Hajduk je na jedvite jade pobijedio Goricu i zacementirao se na 2. mjestu, jer sada ima već 9 bodova viška u odnosu na Osijek, pa to ne bi smjelo biti upitno. No, u kontekstu onoga što je pokazao protiv momčadi koja je uvjerljivo posljednja nije nam svejedno što su sljedeće dvije utakmice Bijelih i dvije najteže ovoga proljeća. Dinamo u Maksimiru i Osijek u Gradskom vrtu.
Prva je prvenstvena, makar Modri čvrsto drže prednost na vrhu, svaka pobjeda u Maksimiru za Hajduk je praznik u nosi ogromnu dozu samopouzdanja. Samo tri dana kasnije momčad Ivana Leke će protiv Osijeka igrati u četvrtfinalu Kupa, veliki je to ispit za branitelja naslova. Jest, Osijek ne briljira, rasprodao je pola momčadi i pritom većinu nositelja (Ivušić, Kleinheisler, Beljo), ali to je samo jedna utakmica i u njoj je sve moguće. Za Osijek je to utakmica sezone.
Sustav 3-5-2 i dalje ne donosi Hajduku ništa dobro, prvo poluvrijeme je bilo očajno, razvučene linije, bez točnosti u dodavanju, presing na loptu nikakav, ideja nepostojeća… Gorica je djelovala zrelije i opasnije, takva je bila i do kraja utakmice, jer im je svaka tranzicija praktički nosila barem neku polupriliku. Statistika kaže da je Gorica, gotovo prekrižena iz prvoligaškog društva, uputila 16 udaraca prema
Sentiću. To je zbilja previše, imala je i dva zicera. Jedan u prvom dijelu,
Mitrović je glavom promašio s 5 metara, a u drugom je kod 1:1
Vujnović izbio sam na
Sentića i poslao loptu pored stative.
Niti pola minute kasnije Kalinić je „probio“ Radoševića i donio olakšanje, ali strahovalo se doslovno do kraja. Kako god na treningu trenirali, a Leko kaže da je to dobro, u utakmicama su prezentacije prosječne, pa i ispod toga. On od 3-5-2 neće odustati, ali pobjednički gol Kalinića je pao nakon prelaska na 4-4-2.
Treba svakako notirati da je Leko opet imao problema u sastavljanju momčadi, previše novih pojedinaca zbog ozljeda i bolesti, čak i onih koji su stigli prije nekoliko dana poput Ferra i Anella. Capanu je ovo druga utakmica, silom prilika je debitirao i Letaj, a ne zaboravimo i da je Prpić tek od prve utakmice nastavka prvenstva ušao u prvu momčad. Slično vrijedi i za Pukštasa. Dakle, u svemu tome treba ostati trezven.
Voljeli bismo i da navijači ne uzmu „na zub“ Karla Sentića, da se u sljedećoj domaćoj utakmici ne ponavljaju scene u kojima se njegova ispucavanja doživljavaju kao razlog za sprdanje s mladim vratarom. U redu, dosta ih je danas izašlo u aut, danas su navijači od toga napravili mali show, ali ne bi se smjelo ponoviti.
