Ivan Rilov više neće biti tajnik udruge Naš Hajduk

– Oće ti (Naš) Hajduk dat jist? To je valjda pitanje koje sam
najviše puta u životu čuo. Neće. Doduše, dao mi je pit. Od Hajduka sam u
otprilike 6 godina volontiranja dobio čašu čaja. Eto, dao mi je pit, ne
mogu reć da nije. Šalu na stranu, nekidan smo Ivan i ja komentirali s
našim gospođama, kako smo svaki put, kao prema nekom dogovoru (kojeg
nikad nije bilo), na svakom sastanku u klubu redovito odbijali kavu,
sokove, štogod se već nudilo, i uvijek, ali baš uvijek prihvaćali samo
vodu. Naravno da to nije bitno niti mi je cilj time ukazivati na to
koliko smo mi ispravni i tako to. Ali je uistinu indikativno.

Vodim se ovom Stendhalovom(neki je pripisuju i drugima, nebitno)
gore otkad sam je pročitao, valjda prije 25 godina. Svako opravdavanje
pred neutemeljenim optužbama koje se sastoje od najobičnijih (ili
najneobičnijih) laži, držao sam i držim ničim drugim doli samo davanjem
legitimiteta tim optužbama i njihovim autorima. Međutim, nekad je
potrebno izaći iz okvira svojih razmišljanja, za potrebe neke „šire
slike“, u našem slučaju – edukacije, ali u nekim slučajevima i
razuvjeravanja ljudi od prijesnih laži kojima se nabacuje na nas. Pa ću
se ususret svom odlasku s funkcije tajnika udruge osvrnuti na objede
koje nam se najčešće spočitavaju i (po ne znam koji put) ponoviti neke
stvari. Za dobro ljudi koji dolaze iza mene, ako ništa drugo.

Nitko se nikad od početka rada udruge nije okoristio ni na koji
način (kao ni itko od članova naših obitelji), osim što je stekao
prijatelje za život i postao boljim čovjekom. No to ionako nije ono na
što ciljaju oni koji nas optužuju za izvlačenje ovakve ili onakve
koristi. Također nitko od nas iz šireg vodstva Udruge nije član nijedne
političke stranke niti na ikoji drugi način politički aktivan.

Udruga ima 6 zaposlenih od kojih su dva i pol na proračunu EU
projekta za vrijeme njegovog trajanja, preostali u Odjelu za članstvo.
Dodatno, dvije osobe su na stručnom osposobljavanju u udruzi (SOR) i
njima naknadu isplaćuje država. Po potrebi putem student servisa
angažiramo studente za vrijeme povećanog obujma posla u Odjelu za
članstvo. Svi djelatnici su u udruzi zaposleni nakon provedenog javnog
natječaja.

Posebno su nebulozne i redikulozne „optužbe“ kako udruga „uzima
(upiši po želji)% novca od članarina“ te je to dokaz nečeg nelegalnog
ili nemoralnog. A odakle bismo trebali isplaćivati plaće zaposlenicima?
Ili plaćati troškove rada Odjela za članstvo? A propos brojeva, naše
financije su javno dostupne i pregledne.

Pa da nastavimo s članstvom. Nakon pretvorbe Hajduk odustaje od
članstva i te 2009. godine od više tisuća članova(ne zna se točno
koliko) ima prihod od 7474(slovima: sedam tisuća
četristosedamdesetčetiri) kune! Za usporedbu Hajduk danas na godišnjoj
razini od članarina raspolaže s cca 3 milijuna kuna. Nakon što je Hajduk
odustao od članstva, NH bez ikakve infrastrukture reaktivira članstvo
2011. godine i svaki član koji uplati članarinu NH-u automatski postaje i
član Hajduka u dogovoru s klubom. Novac od članarina od samog početka
do dana današnjeg ide izravno na račun Hajduka i klub s njim raspolaže
odmah. Do početka 2016. NH je novac od članarina donirao klubu, a od
2016. ga posuđuje klubu u namjeri da ga nikad ne traži natrag, nego da
ga pretvori u novoemitirane dionice prilikom eventualne
dokapitalizacije.

