Bivši direktor u naftnoj
kompaniji Ina i prebjeg iz socijalističke Jugoslavije Stjepan Đureković brutalno
je smaknut hicima iz pištolja te udarcima sjekirom 1983. u
Wolfratshausenu, tridesetak kilometara od Muenchena. Ubijen je u
improviziranoj tiskari smještenoj u garaži drugog hrvatskog emigranta,
Krunoslava Pratesa, koji je istovremeno uređivao iseljenički tisak i
informirao Udbu. Četvrt stoljeća nakon atentata Prates je osuđen na
doživotnu kaznu zatvora zbog pomaganja u ubojstvu, a tijekom suđenja su
isplivala i imena “jugo špijuna” Josipa Perkovića i njegova šefa Zdravka Mustača, koji
će zajedno sjesti na optuženičku klupu.
No, o mogućem suđenju hravatskim špijunima u Njemačkoj govorilo
se godinama, još od vremena kada je Perković, kao bivši dužnosnik Službe
državne sigurnosti (SDS), poznatije pod starom kraticom Udba, postao
jedan od šefova hrvatskih tajnih službi u novostvorenoj državi.
Kratke biografije
Rođen 1945. u Ličkom Novom Selu Perković se, kao diplomirani
ekonomist, 1970. zaposlio u SDS-u. Prva mu je zadaća bila kontrola
stranih studenata, no ubrzo se počeo baviti “neprijateljskom
emigracijom”. U Zagreb se preselio 1979. kada je unaprijeđen u šefa II.
odjela republičkog SDS-a, a 1986. posjate pomoćnijk ministra unutarnjih
poslova tadašnje SR Hrvatske i šef hrvatskog SDS-a. Uspostavom nove
vlasti 1990. postaje podtajnik za državnu sigurnost u MUP-u, a godinu
kasnije postaje pomoćnik ministra obrane postaje pomoćnik ministra
obrane zadužen za formiranje vojne obavještajne službe. Zbog optužbi da
je umješan u ubojstvo Brune Bušića 1992. je umirovljen , no godinu
kasnije je rehabilitiran i postavljen za savjetnika ministra obrane
Gojka Šuška. Savjetnikom ravnatelja Hrvatske izvještajne službe
Miroslava Tuđmana imenovan je 1996. da bi 1998. ponovno bio umirovljen.
Mustač je rođen 1942. u Zagrebu, a nakon završenoga studija
ekonomije počeo je 1964. raditi u zagrebačkom centru SDS-a. Od 1979. do
1982. bio je načelnik toga centra, a od 1982. do 1986. zamjenik
republičkog sekretara za unutrašnje poslove, odnosno bio je načelnik
SDS-a u Hrvatskoj. Političko vodstvo SR Hrvatske po ključu je 1986.
Mustača predložilo za novoga šefa saveznoga SDB-a u Beogradu koji je na
tome mjestu ostao do početka 1991. godine. Nakon povratka u Zagreb,
imenovan je zamjenikom predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka
(UZUP) koji je vodio Josip Manolić. Mustač je bio i zamjenik
predsjednika Kriznog stožera Republike Hrvatske. Nakon ukidanja UZUP-a
bio je neko vrijeme savjetnik Hrvoja Šarinića, koji je tada bio
predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS).
Od tjeralice do izručenja i suđenja
Prvi dokument kojim je Njemačka nagovijestila kazneni progon
Perkovića i Mustača bila je nepravomoćna presuda Pratesu Višeg
zemaljskog suda u Muenchenu iz 2008. a godinu kasnije uslijedila je
tjeralica saveznog kriminalističkog ureda (Bundeskriminalamt – BKA).
2009.
12. lipnja – “U svezi s ubojstvom Stjepana Đurekovića 28. srpnja
1983. u bavarskom gradu Wolfratshausenu njemačka istražna tijela
međunarodnim nalogom za uhićenje tragaju za Zdravkom Mustačem, Ivanom
Lasićem, Josipom Perkovićem i Borisom Brnelićem”, objavljeno je na
internetskim stranicama BKA. U obrazloženju tjeralice navodi se da su
traženi bili djelatnici državnih sigurnosnih služba bivših
Socijalističkih Republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine te tajne službe
Saveza komunista Jugoslavije. Navodi se da je traženi Boris Brnelić
djelovao kao tajni agent riječke podružnice Službe državne sigurnosti.
