MOST priopćio: Idemo s onom koalicijom koja podrži neutralnog premijera

U iščekivanju s kim će to MOST koalirati, dakle hoće li se koalicija Bože Petrova opredijeliti za SDP ukoliko HDZ ispadne iz igre, iz MOST-a su se oglasili (podužim) priopćenjem u kojem objašnjavaju kako bi prema njihovoj ideji trebala funkcionirati zajednička Vlada. 

MOST je također jasno dao do znanja kako će ukoliko jedna strana do ponedjeljka ne odgovori na njihove zahtjeve ili
odustane od daljnjih pregovora, kreće u pripremu za sastavljanje
Vlade s onom stranom koja podrži ideju neutralnog premijera.

Priopćenje donosimo u cijelosti:

“Demokracija uključuje brojne modele i scenarije upravljanja javnim
poslovima, a konstanta je samo jedna: mandat upravljača jasno je
definiran vremenskim okvirom nakon kojega se izbornom voljom birača
pokreće novi ciklus, novi mandat. Taj novi mandat može dobiti ista ili
neka druga opcija i kombinacija političkih subjekata.

U Hrvatskoj je nastala panika oko moguće suspenzije demokracije dođe li
do trojnog dogovora najvećih političkih subjekata u parlamentu. Paničari
međutim zaboravljaju da prijedlog ne uključuje ukidanje sljedećih
parlamentarnih izbora, pa čak niti mogućnost da i unutar tekućeg
četverogodišnjeg mandata dođe do zamjene reformske vlade nekom drugom,
ako se postigne dogovor o kraćem vremenskom razdoblju od onog punog
četverogodišnjeg mandata. Upravo to i jest kapacitet demokracije –
mogućnost da se određena pat pozicija riješi privremenim dogovorom koji
računa s demokracijom rastegnutom od manjinske do konsenzualne
dimenzije. To je sve upravo blagodat kapaciteta demokracije koju bi neki
očito sveli na mjeru „oko pola-pola“ koju oni lakše razumiju. No,
demokracija je srećom, daleko šira i bogatija u svojim mogućnostima i
rješenjima od ograničenih tumačenja takvih paničara. Paničari također
zaboravljaju da su mehanizmi demokracije širi i od samih dogovora
parlamentarnih stranaka, jer ona živi i u ostalim društvenim sferama i
čitavoj lepezi civilnog društva.

Sva parlamentarna rješenja postignuta dogovorom, a ne diktatom, jesu
demokracija, pa tako i izvršna vlast koja bi bila formirana konsenzusom
svih zastupnika (do jednog!) u okviru trajanja njihova mandata. Raspon
demokracije je tako, da se poslužimo brojem saborskih zastupnika, od
toga da 151 zastupnik ima 151 mišljenje i ne dogovore se ni oko čega, do
toga da u nekoj stvari njih 151 misli isto ili jednako. Ili će netko
jednoglasno izglasane zakone proglasiti nedemokratski usvojenim
zakonima? Molimo stoga da se paničari demokracije u Hrvatskoj ne igraju
na naš, nego za svoj račun područjem koje ili ne poznaju ili ga
zlonamjerno iskrivljuju , makar pritom bili i filozofi i politolozi i
„opinion makeri“.
 
Može li neutralni predsjednik Vlade biti uspješan?

Dok traje pokušaj dogovora oko formiranja Vlade i dok se god bude s tri
strane razmatrao prijedlog neutralnog premijera postavljat će se pitanje
može li osoba koja nije rezultat volje birača bolje upravljati izvršnom
vlašću od osoba koje su izabrane na parlamentarnim izborima?

Moramo pojasniti nekoliko stvari koje se u javnosti neprestano miješaju.
Izbori su bili za parlament, a ne za Vladu. Politički izborni
legitimitet imaju saborski zastupnici u parlamentarnoj dimenziji, ne i u
izvršnoj. Ne moraju svi zastupnici biti u izvršnoj vlasti, niti se to
tako događa. U izvršnu vlast prelaze samo neki, no to nije obveza ni
nužnost. Jednako bi bila predstavnik političke volje i izvršna vlast u
kojoj ne bi bio niti jedan jedini izabrani saborski zastupnik. Uzmimo da
je na izborima pobijedila jedna od koalicija i da je među svojim
članovima izabrala najbolje kandidate za ministarska mjesta tako da niti
jedan od njih nije ni bio na kandidacijskim listama. Zar bi ta Vlada
bila izraz neke političke ne-volje? Zar bismo joj oduzimali legitimitet?
Ne, to bi bio sasvim legitiman izbor parlamentarne većine. Dapače, čak
ni predsjednik te Vlade ne mora biti saborski zastupnik. Nadalje, ni
mandatar uopće ne mora biti član te Vlade. Mandatar je osoba koja ima
dokaz o natpolovičnoj potpori saborskih zastupnika za formiranje izvršne
vlasti, a on je može formirati tako da on sam u toj izvršnoj vlasti
uopće ne bude ili da ne bude na čelnom mjestu.

