Otišao je najbolji, cijeli se Split još jednom naklonio tihom, ali moćnom Anti Grgureviću

Tuga, jad, čemer… Skoro je cijeli tjedan prošao od vijesti da nas je rano, prerano napustio Ante Grgurević, a još nitko nije došao k sebi i prihvatio tu surovu realnost. Dvorana na Gripama, dvorana u kojoj je Grga provodio najviše vremena od svih, na komemoraciji je bila punija nego na mnogim utakmicama Splita u posljednje vrijeme. Mnogi su došli odati počast Grgi, prije svega – čovjeku, potom pedagogu, košarkašu… Neobičnom liku u ovo današnje neobično vrijeme kad se malo tko ponosi epitetima da je pošten i da drži do svoje riječi, da brine o svima i sa svima se jednako odnosi, ali kad dođe – sudnji čas – onda se te iskonske vrijednosti itekako prepoznaju. Ante Grgurević – Bog mu duši dao pokoj – utjelovio je mnoge, ako ne sve, vrijednosti koje je zagovarao Isus. Ne, nije bio Isus, bio je samo i jedino Grga, o njemu je ispred puno, puno ljudi govorio Roko Ukić, sa suzama u očima. Plakao je i Nikola Vujčić. Ma, bilo bi pogrešno napisati tko je sve plakao, pa zaključimo da nitko od nas nije „srca kamena“ i da iz stijene izlazi voda.
Došao je Dino Rađa, kako ne bi došao. Potegao je Srđan Subotić iz Poljske, kamo ga je odveo trenerski kruh. Došao je Jasmin Repeša, trener koji je vodio Split u fantastičnoj sezoni prije 25 godina, a Grgurević bio uzdanica samo takva… Recimo da su bili svi s kojima je Grga bio barem jednom u dodiru. Ako nisu fizički, bili su u dvorani na Gripama glavom. Grgu se jednostavno nije moglo ignorirati, nije bilo potrebe za tim, jer on je bio što svi kao djeca maštamo biti – ispravan, pošten, veliki, najbolji, najveći…

Foto: Luka Mladinić