Perković je, osim za umiješanost u ubojstvo Stjepana Đurekovića,
osumnjičen da je, zajedno s još jednim djelatnikom tajne službe, u
studenom 1977. pokušao “jednog Hrvata” pridobiti za ubojstvo “dvojice
hrvatskih emigranata”.
5. ožujka – Njemački Vrhovni savezni sud u Karlsruheu odbacio je
zahtjev Krunoslava Pratesa za revizijom procesa čime je presuda iz 2008.
postala pravomoćna. Sud u Muenchenu utvrdio je da je Prates upravo
Perkoviću predao ključeve garaže koju je Đureković koristio kao tiskaru.
Perković je tada, kako se obrazlaže u presudi iz 2008. kojom je Prates
osuđen na doživotni zatvor zbog suučesništva u ubojstvu, te ključeve
predao nepoznatim osobama koje su Đurekovića 28. lipnja 1983. dočekale u
garaži i usmrtile hicima iz vatrenog oružja i udarcima u glavu. Kao
krunski svjedok u procesu protiv Pratesa pojavio se također bivši
djelatnik SDS-a Vinko Sindičić koji je, međutim, kasnije povukao svoj
iskaz.
2011.
30. svibnja – Njemački tjednik Focus objavio je da hrvatska
Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) uništava kompromitirajuće
dokumente o Perkoviću, pozivajući se na izvore u bavarskom Pokrajinskom
uredu za suzbijanje kriminala (LKA). “Dokumenti s potpisom Josipa
Perkovića svjesno se uništavaju” javlja Focus, dodajući da je riječ o
dokumantima povezani s Đurekovićevim ubojstvom. Neimenovani službenik
LKA rekao je za Focus kako je SOA u svjetlu ulaska Hrvatske u Europsku
uniju “zaokupljena sklanjenjem dokaza o mračnim poslovima”.
2013.
17. lipnja – Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko izjavio je da
do europskog uhidbenog naloga za bivšeg dužnosnika jugoslavenskih i
hrvatskih tajnih službi Josipa Perkovića nije došlo zato što je on
svojevremeno bio bliski suradnik Franje Tuđmana i Gojka Šuška, nego zbog
drugih razloga.
18. lipnja – Saborski Odbor za zakonodavstvo je bez veće rasprave
i spominjanja “slučaja Perković” jednoglasno podupro prijedlog izmjena
Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama
Europske unije, po kojem će Hrvatska od 1. srpnja europski uhidbeni
nalog primjenjivati na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002.
godine. Dan kasnije prijedlog je većinom glasova, ali uz protivljenje
HDZ-a, podupro i Odbor za pravosuđe.
21. lipnja – Predsjednik Republike Ivo Josipović kazao je da se
čak i uz neograničenu primjenu jedinstvenog europskog uhidbenog naloga
Perkovića ne bi se moglo izručiti Njemačkoj te da se cijela priča
pogrešno stavlja u kontekst jednog čovjeka.
22. lipnja – Premijer Zoran Milanović izjavio je da ga zanima što
je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) učinilo u vezi
slučaja Josipa Perkovića u razdoblju od 2005. do 2008. “DORH je mogao
pokrenuti istragu, utvrditi istinu o krivnji ili ne, odustati od
istrage, ali prekinuti zastaru pa sada ne bismo razgovarali o tome treba
li se suditi u Njemačkoj jer su po svemu sudeći i žrtva i navodni
počinitelj hrvatski državljani”, rekao je premijer.
24. lipnja – Državno odvjetništvo kao neutemeljene je odbacilo
tvrdnje da nije surađivalo s nadležnim tužiteljima u Njemačkoj i da je
štitilo Perkovića te istaknulo kako je, naprotiv, potpuno i
transparentno surađivalo s njemačkom stranom. Podsjetili su i da su
pokretanje postupka protiv Perkovića odbacili još 1997. kada još nije
nastupila zastara. U kronologiji svojih postupanja DORH je naveo da su
dvije kaznene prijave protiv Perkovića bile odbačene 1997. i 1999. te da
je 2005. od njemačke strane došao zahtjev za međunarodnom pravnom
pomoći nakon čega je s Njemačkom razmijenjena sva tražena dokumentaciju.
