Ovako nam je govorio Ivan Gudelj prije četiri godine: “Nema situacije, ma koliko bila teška, da je čovjek ne može pobijediti”

Tužna vijest potresla je hrvatski nogomet. Ivan Gudelj, legenda Hajduka i jedan od najboljih nogometaša svoje generacije, preminuo je u 67. godini nakon teške bolesti.

O velikoj karijeri, bolesti koja ju je prerano prekinula, Hajduku, Splitu i životnim bitkama Gudelj je prije nekoliko godina govorio upravo za DalmacijaNews. U velikom razgovoru koji smo objavili u veljači 2022. prisjetio se trenutaka koji su mu obilježili život, od mitskih utakmica u bijelom dresu i ponude Real Madrida do obitelji i snage koju je pronalazio nakon svega što ga je snašlo.

Bolest mu je oduzela puno toga, ali i donijela ono najvrijednije – nepokolebljivu snagu i borbenost. Stvorila je karakter koji pomiče planine. Izgubljene bitke pretvarao je u slavlja, pobjedu života, a oko sebe okupljao neke posebne ljude. Pitanja zašto baš ja i zašto baš meni nikad si nije postavljao jer čovjek se, kako je govorio, mora prilagoditi i živjeti najbolje što može.

Potpuno nesvjesna kako ga na travnjaku više neće vidjeti, publika je zviždala svom ljubimcu. Na megdanu Crvena zvezda, a on u naponu snage. Prototip igrača u bijelom dresu – razarač u duelima, igrač u oba smjera, nezaustavljivi borac. U to vrijeme nitko nije želio vjerovati da je u 85. minuti sudac odsvirao kraj jedne epohe, kraj loptanja čovjeka za kojeg su govorili da će promijeniti svjetski nogomet.

Dječak iz malenih Zmijavaca po iskorak je stigao u veliki Split i poseban Hajduk, postao kapetan Majstora s mora i reprezentacije Jugoslavije, a kao 26-godišnjak na stolu je imao i ponude najvećih klubova svijeta. Ispunio je snove i maštu, ali Ivanu Gudelju dogodile su se sekunde katastrofe.

– U jednoj sam sekundi sve izgubio. Bio je šok, događaj nezamisliv u sadašnjim pogledima… Ja sam mislio da ću uvijek igrati nogomet, tako i danas mladi ljudi misle da im nitko ništa ne može – govorio nam je tada Gudelj, čija je kob godinama intrigirala ljubitelje nogometa.

Mitska utakmica s Dnjiprom…

Kako u bivšoj državi nije bilo dozvoljeno prijeći u inozemstvo prije 28. ljeta, tako je i bolešću propala bajoslovna ponuda iz španjolskog Real Madrida.

– Sedamdesetih i osamdesetih Hajduk je imao zlatnu generaciju, harao je Jugoslavijom. Ja sam isto napredovao, kroz juniorski staž pobrali smo brojna odličja, a onda i titule od prvaka Europe, najboljeg mladog igrača, najmlađeg kapetana u povijesti Jugoslavije pa do nagrade grada Splita i nagrade za životno djelo – prisjećao se Ivan, kojeg je, to treba reći, obilježio mitski susret Hajdukovaca protiv Dnjipra.

– Blato, nemoguć teren, danas, vjerujte mi, UEFA ne bi dozvolila da se utakmica odigra. Zašto je ona posebna? Mene veže blato, borba,… ta je utakmica čak i preslika moje životne borbe. Tražio sam čist dio dresa kako bi se obrisao, ali nisam ga uspio naći. Kao i drugi igrači. I to je ono što često znam reći, to je način na koji se igrači trebaju odnositi prema bijeloj boji, način kako se odnositi prema klubu i ovim navijačima – govorio nam je tada slavni vezni igrač.

Iako na toj poziciji mnogi nisu postizali golove, Gudelj je zabijao. Imao je moć. Mogao je brzo doći u završnicu i mogao se još brže vratiti.

– U životu se sve namjesti, neki putevi… Pa uostalom, igrao sam u najboljem i najljepšem klubu. Zato sam i davao dvjesto posto od sebe…

‘Livaja ne bi nigdje ovako igrao kao što igra u Hajduku!’

U tridesetim godinama života završio je Kineziološki fakultet, posvetio se radu s djecom, a u vrijeme Livaja i Kalinić manije Ivan Gudelj imao je jasan stav.

– Livaja ne bi nigdje ovako igrao kao što igra u Hajduku. Ovaj trener je napravio pravu stvar kad je Livaju gurnuo naprijed, i sad on ima jednu slobodu i kreaciju, jer je nepredvidiv. Njega nećeš vidjeti cijelu utakmicu, pa će onda zabiti gol. To su ti igrači koji odluče utakmicu. Stigao je i Kalinić i mogu reći da je momčad posložena dobro, ali uvijek govorim da određen prostor treba dati mladim igračima – govorio nam je Gudelj 2022. godine.

– Nisam protiv stranaca i dovođenja, ali sam protiv stranaca koji sjede na klupi. Naši klubovi su osuđeni na stvaranje igrača i zarađivanje na taj način – dodao je tada.

Spoj srca, duše i tijela…

Cijeloga života bio je posvećen obitelji, u kojoj je pronalazio mir, spokoj i potporu u najtežim trenucima. Kada je izgubio suprugu Mirjanu, radost su mu donijele dvije unučice.

– Svugdje sam ja bio, ali Split je nešto posebno. Ovdje ljudi žive Hajduk, nećemo se lagati. Odnos navijača i Hajduka, to je jedan psihološki fenomen, kao spoj srca, tijela i duše. Ne može se to drugačije objasniti. Moja unučica, jer je zet Torcidaš, koja ima dvije godine viče riječi poput Hajduka, nogometa, pobjede,… Što onda dalje govoriti.

Njegova životna priča imala je poruku. Za sve mlade, ali i za njihove roditelje, za sve one koji pate.

– Nema situacije, ma koliko bila teška, da je čovjek ne može pobijediti.

Prkositi predrasudama i svemu onome što bolest donese. Osamljenosti i nemoći, a živjeti život u punom gasu. Upravo smo zbog toga tada u Ivanu vidjeli borca, heroja koji je pobijedio crne prognoze i čovjeka koji je svima mogao biti primjer.

Četiri godine kasnije, nakon vijesti o njegovoj smrti, te riječi ostaju možda i najljepši podsjetnik na Ivana Gudelja – velikog nogometaša, ali prije svega velikog borca.