Hercegovina postaje zemlja Smiljenistan
Hercegovina je
dugo kroz povijest bila poznata kao zemlja smokava i duhana. Kultivacijom
poljoprivrednih površina, smokve su ostale tek u minimalnim, rubnim, granicama
prisutnosti. S duhanom su se stvari mijenjale kroz povijest, ovisno o
društvenim, zakonodavnim i financijskim okvirima. Relativno dobra zarada na
sadnji duhana, posljednjih godina, ponajviše ovisi o sposobnosti i umiješnosti
plasmana na tržište. Na bilo koji mogući način. S druge strane, u posljednje
vrijeme događa se nešto nezamislivo, čak i u mnogim obiteljima generacijskih
uzgajatelja duhanske kulture. Naime, mnogi od njih, na površinama gdje su nekad
sadili duhan, sada sade velike količine smilja. Ili cmilja kako vole i
običavaju govoriti u Hercegovini.
Područje Hercegovine i Dalmacije predstavlja odličnu lokaciju za proizvodnju smilja
Smilje je biljka
koja raste na sunčanim kamenjarima. U prirodi ga se može pronaći samoniklog i u
ne tako malim količinama, ali je sustavnom berbom gotovo iskorijenjen. Takvo
smilje je iznimno dobre kvalitete i postiže izvanrednu otkupnu vrijednost u
farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Područje Hercegovine i Dalmacije
predstavlja odličnu lokaciju za proizvodnju smilja. Ne čudi stoga da se sve
sveći broj stanovnika Hercegovine odlučuje na ovu djelatnost. U odnosu na
konačnu korist, ulaganja su gotovo beznačajna, naravno, za sve one koji se
odluče ozbiljno baviti ovim poslom. A ovim poslom se ozbiljno odlučio baviti i
Ivan Sopta iz Širokog Brijega, koji je za naš portal iznio svoje viđenje
bavljenja ovim poslom:
– Smiljem sam se
počeo baviti iz jednostavnog razloga, jer sam vidio da se od toga može dobro živjeti.
Imam rođaka u Ljubuškom koji je na račun cmilja napravio novu kuću i kupio auto
pa me lako nagovorio da i ja uđem u posao. Cmilje ne traži neku posebnu brigu,
ne treba mu čak ni vode, kao stvoreno je za ovaj naš teren.
Kolika su
ulaganja? Kako se cijene kreću i prihodi?
– Sve ovisi o
terenu i o površini za sadnju. Ja sam morao samliti dosta kamena pa me nešto
skuplje izašlo, ali okvirno stvari izgledaju slično. To znači da smilje nudi
odličnu perspektivu. Gram sadnica cmilja košta od 30 do 40 maraka, rijetko
skuplje, jedino ako je baš iznimne kvalitete, ali je sasvim dobar i ovaj od 30
maraka. U jednom gramu je sjemenki i više nego dovoljno. Normalno, ne niknu sve
sjemenke, to je nemoguće, zato je najbolje saditi pikirano smilje, kao recimo
paprike, u onim malim kontejnerima. To je siguran i isplativ način. Za jedan
hektar sadnje smilja dovoljno je nekoliko grama sjemena. Sve ovisi kako se
sadi, kakva je gustoća sadnje. Eto, ja sam nedavno zasadio gotovo dva hektara i
ne mislim tu stati. Uz postojeći otkup od pet do šest maraka, na sadnju od
pedesetak tisuća sadnica, mogu po hektaru izvući šesdesetak tisuća maraka.
Litra ekstrakta smilja – petnaestak tisuća kuna
Za litar
ekstrakta smilja, trenutno se postižu minimalne cijene od petnaestak tisuća
kuna. Zato nije teško zamisliti kako destilerije u Hercegovini polako niču kao
gljive poslije kiše. Gotovo da nema grada u zapadnoj Hercegovini koji nema
destileriju smilja, unatoč velikim ulaganjima koja iziskuje ova poduzetnička
investicija. Istodobno se stvaraju prve prave velike plantaže smilja, u koje se
ulažu značajna sredstva. Stoga se već govori o iznimnim razvojnim prilikama
čitavog područja. U Širokom Brijegu već je prisutan i specijalizirani skupi
stroj namijenjen kosidbi i prikupljanju smilja. A da bi mu olakšali rad na
terenu, ogromna područja namijenjena sadnji smilja, jednostavno se čiste od
kamena. Specijalizirani strojevi melju kamen, gotovo bez izuzetaka pa se već
ozbiljno razgovara i o opasnostma koje prijete prapovijesnim gomilama, drevnim
kamenim nekropolama, stećcima i drugim svjedocima drevne prošlosti.
Prednost sadnje smilja,
uz minimalna početna ulaganja, je i ta što je smilje kultura koja ne zahtijeva
sadnju svake godine. Prosječni vijek trajanja je sedam godina, što je razdoblje
u kojem biljka postiže optimalne prinose. Stoga ne čudi podatak da je u
Hercegovini samo ove godine posađeno više od 25 milijuna sadnica smilja. Zato
se polako mijenja čitav krajobraz područja. Hercegovina polako počinje
izgledati kao svojevrsna “zemlja Smiljenistan“. I možda zbog toga, za nekoliko
desetaka godina, djeca u Hercegovini budu učila iz udžbenika, o tome kako
izgleda duhan. Onaj isti duhan koji je othranio tolike generacije predaka. No,
kako je primijetio jedan od sugovornika: “Ako je Nizozemska poznata po
tulipanima, zašto Hercegovina ne bi bila poznata po smilju?“ Uistinu, zašto ne?