Tvrdili su da je i tada odlučeno da nema osnova za drukčiju odluku od
prijašnjih.
26. lipnja – Njemački Savezni ured za borbu protiv kriminala
ponovno je objavio tjeralicu za Perkovićem, koja neko vrijeme nije bila
na njihovim službenim stranicama. U tjeralici je navedeno da je
Perković, koji se služi i imenom Tomo Novaković, “uz njegove službene
djelatnosti u bivšoj SDS SRH (Služba državne sigurnosti Socijalističke
Republike Hrvatske)” radio i “u tajnoj službi Saveza komunista
Jugoslavije”.
26. lipnja – Mediji su objavili da njemačka kancelarka Angela
Merkel ne dolazi u Zagreb na proslavu ulaska u EU zbog “slučaja
Perković”, a oporba u Saboru ustvrdila je da se Hrvatska sramoti sedam
dana prije ulaska u EU i ima veliki problem s vjerodostojnošću.
Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Peđa
Grbin, iz vladajužćeg SDP-a, rekao je da je Hrvatska dužna kažnjavati
svoje zločince i da treba učiniti sve da budu sankcionirani svi koji su
ih činili, ali da što se tiče predloženog zakona o pravosudnoj suradnji s
članicama EU, Eurospka komisija nakon ulaska Hrvatske u EU više nije ta
koja razmatra usklađivanje hrvatskih zakona s odredbama EU.
28. lipnja – Sabor je donio zakon o pravosudnoj suradnji u
kaznenim stvarima s članicama EU, kolokvijalno zvanim “Lex Perković”,
kojim je onemogućio primjenu europskog uhidbenog naloga na zločine
počinje prije kolovoza 2002. U glasovanju nisu sudjelovali zastupnici
HDZ-a, koji su napustili sabornicu, obrazlažući da “ne žele sudjelovati u
takvom udaru na vladavinu prava”. Za zakon je glasovalo 78 zastupnika, a
šest oporbenih je bilo protiv.
2. srpnja – Predsjednik Odbora za europske poslove njemačkog
Bundestaga Gunther Krichbaum naglasio je u Zagrebu da je Njemačka dala
veliku potporu ulasku Hrvatske u Europsku uniju, ali je istodobno
izjavio kako ga “iritira” činjenica što je Sabor donio zakon kojim se
sprječava izručenje Perkovića Njemačkoj. “Moj je dojam da je zakon
donešen da zaštiti Perkovića i moje je mišljenje da to nije
prihvatljivo”, rekao je Krichbaum.
10. srpnja – Ministar pravosuđa Orsat Miljenić izjavio je da će o
razgovorima s Europskom komisijom ovisiti hoće li Hrvatska izručivati
svoje građane po europskom uhidbenom nalogu ostalim članicama EU-a za
sva kaznena djela ili samo ona počinjena nakon 2002., kako je propisano
zakonom o pravosudnoj suradnji s članicama EU-a.
6. kolovoza – Glasnogovornica povjerenice za pravosuđe Europske
komisije Vivian Reding, Mina Andreeva, izjavila je da Hrvatska mora do
23. kolovoza predati Europskoj uniji točan rok do kojega će uskladiti
hrvatski zakon o europskom uhidbenom nalogu s europskim zakonodavstvom.
Reding je u pismu upućenom hrvatskom ministru pravosuđa Orsatu Miljeniću
koncem sprnja napisala kako ono što Hrvatska učinila 28. lipnja,
usvajanjem amandmana na zakon o europskom uhidbenom nalogu, nije u
skladu s europskim zakonodavstvom te da to treba korigirati, kazala je
Andreeva.