Ako saborska većina svojom političkom voljom (bez “fige u džepu“ ili
„klipova po nogama“) povjeri vođenje izvršne vlasti neutralnoj
nestranačkoj osobi tko ima pravo reći da ta osoba ne utjelovljuje
njihovu političku volju i njihov politički legitimitet? Tko ima pravo
reći da će on biti nesposoban, jer nije stranačka “produžena ruka“, ako
mu se u zadanim zakonskim i programskim okvirima povjeri upravljanje
izvršnom vlašću? On će biti neuspješan samo ako je sam nekompetentan ili
ako mu oni koji su mu povjerili tu izvršnu ulogu blokiraju rad. Ali u
ovom drugom slučaju nije problem u njemu, nego u nekorektnosti onog tko
ga je (jednostavno rečeno) prevario.

MOST nezavisnih lista u slučaju neutralnog premijera i neutralnih
ministara ne misli na političke figure i ukras, nego na snažne osobe s
neosporivim integritetom i osobnošću. Osobe koje će, nakon što poslušaju
političku volju triju strana (ako do nje dođe) i prepoznaju u njoj
poticaj za svoj dio posla, ozbiljno i duboko zaorati brazdu izvršne
vlasti. I jednako je tako rezolutno napustiti ako dožive namjerne
opstrukcije od strane onih koji su im dali izvršni mandat.

U modelu Vlade koji je predložio MOST postoje osobe koje jamče (ako to
žele bez “fige u džepu“) pretakanje političke volje u ono što bi činila
izvršna vlast. To je prvi potpredsjednik (ili zamjenik premijera) koji
bi bio čelnik jedne od dviju najvećih političkih stranaka/koalicija
(pola mandata bi to bio čelnik jedne, a zatim pola mandata čelnik druge
najjače političke opcije). Ostale potpredsjedničke pozicije s istim
prenošenjem vjerodostojne participacije u izvršnoj vlasti preuzele bi
druge dvije opcije zajedničke trojne Vlade. Uz neutralne ministre, Vladu
bi činili dobrim dijelom i ministri iz samih stranaka/koalicija, pa bi i
preko njih bilo prisutno jamstvo iskrenosti potpore zajedničkoj Vladi.
Ili bi njihovim mogućim opstruiranjima rada Vlade bilo jasno vidljivo da
je načelna potpora samo maska za neke druge prikrivene usko interesne
namjere, pa bi se ta neiskrenost jasno osjetila i daljnja suradnja
raskinula.

MOST smatra da je prigovor o nekompatibilnosti ovako široko zamišljene
izvršne vlasti, kao i o neoperativnosti osoba iz različitih, pa i
oprečnih političkih opcija, samo uvjetno opravdan. Naime, ako se ne
postigne politička volja onda je takva Vlada nezamisliva. Ali ako se
postigne politička volja formiranja Vlade s određenim jasnim okvirima i
zadatkom tada taj prigovor otpada. Jer takva Vlada neće rješavati sve
društvene prijepore, nego pokrenuti one promjene za koje postoji okvirni
dogovor triju strana. A takva područja ne samo da postoje, nego su neka
i neprovediva bez tog konsenzusa. Uzmimo samo reformu javne uprave. I
nije ključan tek dvotrećinski uvjet, jer se on dijelom može pokriti i
referendumom. Ključna je spremnost cijelog društva da se takva
strukturna reforma uistinu kvalitetno provede, a značajno će deblokirati
državni sustav u korist svih građana i u korist poduzetničkih
inicijativa koje trebaju nositi Hrvatsku prema boljitku i za „lijeve“ i
za „desne“ i za „centar“. U slučaju da jedna strana ne bude uključena u
zajedničku izvršnu vlast i saborsku većinu, kako će njezin dio biračkog
tijela doživljavati strukturne i dubinske promjene državne uprave? Kao
pozitivne ili kao negativne? Kao promjene usmjerene prema boljitku sviju
ili protiv onog dijela društva čiji su poredstavnici izvan procesa
odlučivanja i provođenja tih reformi?

