KOMENTAR: Dokle više, gospodo u crnom?!

Kakva je korist igrati nogomet u uvjetima i okolnostima u kojima je danas odigrana utakmica između Lokomotive i Hajduka? Ima li to smisla i kuda sve to vodi?  Možemo ovako postaviti još mnogo pitanja, ali sumnjamo da ćemo dobiti odgovore na veliku većinu njih. Naročito nam je zanimljivo pitanje koje bi trebalo postaviti Tihomiru Pejinu, Hrvoju Barišiću i Dariju Belu, trojici sudaca koji nisu vidjeli očiti kazneni udarac za Hajduk u 90. minuti. A glasilo bi: 

Pa gdje ste gledali gospodo u crnom?! Kako je moguće da niste vidjeli sve što su svi drugi vidjeli, namjerno igranje rukom lijevog beka Lokomotive Borne Barišića u trenutku kada ga je Jefferson već nadmudrio. U kaznenom prostoru, desetak metara od pomoćnika H. Barišića, još bliže šestog suca Bela, a ni Pejin nije bio daleko jer se u tim trenucima stalno igralo u i oko kaznenog prostora domaćih. Grubo je Hajduk oštećen, nema dvojbe, može se reći i pokraden na očigled svih, a daleko najveću krivicu snosi Pejin kao glavni sudac. Naročito ako je dobio sugestiju da je penal od pomoćnika, što kažu da je učinio Barišić, ali nije ju prihvatio. 

Situacija iz 90. minute tek je vrh lošeg suđenja Tihomira Pejina, još u prvom dijelu dogodila se dvojbena situacija kada je Karlo Bručić zakačio Frana Tudora na rubu kaznenog prostora, a u nastavku smo vidjeli pregršt neuvjerljivih sudačkih odluka. Sporan je kriterij kod dodjeljivanja žutih kartona, još najmanje dvojbe ima kod isključenja Tina Sušića koji je isprovociran pa je reagirao nepotrebnim udaranjem. Ali, igranja rukom Franka Andrijaševića te nekoliko klasičnih prekršaja Jerka Leke zaslužili su više od gledanja kroz prste. 

Naravno, o suđenju Pejina će se još dosta pričati, ljutnja će opravdano dolaziti s Poljuda, ali izgubljeni bodovi neće se vratiti.

Što se tiče nogometa kojeg smo gledali, Hajduk je opet pokazao veliku želju, ali ne i mudrost. Pokušavali su Splićani igrati i nadigravati se po teškom travnjaku, Lokomotiva je shvatila da to nije moguće te je strpljivo čekala na kontranapade. Inicijativa i posjed lopte nisu momčadi Damira Burića puno donijeli, premalo je bilo raspoloženih igrača u napadu, jedino je Sušić odskakao od ostalih. Manuel Arteaga daleko je od pojačanja, nismo ga vidjeli u prvih 45 minuta, a nije ni Burić pa ga je zamijenio.  Znatno bolji dojam od Arteage ostavio je u nastavku debitant Anthony Kalik, no ugasio se Marko Bencun. Mladi Ivan Mastelić se trudio, ali ostao bez učinka, a obrana je jednom kiksala pa je Franko Andrijašević opet postigao gol svom Hajduku. Raspoložen je bio Lovre Kalinić, spasio od većeg poraza dok se Hajduk upirao vratiti u utakmicu. Ali, nedostajao je pravi potez, lopta koja će rastvoriti obranu Lokomotive. Imao je Hajduk organizaciju, trku i inicijativu, što ukazuje na dobar rad Damira Burića. Nedostaje mu napadačke kvalitete, izuzev Sušića nema igrača koji će stvoriti višak i dati pravu loptu. Pa se sve svodi na pritisak i prekide kojih je bilo koliko hoćeš, ali s malo koristi. Za želju i htijenje zaslužio je Hajduk bod, možda bi ga uzeo da je Pejin bio koncentriran, ali koliko god se trudili kvalitetu Bijeli ne mogu nadomjestiti  radom, trkom i motivom. Danas je loše suđenje u prvom planu, no za ozbiljne rezultate Hajduku je potrebno više nogometne vještine.