26. kolovoza – Andreeva je izjavila da ni nakon isteka roka
Europska komisija nije primila odgovor hrvatskog Ministarstva pravosuđa
vezano za zakon o europskom uhidbenom nalogu te je najavila da će
Komisija zbog toga poduzeti mjere protiv Hrvatske. “Potez Hrvatske znači
da se nekoliko kriminalaca osumnjičenih za ubojstvo hrvatskih
emigranata u drugoj europskoj zemlji tijekom komunističkog režima može i
dalje skrivati iza hrvatskih granica i zbog toga će potpredsjednica
Reading upoznati cijelu Komisiju s tim pitanjem idućeg tjedna i
predložit će akcije u skladu s Člankom 39 hrvatskog pristupnog ugovora
kao što je već naznačila u pismu hrvatskom ministru pravosuđa”, rekla je
Andreeva.
27. kolovoza – Premijer Zoran Milanović oštro je osudio izjavu
glasnogovornice Andreeve rekavši da je netočna, neargumentirana te da se
na taj način ne razgovara niti s neprijateljem.
28. kolovoza 2013. – Ministar pravosuđa Orsat Miljenić izjavio je da će Vlada u redovitoj proceduri mijenjati ‘Lex Perković’.
4. rujna 2013. – Premijer Zoran Milanović kazao je da se slučaj
Đurekovićeva ubojstva neće moći riješiti ako se ne promijeni Ustav i ne
ukine zastara za teška ubojstva, a najavi je i da će SDP u Hrvatskome
saboru predložiti osnivanje saborskog istražnog povjerenstva o tom
slučaju.
16. rujna – Europska komisija najavila je mogućnost uvođenja
sankcija protiv Hrvatske zbog kršenja Europskog uhidbenog naloga, zbog
čega je oporba žestoko napala vladu iz koje ponavljaju da su iznenađeni
mogućim sankcijama koje bi mogle imati ozbiljne političke i financijske
štete za Hrvatsku.
17. rujna 2013. – Potpredsjednica Europske komisije Viviane
Reding rekla je u Bruxellesu da je u potpunosti neprihvatljivo da
promjena hrvatskog zakona o primjeni europskog uhidbenog naloga stupi na
snagu tek sredinom sljedeće godine, hrvatski predsjednik Ivo Josipović
također smatra da promjene treba donijeti što prije, dok je premijer
Milanović ponovio da Hrvatska neće odustati od 15. srpnja 2014. kao roka
kada bi promjena zakona trebala stupiti na snagu.
19. rujna 2013. – Premijer Milanović i predsjednik Europske
komisije (EK) Jose Manuel Barroso telefonski su razgovarali o sporu
nastalom oko primjene europskog uhidbenog naloga, odnosno slučaju ‘lex
Perković’, doznaje se iz EK kojoj je hrvatska vlada u međuvremenu
uputila i ‘non-paper’ u kojem se žali na odnos prema Hrvatskoj i tvrdi
da za sankcije nema razloga, jer namjerava ispuniti sve obveze iz
europskog uhidbenog naloga.
20. rujna 2013. – Hrvatska i Europska komisija postigle su
kompromis i izmjena zakona o provedbi europskog uhibenog naloga stupit
će na snagu 1. siječnja 2014., izjavio je neimenovani visoki europski
dužnosnik agenciji Reuters, a taj navodni dogovor nisu htjeli potvrdili
ni u Bruxellesu niti u Zagrebu.
25. rujna – Hrvatska je postigla dogovor s Europskom komisijom
(EK), prema kojem bi promijenjeni zakon o primjeni europskog uhidbenog
naloga (EUN) stupio na snagu najkasnije 1. siječnja 2014., što će
omogućiti prekid postupka za uvođenje sankcija Hrvatskoj zbog kršenja
europske pravne stečevine.
4. listopada – Hrvatski sabor je s 83 glasa za, 28 protiv i osam
suzdržanih, na prijedlog Vlade izmijenio Zakon o pravosudnoj suradnji u
kaznenim stvarima s EU-om, tzv. “Lex Perković”. Tim je izmjenama
izbrisano ograničenje primjene europskog uhidbenog naloga na kaznena
djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002.
2014.