A hoće li ta raznorodna Vlada biti efikasna i usklađena više ovisi o
zadanim poslovima i okvirima, nego o različitosti na drugim razinama. I u
prošle četiri godine imali smo ministre koji jedni s drugima nisu
komunicirali ili su se čak i otvoreno sukobljavali. Imali smo i javno
priznanje jednog smijenjenog ministra da s premijerom nije razgovarao
mjesecima. I sve to u okvirima jedne stabilne i međusobno čvrsto
povezane koalicije.

Reformska Vlada s neutralnim premijerom moguća je i s jednom od koalicija

MOST od početka dosljedno govori o prijedlogu trojne Vlade (od prvog
sastanka s obje strane!), pa otpada prigovor o metodološkoj pogrešci.
Obje strane su od prvog susreta znale da MOST želi zajedničku Vladu,
jedino nisu jasno znale s kim na čelu, ali su mogle zaključiti kako je
logično da to bude neka neutralna osoba. MOST javno već duže vrijeme
komunicira i ideju neutralnog premijera, jer se u slučaju obostranog
pristanka dviju stranaka/koalicija to logično nameće samo po sebi. Ali
MOST jedno ne radi niti će raditi, ma koliko mu se to u javnosti
imputiralo, tjeranje dviju koalicija na suradnju, nego ih uvjerava o
dobrobiti takve suradnje. MOST dakle ne želi na silu utjerivati dvije
stranke/koalicije na suradnju koju one ne žele. No, one toj suradnji još
nisu rekle definitivni NE. Taj ne je još uvijek nedorečen, pa MOST još
drži otvorenima vrata za DA.

MOST je zamolio odgovor obiju strana do ponedjeljka 15. prosinca, a
nakon toga započet će priprema za konstituiranje Hrvatskog Sabora i
formiranje Vlade s onom stranom koja prihvaća ponuđeni model s
neutralnim premijerom. MOST bi volio da to prihvate obje strane, ali
neće na tome inzistirati nakon ponedjeljka. Daljnji dogovori vodit će se
s onom stranom koja bude spremna na šire horizonte od onih pod kojima
je dosad bila. Ulogu širenja horizonata u tom dogovoru preuzet će na
sebe MOST tako da će barem u Hrvatskom Saboru uvažavati i one kvalitetne
inicijative koje budu dolazile s oporbene strane, jer će uz potporu
MOSTA i te inicijative može imati natpolovičnu većinu.

Je li mjesto predsjednika Sabora nedostojno za predsjednika najveće stranke?

I sad smo došli do Hrvatskog Sabora. U prijedlogu MOSTA mjesto
predsjednika predviđeno je za predsjednike dviju najvećih stranaka tako
da mandat podijele. Dok je jedan prvi potpredsjednik (zamjenik) u Vladi,
drugi bi prema tom prijedlogu bio predsjednik Hrvatskog Sabora. Na pola
mandata bi došlo do zamjene.

Nismo dosad imali na tom mjestu predsjednika najvećih stranaka iz
jednostavnog razloga. Većinski pobjednik ili onaj tko je uspio formirati
većinu, odlazio je na mjesto premijera, a mjesto predsjednika Sabora
ostavljao nekom s „rezervnih položaja“ (a jednom je to bio i predsjednik
manjeg koalicijskog partnera, HSS-a). Tako je i Hrvatski Sabor, iako
najviša državna institucija prema Ustavu, uvijek bio sluga izvršne
vlasti. Iako je zapravo Sabor „šef“ Vladi. U ovim okolnostima kada nitko
nema većinu mjesto predsjednika Sabora dobiva na iznimnoj važnosti.
Obje ravnopravne političke opcije u Saboru trebaju glasove MOSTA za
postizanje većine. A MOST koji se ne želi a priori svrstavati uvijek
može stati uz onu stranu koja pruža kvalitetnije prijedloge i rješenja.
Prvi put u Hrvatskom Saboru i ona strana koja nema svojeg predstavnika
na mjestu čelnika Sabora može doći do plasiranja svojih ideja u suradnji
s MOSTOM.

Umjesto problematičnog Sabora kojem ni konstituiranje nije pošlo za
rukom „od prve“, ovaj saziv Hrvatskog Sabora može biti prvi sa stvarnom
šansom dijaloga i uvažavanja i usvajanja rješenja druge, „slabije“
strane. A dosad smo uvijek znali kako će završiti prijedlozi oporbe,
makar bili i za Nobelovu nagradu! U tom slučaju paničari demokracije
trebat će preispitati svoje teze o suspenziji demokracije u neke potpuno
suprotne tvrdnje.

Naravno, cilj Sabora je pružiti što kvalitetniji zakonodavni okvir
izvršnoj vlasti, ali i djelovati tako da zakonska rješenja traju bitno
duže od jednog njegova saziva”, stoji u priopćenju MOST-a objavljenom na
njihovoj web stranici.