Hit predstava Ukrađena ličnos u splitskom kinu Bačvice

Vječiti mladić, neponovljivi komičar i proslavljeni glumac
gospodskih manira preuzetih od stare škole ponašanja i ophođenja, Milan Lane Gutović, ali poznatiji
kao Srećko Šojić, zvijezda komedija „Bela lađa“ i „Tesna koža“, koji obraz prodaje
za ‘kafućino’ i ‘prasiće’ predstavlja neponovljivu Hit komediju pod nazivom
„Ukrađena ličnos’…“, i na kazališne daske dovodi  „čuvenog“ Srećka Šoića.

Predstava „Ukrađena ličnos’“ je prikaz moralne slike
praktične, moderne, prilagodljive osobe, kojoj su za postizanje osobnog cilja,
uvjeti bilo koje vrste neobično laki. Isti ti uvjeti koji su njemu laki, za
drugu osobu bi bili potpuno neprihvatljivi jer podrazumevaju poniženje i
moralnu propast.

Sa spretnošću i duhom seoske bitange,potura/nameće se
Europskoj uniji kao kandidat za predsjednika. Nijedan postavljeni uvjet njemu
nije nimalo težak za ispunjenje, jer ništa što nudi njega osobno ni malo ne
košta. Izdaja je za njega potpuno prihvatljiva, a tu osobnu izdaju naziva
„suradnjom“.

Diktirajući svoju ponudu za funkciju predsjednika, otkriva
uz sve nakaznosti ponude i dio osobnosti koja ga čini scenski zanimljivom. Sve
što izgovori oboji lakoćom prevare, spretno izvrće realnost i prilagođava je
trenutku, a sve to čini virtuozno sa nevinošću koja povremeno postane slična
nevinosti životinje.

“Naslov predstave izveden je iz jedne rečenice glavnog
lika. On se žali međunarodnoj komisiji i EU, te traži odštetu jer je potpuno
ojađen i ukradena mu je ličnost. Na kraju predstave poručuje da su nama svima
`ukrađene` ličnosti”, rekao je Gutović o predstavi.

Šojić jako bolestan i ozlijeđen diktira svome suradniku,
budući da ne može pisati, da umjesto njega piše pismo Europskoj uniji da i
njega prime u Europsku uniju.

I tu kreće, zaplet, smijeh, koji nama na poznat način može
samo intepretirati poznati Srećko Šojić.

Komedija govori i o padu društvenih vrednosti i  društva u cjelini u kojem lik Šojića (kao
karikaturalna metafora) društveno ne stagnira, već naprotiv, napreduje.

Ovoga puta glumac na bini nema ime i prezime, ali sve čini
da intepretira tekst na sebi

svojstven način iz poznatih serija i fiilmova.

Legendarne scene ušle su anale i godinama kasnije i dalje se
spominju u svakodnevnom govoru.

Rame uz rame sa Nikolom Simićem, Lane je zasmijavao čitavu
regiju, tumačivši lik nepismenog direktora, koji sve najbolje od života grabi
samo za sebe.

Bit će to 80 minuta smijeha do suza.

Završio je Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju
u Beogradu i 1967. godine došao u Jugoslovensko dramsko pozorište kao mlad
glumac u grupi koju su tada popularno nazvali „Bojanove bebe“, jer ih je doveo
Bojan Stupica.

Godine 1989. u Puli je dobio „Zlatnu arenu“ za ulogu u filmu
„Poltron“.