1. siječnja – Perković je uhićen u Zagrebu, a Mustač u Svetoj
Nedjelji. Obojica su se pred tužiteljstvom usprotivila izručenju, nakon
čega im je sud odredio istražni zatvor. Ustvrdili su i da su žrtve
neistinitog iskaza Udbina operativca Vinka Sindičića, kojega su u
međuvremenu tužili za lažno svjedočenje. Perkovićev odvjetnik Anto
Nobilo kazao je da se njegov branjenik protivi izručenju jer postupak u
Njemačkoj ne ocjenjuje kao “fer suđenje” te smatra da je u slučaju
Đurekovićeva ubojstva nastupila apsolutna zastara. Također podsjetio je
da u tom slučaju postoje dva rješenja o odbacivanju kaznene prijave koje
je donijelo hrvatsko Državno odvjetništvo te da se Perkovića ne tereti
za organiziranje, već samo za pomoć u Đurekovićevu ubojstvu.
3. siječnja – istražni zatvor Perkoviću je zamijenjen tzv.
mjerama opreza, među kojima su oduzimanje putovnice, osobne iskaznice te
zabrana napuštanja prebivališta.
3. siječnja – Bernd von Heintschel-Heinegg, glavni sudac u
procesu Krunoslavu Pratesu izrazio je u razgovoru za Deutsche Welle (DW)
uvjerenost da je Josip Perković suučesnik u tom ubojstvu, za koje je
naredba stigla iz samog tadašnjeg političkog vrha SFRJ. “Perković je bio
taj koji je dao naredbu i koji je sve imao u svojim rukama. No Perković
nije taj koji je imao neke osobne koristi od ovog ubojstva. Ono je bilo
naručeno od samog političkog vrha”, kazao je Von Heintschel-Heinegg.
Bivši sudac je kazao i da je Sindičić, u vezi Đurekovićeva ubojstva,
govorio istinu.
7. siječnja – Iz istražnog zatvora u Remetincu pušten je i Mustač
koji je kao zalog da neće napustiti Hrvatsku sudu također morati
predati osobne dokumente.
8. siječnja – Zagrebački Županijski sud odlučio udovoljiti
njemačkom zahtjevu za Perkovićevim izručenjem, a njegov odvjetnik Anto
Nobilo najavio je da će žalbu na tu odluku uputiti Vrhovnom sudu jer
smatra da je nastupila zastara.
9. siječnja – Županijski sud u Velikoj Gorici odbio je izručenje
Zdravka Mustača, zaključivši da je u tom slučaju nastupila zastara.
13. siječnja – Perkovićev odvjetnik podnio je žalbu na odluku
zagrebačkog Županijskog suda da se Perkovića izruči Njemačkoj. U
opširnoj žalbi Vrhovnom sudu odvjetnik Anto Nobilo ponovio je ranije
stavove da je izvanraspravno vijeće izručenje moralo odbiti zbog
zastare, ali i da je tijelo pod predsjedanjem suca Ivana Turudića
pogriješilo kada je odlučilo neispitivati tzv. dvostruku kažnjivost.
Također, u žalbi je ponovio da je hrvatsko državno odvjetništvo dva puta
odbacilo kaznene prijave protiv Perkovića zbog Đurekovićeva ubojstva te
da on u Njemačkoj ne može očekivati pošteno suđenje.
14. siječnja – Zagrebačko državno odvjetništvo žalilo se na
odluku o Perkovićevu izručenju, ističući da je sud povrijedio zakon te
pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da u
tom slučaju nije nastupila zastara kao apsolutna zapreka za predaju. U
priopćenju u kojem obavještavaju o žalbi na odluku za koju su se na sudu
zalagali kao predstavnici Njemačke, državno odvjetništvo, nasuprot
sudu, tvrdi da je prema hrvatskom pravu u tom slučaju nastupila zastara.
14. siječnja – Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici
izvijestilo je da se neće žaliti na odluku izvanraspravnog sudskog
vijeća koje je zbog zastare odbilo izručiti bivšeg čelnika jugoslavenske
tajne službe Zdravka Mustača
14. siječnja – Odvjetnik Anto Nobilo potvrdio je da je dobio
izjavu Udbina operativca Vinka Sindičića, u kojoj navodi da je na
njemačkom sudu lažno svjedočio u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića. U
svojoj izjavi, danoj kod javnog bilježnika u Italiji 31. prosinca
2013., Sindičić tvrdi kako je na sudu u Muenchenu, kao glavni svjedok u
slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića 1983., lažno teretio Krunoslava
Pratesa, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača i to po uputama njemačke
tajne službe. Istaknuo je kako “ne sumnja u autentičnost Sindičićeve
izjave jer je ona ovjerena i potpisana kod javnog bilježnika”.