Također, 2016. je NH preuzeo Odjel za članstvo. Opravdanost te
odluke vidi se u skoku članstva s 15 na 35-40 tisuća članova u
predstojećim godinama što je Hajduku donijelo znatno više novca i mnogo
ozbiljniji sponzorski potencijal. I konačno, ono što se redovito
zaboravlja – a to je sama suština odluke da se novac od članarina više
ne donira nego počne posuđivat: razlog je samo jedan – da zaštitimo
aktualni model funkcioniranja kluba po kojem članovi biraju NO, što je
jedino moguće ako steknemo vlasništvo nad klubom. U vrijeme dok nismo
bili vlasnici dionica koje smo kasnije kupili od Tommyja, ovo je bio
primarni plan stjecanja dionica Hajduka.

Tvrtka Tommy je NH-u dionice prodala samoinicijativno. Ne da nije
bilo nikakvih upita s naše strane, kamoli pritisaka, a pogotovo, kako
se bezočno laže – prijetnji, nego smo bili iskreno iznenađeni, čak
šokirani Tommyjevom ponudom kad nam ju je iznio. Tvrtka Tommy je
odlučila donirat određenu sumu novaca udruzi, opet isključivo
samoinicijativno, bez ikakvih upita ili pritisaka s naše strane. Nije
istina da bez te donacije ne bismo bili u stanju platit godišnju ratu
istoj tvrtki. Sve što o gospodinu Mamiću i njegovoj firmi mogu reći jest
da su prema Udruzi uvijek bili iznimno fer i korektni.

Glasat na izborima mogu samo članovi Udruge, bilo da su članovi
po bazi NH ili DPHova koji imaju ugovor potpisan s NH. Članovi kluba
koji nisu članovi NH ne mogu glasat na izborima za NO. I uistinu ne
vidim što je logičnije od toga. Ako je jedini cilj postojanja Udruge
zaštitit model po kojem članovi biraju NO, a ti ne želiš bit članom te
udruge, logičan je zaključak da ne podržavaš taj model. Zašto bi onda
glasao na izborima? Čak ako i podržavaš ideju, ali imaš zamjerki na
model ili rad Udruge, onda se fino učlaniš i iznosiš svoje zamjerke i
tražiš promjene tamo gdje je za to mjesto – na skupštini udruge.

Naša borba za pravedniji hrvatski nogomet nikako nije sukob
sjevera i juga – to je totalni idiotizam. Borba za pravdu i čiste odnose
nema veze sa zemljopisom. Radi se, vrlo jednostavno, o sukobu navijača
koji žele čist nogomet i naprosto – kriminala.

U našim medijskim istupima ne želimo pridonosit histeriji koja se
u određenim situacijama stvara, često i svjesno, rekao bih. Konstantno
propitujemo i analiziramo naš pristup medijskom istupanju i pokušavamo
iznać najbolji način za obratit se javnosti.

Nismo nikakvi elitisti, niti smo zatvoreni, to su gluposti. Nije
mi jasno kako možemo biti zatvoreni ako redovito organiziramo na desetke
tribina diljem zemlje, pa i inozemstva, skupštine, ćakule, susrete s
DPHovima s kojima smo i inače u stalnom kontaktu. Usljed želje da
komunikaciju s članovima dignemo na još višu razinu kreiran je i članski
forum, a često objavljujemo i pozive svima koji su zainteresirani za
volontiranje da nam se jave i pridruže. I stvarno, nikad nas nije bilo
više. No, stalno gledamo kako stvari učinit još boljima, pa primjerice
sada članove na skupštinu pozivamo i mejlom, a planiramo i još
detaljniju razinu komunikacije s članovima za ubuduće. To da smo
štreberi u zemlji u kojoj nerijetki ozbiljno misle da je Zemlja ravna
ploča, a Darwin pisac basni – nam je kompliment.

Nikad nitko iz vodstva Udruge ne znam da je prema ikome bio
neugodan ili, kako nam se zna spočitavati – imao napadan i agresivan
stav prema ikome tko je nešto kritizirao, pa i ako su kritike bile
neutemeljene. Morate shvatiti da vodstvo udruge ne može biti odgovorno
za ponašanje svih skoro 40 000 članova. Te da konstantno propagiramo
civiliziran i konstruktivan dijalog.

I za kraj – najčešći prigovor: pitanje odgovornosti NH za stanje u klubu.

Ja uistinu ne znam koliko puta sam ponovio da NH ne upravlja klubom.
Stvarno – ne upravlja. NH organizira izbore za NO kluba, i prati rad
kluba te svoje osvrte na rad istog iznosi tamo gdje je za to i mjesto –
na skupštini Hajdukovih dioničara kao vlasnici 24,53% dionica. I to je
to.

