Ovih 2:0 je stvarno premalo u odnosu na viđeno, ali nećemo biti sitničavi

Hajduk je lagano riješio Lokomotivu na Poljudu, 2:0 premalo izražava dominaciju momčadi Gonzala Garcíje (konačno pljesak na predstavljanju), kojoj nakon trijumfa nad Rakowom definitivno ne nedostaje samopouzdanja.

Toliko su dobro igrali Bijeli da se kroz utakmicu nismo sjetili Rokasa Pukštasa i/ili Nike Sigura (ako i on ode, danas nije bio u zapisniku). Na tribinama je sjedio Khalil Fayad…

Pravo je čudo da je ostalo tek 2:0 uz 28 šutova, od toga 13 u okvir gola uz gredu (Šotiček) i vratnicu (Bamba), te nedosuđeni čisti penal na Bambi (nevjerojatno je da Zebec u VAR sobi presudi da nema potrebe zvati Vukančića na pregled).

Da, dugo se pregledavao i na kraju poništio gol Brrutija zbog ofsajda. Rekosmo, malo je 2:0.

Nakon prvog poluvremena iz glave nam nije izlazio Pajaziti, koji je previdio usamljenog Šegu i upropastio sjajno izrađenu akciju poželjevši da sam zatrese mrežu. Ne ide to tako, na silu.

Iako se osladilo još jednom koji je silno želio gol, Šotičeku. U Vilniusu mu je poništen zbog ofsajda, ovaj šut je bio neuhvatljiv za Posavca i time je Hajduk otišao na sigurnijih 2:0 u 55. minuti.

Lokomotiva jest par puta priprijetila, ali praktički je od prve do posljednje minute sve bilo u rukama raspoloženih Bijelih. I zato nas je tih dugo stojećih 1:0 na semaforu nerviralo, da se ne padne od zalutalog metka. Ne bi bilo prvi put, ali ovoga puta to nije bio slučaj.

Ono što je najvažnije, niti traga umoru nakon 120 i više minuta u Czestochowni, Hajduk je bio rastrčan i razigran, opasnost je po Lokomotivu prijetila sa svih pozicija.

Navijači su baš uživali na tribinama, Hajduk je produžio feštu i to su sada već tri vezane pobjede. U nedjelju se igra kod Rudeša…