15. siječnja – Županijski sud u Velikoj Gorici odbacio je kao
nedopuštenu žalbu obitelji ubijenog hrvatskog emigranta Stjepana
Đurekovića na odluku da se odbije Mustačevo izručenje. No, odluka o
Mustačevu neizručivanju Njemačkoj ni time nije postala pravomoćna, zbog
mogućnosti žalbe Vrhovnom sudu.
21. siječnja – Vrhovni sud odbio je žalbe koje je na odluku o
Perkovićevu izručenju podnijela njegova obrana, ali i državno
odvjetništvo. Vrhovni sud je naglasio kako je zagrebački Županijski sud
pravilno utvrdio da u tom slučaju nije trebao ispitivati načelo
dvostruke kažnjivosti pa time ni zastare te da je s razlogom odbacio
Perkovićeve tvrdnje da u Njemačkoj ne bi imao pravedno suđenje.
Perkovićeva obrana najavila je ustavnu tužbu na odluku Vrhovnoga suda te
zahtjev za privremenom mjerom kojom bi se to izručenje odgodilo do
pravorijeka Ustavnoga suda.
23. siječnja – Perković je u izjavi za Deutsche Welle rekao da
nema nikakve veze s ubojstvom hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića
1983. u Njemačkoj, kao ni s bilo kakvim drugim ubojstvima. Prema
njegovim riječima, bavio se “klasičnim obavještajnim poslom, na zaštiti
hrvatskog teritorija”. Na pitanje novinara tko je dao nalog za
likvidaciju Đurekovića, ogradio se izjavom da nema dovoljno podataka.
“Ne bih to komentirao jer nemam temeljnih podataka o tim istragama”,
odgovorio je Perković.
24. siječnja – Perković je izručen Njemačkoj, čime je završena
sedmomjesečna pravno-politička zavrzlama koja je uzburkala i
polarizirala hrvatsku političku scenu, aktualizirala neriješena
politička ubojstva bivšeg režima, ali i stvorila prijepore u pravosudnim
krugovima zbog različitog tumačenja europskog uhidbenog naloga i
pitanja zastare. Ustavni sud prethodno je istog dana odbio njegovu
ustavnu tužbu, čime su nestale sve pravne zapreke za izručenje.
25. siječnja – Istražni sudac Vrhovnog suda u Karlsruheu
Perkoviću je odredio istražni zatvor, a Savezno državno odvjetništvo je
najavilo podizanje optužnice u najkraćem mogućem roku.
31. siječnja – Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu dobilo
je kaznenu prijavu protiv bivšeg ministra unutarnjih poslova
socijalističke Hrvatske, Pavla Gažija, kojom ga se tereti za ubojstvo
hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, zbog čega je Njemačkoj nedavno
izručen šef jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković. Više
prijava protiv Gažija tužiteljstvu je poslijednjih desetak godina podnio
poduzetnik i bivši čelnik u Podravci Anđelko Jagečić, koji je u izjavi
za Hinu ustvrdio kako se nada da će se konačno rasvijetliti cijela
pozadina Đurekovićeva ubojstva i što je najvažnije otkriti nalogodavac.
“Ubojstvo poput Đurkovićeva nikako se nije moglo dogoditi bez znanja
Pavla Gažija”, uvjeren je Jagečić, koji smatra kako je Stjepan Đureković
tek kolateralna žrtva sukoba između dviju struja u tadašnjoj državi. S
jedne su strane, dodaje, bili hrvatski političari i jake tvrtke poput
Ine ili Podravke čiji je utjecaj trebalo umanjiti na račun tvrtki iz
Srbije. Na toj su liniji, smatra Jagečić, bili Pavle Gaži kao osoba pod
zaštitom saveznog šefa represivnog aparata Stane Dolanca, dok su im se s
druge strane suprotstavili hrvatski rukovodioci, među kojima je bio i
Mika Špiljak. Kako bi ga spriječili da postane predsjednik
predsjednistva Jugoslavije sina su mu optužili za malverzacije na štetu
Ine, a u cijelom je slučaju kao kolateralna žrtva stradao Đureković,
tvrdi Jagečić.