Kakva je moja odgovornost ako Hajduk igra loše, na razini igrača?
Jesam ja na terenu i udaram loptu? Kakva je moja odgovornost na razini
trenera? Oću ja birat ekipu, postavljat taktiku? Kakva je moja
odgovornost na razini sportskog direktora? Dovodim li ja igrače i
trenere? Kakva je moja odgovornost na razini predsjednika uprave? Biram
li ja sportskog direktora ili sudjelujem i u odabiru trenera? Kakva je
moja odgovornost na razini NO-a? Biram li ja predsjednika uprave i
pratim li njegov rad?

Dobijam bezbrojne poruke ljudi koji su uvjereni da Hajduk
funkcionira tako da Udruga „usmjeri“ klub u nekom pravcu. To ne ide
tako, to je suludo. Ili da budem posve plastičan. Da sam ja imao
operativne ovlasti, od 10 igrača koje smo doveli, ja ih 8 ne bih bio
doveo, ali bih imao njih 5-6 iz B ekipe u prvoj. Da sam ja birao, od
zadnja 4 sportska direktora ne bih izabrao njih 3. Slično mogu reći i za
Predsjednike uprave, pa i za nadzornike kad bih ih ja birao. Moji
odabiri uopće ne moraju biti ispravni, sasvim je moguće da bi s njima
bilo gore stanje u klubu nego je sada, no to nije poanta. Poanta je da
to što bih ja bio napravio – nije bitno! Nego je bitno da NH u sustavu
funkcioniranja kluba ima svoje mjesto i ono je jasno. A to što se nekima
to mjesto (organizacija izbora i djelovanje na skupštini dioničara) ne
sviđa, znači da problem nemaju s ljudima koji vode NH, nego sa samom
idejom projekta. Naprosto ne podržavaju projekt. Oni žele nešto drugo. I
to je sasvim legitimno.

Međutim, ključno je shvatiti da je za ovaj projekt krucijalna
važnost sustava i procedure. Zamislite kaosa ako NH krene bistriti koje
igrače dovesti, trener o marketingu, NO o taktici, predsjednik uprave o
vlasništvu… Ako mi ne vjerujemo da možemo izabrati NO koji može
kvalitetno izabrati CEO-a, koji može kvalitetno izabrati SD-a, koji može
kvalitetno izabrati trenera, koji može kvalitetno selektirati igrače –
onda ovaj projekt nije za nas. I da vas koji tako mislite razočaram –
bolje od ovog što Hajduk ima, civilizacija nije smislila: demokratski
izbori i dioničko društvo. Ti društveni i ekonomski sustavi dokazano
daju najbolje moguće rezultate. Ali samo ako se njihove zakonitosti
poštuju. Sustav nije sustav i garantira neuspjeh ako ćeš ga ti poštivat
dok ide dobro, a kad krene loše, počneš se miješati i uplitati. Tim više
ako je podloga želje za uplitanjem garnirana neznanjem, što najčešće i
jest.

Ono što je najbitnije jest da na svakoj razini mora postojat i
postoji mehanizam koji omogućuje promjene koji se u svakom trenu može
pokrenut. Na koncu, uzmite u obzir i samo društvo, model uređenja
parlamentarnih demokracija danas u svijetu pa i u nas – čujete li koga
kako zaziva ukidanje izbora jer nije zadovoljan stanjem u državi i radom
njenih institucija ili same vlade. Ne, sustav se ne ruši, već ga se
propituje i analizira iznutra nastojeć ga unaprijediti. Ja kao izazov za
udrugu vidim pokušati iznaći način evaluacije rada pojedinih
nadzornika, a ne da ih se isključivo promatra kao jedno tijelo, iako svi
znamo da među njima, kako u prošlom tako i u ovom sazivu, postoje
velike razlike. Problem je u tome što nam je manevarski prostor
ograničen institutom poslovne tajne i Zakonom o trgovačkim društvima.

I, kako je to zanimljivo – koliko je kritičara, a nijedan, ali doslovno
nijedan da se sa svojom listom kandidira za vodit Udrugu.

Nedavno sam dao intervju DP-u i od mora svakakvih pitanja koje
sam dobio, jedno mi je ostalo u glavi: smatrate li da ste podbacili u
edukaciji o projektu i značenju projekta NH pošto danas vidimo da velika
većina ne razumije razliku između NH, NO Hajduka i uprave?

