješ li se sa kime od njih? Ili sa nekim od trenutačnih igrača Hajduka?

– Dugo je vremena prošlo. Vratio se u međuvremenu Dante Stipica koji je branio kad sam ja počinjao. Sada su tu neki novi mladi igrači, ima i dosta stranaca. Od trenutačnih igrača nemam neki kontakt, ali čujem se sa dosta ljudi iz kluba, najviše sa fizioterapeutima i trenerima. Od mojih nekadašnjih suigrača najviše sam u kontaktu sa Vlašićem i Leticom. Kroz godine se kontakt općenito sa ljudima izgubi, ali uvijek kada se negdje sretnemo vrlo rado popričamo i pozdravimo se. Pratimo i gledamo jedni druge, gdje tko igra. I stvarno mi je drago za svakoga iz od njih kada postigne uspjeh.

I za sam kraj, moram to pitati. Ja sam upućen, ali neki naši čitatelji možda i nisu. Udruga Sličice Pričaju danas sudjeluje u najvećim humanitarnim akcijama na prostoru Lijepe Naše, a dobitnik prošlogodišnje nagrade Dalmacija Newsa i osnivač udruge, Luka Kanaet, vaš je dugogodišnji prijatelj, a kako on kaže vi ste menadžer njegove stranice i udruge. Kako gledate na tu krasnu priču koja je pomogla potrebitima diljem zemlje, kada znate da ste uz te ljude od samih začetaka?

– To je jedna stvarno priča za sebe. To što je Luka napravio uz podršku svih ljudi oko njega je stvarno prekrasno. Strašno velike stvari, jednostavno nema dalje od te sreće kada se pomogne onome kome je potrebno. Kada gledam sa odmakom od šest godina koliko ta priča djeluje, koliko donacija, humanitarnih akcija, onoga što je javnosti nepoznato i što se ne zna… Velik trud je tu uložen od ekipe koja je u Splitu. Stvarno kapa dole Luki. Stvarno je lijepo takvu osobu imati kraj sebe.

Cila ekipa Sličica Pričaju su veliki navijači Hajduka… Otkrij nam na kraju, daju li već neke ‘korisne’ savjete za utakmicu?

– A naravno haha. Svi su navijači, nismo još stigli komentirati sve, ali u idućim danima zasigurno će biti komentara.