12. veljače – U intervjuu za Deutsche Welle Krunoslav Prates je
kazao da je Đureković bio suradnik BND-a, njemačke tajne službe zadužene
za inozemstvo, ali i da presuda kojom je kažnjen na doživotni zatvor
nije donesena samo na temelju lažnog iskaza Vinka Sindičića, nego i
sudačke krivotvorine. Sindičić je na sudu rekao da je Đureković ubijen
kako bi tadašnji visoki partijski dužnosnik Mika Špiljak zaštitio svoga
sina Vanju, također tada jednog od direktora u Ini, koji je navodno bio
umiješan u financijske malverzacije oko izvoza nafte. No, Prates kaže
kako je priča da iza ubojstva stoji Špiljak apsurdna, iako je potvrdio
da je Đurekovića najvjerojatnije ubila Udba.
7. ožujka – Vrhovni sud prihvatio je žalbu obitelji Đureković i
ukinuo rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici koji je u siječnju
odbio izručiti Mustača Njemačkoj te je predmet vratio prvostupanjskom
sudu na ponovno odlučivanje. Odvjetnik obitelji Đureković Siniša
Pavlović takvu je odluku nazvao “velikim korakom za ljudska prava”.
27. ožujka – Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Varaždinu
odobrilo je Mustačevo izručenje Njemačkoj. Njegova obrana najavila je
žalbu na tu odluku, dok je odvjetnik obitelji Đureković izjavio kako
vjeruje da će Vrhovni sud potvrditi odluku o izručenju.
5. travnja – Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je žalbu na odluku o Mustačevu izručenju.
7. travnja – Mustačeva obrana podnijelo je žalbu na odluku o
Mustačevu izručenju, osim zbog zastare, odvjetnica Lidija Horvat žalila
se i zbog teške povrede prava na pravično suđenje jer se, smatra, nije
smjela usvojiti žalba obitelji Đureković s obzirom da je riječ o
ekstradicijskom postupku u kojem oštećenici ne mogu imati ulogu stranke.
15. travnja – Vrhovni sud je odbio žalbe na odluku o Mustačevu izručenju.
17. travnja – Mustač u zagrebačkoj zračnoj luci predan njemačkim vlastima te je u pratnji policajaca otputovao u Muenchen.
18. travnja – Sud u Njemačkoj odlučio je da Mustač suđenje čeka u istražnom zatvoru u Stadelheimu blizu Muenchena.
17. lipnja – Njemačko tužiteljstvo objavilo da je protiv
Perkovića podiglo optužnicu kojom ga terete zbog “planiranja i pripreme”
ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u
Wolfratshausenu pored Muenchena. Perkovićev njemački odvjetnik rekao da
optužnica “nije donijela ništa novog”. “U optužnici nema ničeg što se
već višestruko nije pojavilo u, uglavnom hrvatskim, medijima”, rekao je
odvjetnik Peter Wagner.
12. kolovoza – Njemačko Glavno državno odvjetništvo u Karlsruheu
podiglo je pred sudskim vijećem za zaštitu države pri Višem zemaljskom
sudu u Muenchenu optužnicu protiv Mustača zbog sumnje da je pomagao u
ubojstvu Đurekovića. U optužnici se navodi da je Mustač od 1982. do
1985. obnašao funkciju voditelja bivše jugoslavenske tajne službe SDS te
mu se predbacuje da je kao nadležna osoba Josipu Perkoviću, protiv
kojeg je također krajem svibnja ove godine podignuta optužnica, dao
nalog za planiranje i pripremu Đurekovićeva ubojstva.
9. rujna – Viši zemaljski sud u Muenchenu prihvatio je optužnicu
Glavnog tužiteljstva u Karlsruheu protiv Mustača za suučesništvo u
ubojstvu Đurekovića te donio odluku o spajanju procesa protiv Mustača i
prije optuženog Perkovića. Tada je odlučeno i da bi zajednički proces
trebao započeti 17. listopada. Sud u Muenchenu istodobno je dopustio
sudjelovanje Đurekovićeve udovice kao sutužiteljice. Za postupak je
predviđeno 50 ročišta, a presuda bi trebala biti donesena krajem travnja
2015. godine.