One su nagrađene mlade znanstvenice sa splitskog sveučilišta: Upoznajte Barbaru, Mariju, Petru, Tinu i njihove priče o ulasku u svijet znanosti iz ženske perspektive!

Iako se znanost dugo promatrala kao prostor u kojem su žene morale dodatno dokazivati svoje mjesto, podaci danas pokazuju ohrabrujuće pomake. U Hrvatskoj žene čine 49 posto istraživača, a u visokom obrazovanju njihov je udio još izraženiji.  Žene čine 52 posto istraživača u sektoru visokog obrazovanja dok među istraživačima s doktoratom u Hrvatskoj njihov udio iznosi 51,8 posto. Istodobno, žene čine i 58,1 posto ljudskih potencijala u znanosti i tehnologiji u Hrvatskoj, što potvrđuje da su itekako važan dio znanstvenog i istraživačkog razvoja zemlje.  

Ipak, iza brojki stoje stvarne osobe, godine rada, odricanja, upornosti i izvrsnosti. Upravo zato priče mladih nagrađenih znanstvenica Sveučilišta u Splitu nisu samo priznanje njihovim individualnim uspjesima, nego i snažna poruka o važnosti vidljivosti žena u znanosti. U vremenu kada je mladima važno ponuditi uzore, ovakve priče imaju dodatnu vrijednost jer one populariziraju znanost, ohrabruju djevojke da se odvaže na istraživački put i pokazuju da izvrsnost nema spol, nego predanost, znanje i viziju. 

Sveučilište u Splitu svake godine dodjeljuje nagrade najproduktivnijim znanstvenicima čiji rad značajno doprinosi vidljivosti i prepoznatljivosti splitskog sveučilišta na europskoj i svjetskoj razini. Pa su tako u kategoriji mladi znanstvenici odabrane četiri akterice naše priče – dr. sc. Barbara Gilić Škugor s Kineziološkog fakulteta, dr. sc. Marija Franka Žuljević s Medicinskog fakulteta, Tina Bareša, mag. forens. s Fakulteta za forenzičke znanosti, Petra Brzović, mag. chem. s Kemijsko-tehnološkog fakulteta. 

Barbara Gilić Škugor diplomirala je 2018. na Kineziološkom fakultetu u Splitu, a doktorirala 2022. na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. U početku je fokus njenih istraživanja bio proučavanje performansi u sportu, ali nakon pandemije Covida-19 su neki od članova njenog tima uvidjeli da je tjelesna aktivnost izrazito bitna u pogledu održavanja zdravlja te su naišli na novi koncept u Hrvatskoj-tjelesna pismenost, koja je sada fokus njenog znanstvenog rada. Dobitnica je Državne nagrade za znanost za znanstvene novake 2021. godine te je dobitnica Sveučilišne nagrade za znanost za mlade za 2021., 2023. i 2025. godinu. Dugogodišnja je fitness trenerica i trenerica sportskog penjanja, a trenutno je zaposlena kao viši asistent na Kineziološkom fakultetu u Splitu.

Kako ste se odlučili za polje djelovanja u kojem ste trenutno sada?

– Kako sam i sama bila aktivna natjecateljica u svom sportu (sportskom penjanju), uvijek sam htjela istraživati što određuje vrhunsku sportsku izvedbu i kako ju konstantno unaprjeđivati. Stoga je u početku fokus bio na sportskoj izvedbi, ali sam se kasnije opredijelila za istraživanje dugoročnih učinaka tjelesne aktivnosti na zdravlje jer smatram da je to budućnost kineziologije. Konkretno, kako svjedočimo sve većoj prevalenciji neaktivnosti, sjedilačkog života i nezdravih životnih navika (konzumacija procesuirane hrane, pušenje, alkohol), smatram da je bitno povećati svijest o benefitima tjelesne aktivnosti i potaknuti cjelokupno društvo da se promijeni i pokrene dok još nije skroz kasno.

Kakvo je vaše mišljenje o stanju žena u znanosti, posebno u Hrvatskoj?

-Mislim da je stanje žena u znanosti danas poprilično dobro, barem prema mom osobnom iskustvu i u području u kojem djelujem. Tijekom svojeg rada nisam osjetila značajne prepreke koje bi me ograničavale u profesionalnom razvoju, napredovanju ili znanstvenom djelovanju, niti sam imala dojam da su mogućnosti drugačije dostupne ženama nego muškarcima. Ipak, smatram da uvijek postoji prostor za dodatnu popularizaciju znanosti i vidljivosti znanstvenica, osobito među mlađim generacijama. Važno je poticati djevojke i mlade žene da razmišljaju o znanstvenoj karijeri, osigurati im uzore i pokazati da je znanost područje u kojem mogu ravnopravno uspjeti i razvijati se. Također, korisno je kontinuirano raditi na stvaranju poticajnog okruženja koje podržava usklađivanje profesionalnog i privatnog života, što je često važan faktor u dugoročnom ostanku u znanstvenoj karijeri. 

Dr.sc. Marija Franka Žuljević, dr. med. završila je 2020. godine studij Medicine u Splitu. Zaposlena je kao asistentica na Katedri za medicinsku humanistiku na Medicinskom fakultetu u Splitu, gdje i volontira u Savjetovalištu za studente. Obranila je doktorsku disertaciju pod nazivom “Attitudes on psychedelics and psychedelic-assisted psychotherapy” na temu uporabe psihodelika u liječenju mentalnih poremećaja. Suradnik je i tima za istraživanje psihodelika u centru Charité u Berlinu u Njemačkoj.