Mislim da sam krivo pristupao ovom problemu. Sama činjenica da ga
nazivam problemom već je bitan pomak u razmišljanju. Uvijek sam to
gledao kao usputnu poteškoću. Poteškoću, ali usputnu. Čak ne kao
problem. Nisam to „vidio“ pored svega ostalog čime smo se bavili u
kontekstu kluba. Nerviralo me što ljudi to ne shvaćaju uz toliko
ponavljanja i objašnjavanja. Što više razmišljam čini mi se da je taj
nedostatak educiranosti i informiranosti javnosti zapravo jedan
popriličan problem sam za sebe s kojim se susrećemo i koji nam otežava
rad, te zaslužuje nepodijeljenu pozornost. To i dalje ne znači da smo mi
ekipirani da ga rješavamo, kao ni da smo mi ti koji bismo ga uopće
trebali rješavati. Jer tu se ne radi samo o funkcioniranju Hajduka, nego
općenito o funkcioniranju raznih društvenih mehanizama i, u konačnici,
građanskom aktivizmu i civilnom društvu. To je stvar škola i
obrazovanja, što, isto tako, ne znači, ako kažemo da je to problem
škola, a ne naš – da će taj problem nužno nestati i riješiti se. Ovo je
svakako stvar za razmišljanje. Koliko god bila dodatni uteg, toliko nam
se po tko zna koji put daje do znanja da smo svojim djelovanjem dobrano
izašli izvan okvira samog sporta, htjeli to ili ne, što nam na leđa
stavlja dodatni uteg odgovornosti. Uteg ali i izazov, a mi volimo
izazove.

Daleko od toga da smo uvijek u pravu i da su svi potezi koje
povlačimo ispravni. Ali ne mogu prihvatiti kritike samo radi kritike,
neosnovano ili nepovezano. Ako govorimo o odgovornosti udruge, ne možemo
pričati o rezultatima ili transferima ili marketingu. Ali možemo o
organizaciji izbora ili mehanizmima koji su nam na raspolaganju unutar
sustava da još pomnije pratimo i kontroliramo rad kluba. Sve ostalo nije
model NH. Za sve kritike, objede, prijedloge – ljudi, dođite na
skupštinu, ona je srce udruge, mislite svojom glavom, pitajte,
analizirajte, gnjavite, upirite, to je vaša udruga, udruga svih nas, a
ne moja ili nekog upravnog odbora udruge. Ako mislite da radimo loše,
mijenjajte nas! Mehanizme imate.

Na koncu, nemojmo zaboraviti na kome je ultimativna razina
odgovornosti za klub – na svima nama, članovima koji biramo NO. Ne
želimo imati ovce od navijača koji ne koriste vlastitu glavu i samo
čekaju da nam drugi riješi naše probleme. Želimo ljude koji će znat
razmišljat svojom glavom, koji neće skakat na svaku ćakulu i koji će
prepoznat odgovornost koju imaju za klub, na onoj svojoj razini – da
proanaliziraju kandidate i odaberu najbolje za Hajduk.

Pitaju me zadnje vrijeme često – može li uspjet ovaj model. Ja
stvarno ne mislim da može uspjet. Ja znam da može. On je već dao strašne
rezultate, samo još ne na nogometnom terenu. Ne može kvalitetan i
ustrajan rad ne uspjet. Može rezultat izostat jednom ili dvaput, ali
treći put neće sigurno. Preduvjet je da poštujemo sustav i vjerujemo u
njega. I da svak unutar sustava radi pravi posao, počev od nas
navijača-članova pa sve do nogometaša na terenu. Nedavno sam razgovarao s
jednim uglednim i časnim članom našeg društva čije sam ime zamoljen ne
spominjati. Rekao mi je – svaki put kad netko krene govorit kako ovaj
model ne valja i treba ga gasit ili kad vas miševi kojima je, dok je
udruga spasila klub i sad kupila 25% dionica, organizira izbore,
izlobira Zakon o sportu i još svašta nešto, krajnji domet tipkanje iza
ekrana, e kad vas ti krenu vrijeđat , zapamti dvije stvari: samo ih
smješkom otpuhnite jer vas ne mogu dodirnut, a projekt NH je najbolje
što se ovoj zemlji dogodilo od kraja rata. Ne smijete posustat.

Nećemo posustat. – napisao je Rilov.