Badnjak i Božić u Imotskoj krajini: Zajedništvo, molitva, paljenje badnjaka…

Za Badnjak i Božić vezani su razni običaji koji se u mnogim
krajevima Lijepe naše i danas njeguju, a neki su se, nažalost, zaboravili.
Imotska krajina još uvijek je sklona tradicionalnom obilježavanju rođenja Isusa
Krista. Na Badnjak se obično jede bakalar i posti se cijeli dan. Običaj je da
se na današnji dan kiti bor, no s vremenom se u mnogim obiteljima taj običaj
izgubio i uglavnom se nekoliko dana ranije bor okiti. Najčešće, obitelji
Badnjak provode radno; čisti se kuća, spremaju se razno razne slastice, ali ne nedostaje
molitve kako bi se što dostojanstvenije dočekalo Isusovo rođenje.

Jedan od starih običaja koji i danas njeguju Imoćani svakako je
i paljenje badnjaka. Ukućani se okupe oko stola, a najstariji u obitelji
(domaćin) nakon pozdrava „Hvaljen Isus i Marija“ posipa slamu po kući koja
simbolizira mjesto Isusova rođenja te svi zajedno mole „Očenaš“. Nakon toga,
domaćin u kuću unosi badnjake govoreći „Na dobro vam došla Badnja večer“, a
ukućani bi odgovorili „I s tobom zajedno“. Slijedila je molitva, blagoslivljanje
kuće i obitelji krštenom vodom te paljenje badnjaka. U nekim krajevima Imotske
krajine običaj je da se prije paljenja, badnjaci poškrope vinom kako bi
nadolazeća godina bila plodna. Nakon polnoćke rijetki su oni koji odlaze svojoj
kući; pjevaju se božićne pjesme, veseli se i ide se čestitati u
prijatelja, susjeda, rođaka.  

Božić, dan Isusovog rođenja provodi se u zajedništvu i veselju.
Na božićnom ručaku cijela obitelj je pristutna i započinje zajedničkom molitvom
i paljenjem božićne svijeće, a  završava gašanjem svijeće koja je
prethodno umočena u vino govoreći „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen“. Isti
obred ponavlja se i za večeru.