Kako je počeo vaš znanstveni put?

-Moj znanstveni put je počeo nakon studija medicine. Imala sam priliku doći raditi kao asistentica na Katedru za medicinsku humanistiku na Medicinskom fakultetu u Splitu. Odmah po dolasku sam počela razvijati ideju za doktorsku disertaciju i upisala doktorski studij. Moj doktorat bio je na temu psihodelika za liječenje mentalnih bolesti – točnije, stavova javnosti i stručnjaka (psihijatara) na tu temu.Psihodelici, ponajviše psilocibin in MDMA, dobili su dosta pažnje zadnjih nekoliko godina, ali i uzrokovali dosta kontroverznih rasprava i u znanosti i javnosti, s obzirom da su ilegalni u brojnim državama svijeta.

Što biste poručile mlađim djevojkama, koje žele ući u svijet znanosti, a još se dvoume..zašto da se na to odluče?

-Ako vole zadovoljiti svoju unutarnju znatiželju, biti intelektualno ispunjene i izazvane, onda je to svakako za njih. Ako nisu strpljive, vole vidjeti brze rezultate te vole isključivo praktičnost, onda neka razmisle malo dublje mogu li se prilagoditi toj vrsti posla. Također, znanost zahtijeva i menadžerske i komunikacijske sposobnosti, pogotovo nakon više godina iskustva, kada se očekuje rad na projektima i daljnja ekspanzija svojih ideja sa suradnicima. Mnogi to previde kada o tome razmišljaju. Tako da bih mlađim djevojkama savjetovala da pričaju s drugima iz tog područja i da dobro procijene sebe i svoje interese i osobnost.

Tina Bareša završila je studij biologije i ekologije mora. Čitala je o novootvorenom studiju forenzike u Splitu, ali prve je godine zakasnila na upis. Nakon prve godine studija počela je volontirati u Laboratoriju za forenzičku i biološku antropologiju, i tu se nakon osam godina vratila kao doktorand na projektu Hrvatske zaklade za znanost Forenzična identifikacija ljudskih ostataka analizom MSCT snimaka.

Kako ste se odlučili za polje djelovanja u kojem ste trenutno sada?

-Moram priznati da sam žrtva CSI efekta. Gledala sam sve forenzičke serije u vrijeme kad su se tek počele prikazivati, pa je uz moju sklonost prema prirodnim i biomedicinskim znanostima, antropologija bila logičan smjer jer sjedinjuje sve to.

Koliko je znanstveno djelovanje zahtjevno? Je li traži veliko odricanje, posvećenost.?

-Znanost je posao koji zahtjeva vrijeme, dugoročnu posvećenost, strpljenje i prihvaćanje neuspjeha. Analize koje traju mjesecima, rezultati koji dolaze sporo, radovi odbijeni od strane časopisa sve je to dio procesa, i da ponekad raditi ovaj posao znači odricanje, ali zauzvrat dobiješ osjećaj stvaranja novog i prenošenja znanja na nove generacije, što je meni najdraži dio ovog posla.

Petra Brzović, mag. chem. je asistentica na Zavodu za prehrambenu tehnologiju i biotehnologiju Kemijsko-tehnološkog fakulteta te doktorandica na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njen doktorski i istraživački rad, koji se provodi u sklopu projekta Mediteranske biljke kao dio „Zelenog plana“: bioaktivnimetaboliti i njihov potencijal (Green4Med) usmjeren je na ispitivanje sastava sekundarnih metabolita i biološke aktivnosti  jestivog, samoniklog bilja mediteranskog područja. Osim istraživačkog rada, asistentica Petra Brzović sudjeluje u održavanju nastave zavodskih predmeta te u aktivnostima popularizacije znanosti, kao što su Festival znanosti, Noć istraživača i Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije.

Kako je počeo vaš znanstveni put?

-Zahvaljujući nastavnicima u osnovnoj i profesorima u srednjoj školi, prirodne znanosti, posebno kemija, su me privukle još od početaka moga obrazovanja. Sudjelovanjem na izvannastavnim aktivnostima i natjecanjima, cijelo svoje rano obrazovanje sam zapravo usredotočila na ostvarivanje prvog koraka u postizanju svog cilja: upis željenog fakulteta, koji je u mom slučaju bio studij kemije. Tijekom studija sam imala priliku surađivati sa divnim mentorima i profesorima te se upoznala sa istraživačkim radom, što mi je pomoglo da shvatim da je znanost, istraživanje i prenošenje stečenih znanja zapravo ono čime se želim baviti. 

Kakvo je vaše mišljenje o stanju žena u znanosti, posebno u Hrvatskoj? 

-Želim naglasiti da je moje iskustvo rada u znanosti do sada uglavnom veoma pozitivno obzirom da sam okružena prijateljima, kolegama, mentorima i profesorima koji me od početka podržavaju i usmjeravaju, na čemu sam im vrlo zahvalna. Do sada nisam imala prilike osjetiti značajniju razliku između žena i muškaraca u ovom poslu, ali sigurna sam da posvećenost i odricanja koja rad u znanosti iziskuje predstavljaju veći problem ženama koje uglavnom preuzimaju većinu obiteljskih obveza te brigu o djeci. Ali zar tako nije i u drugim poslovima? Iako navedeno zasigurno predstavlja problem usklađivanja privatnog i profesionalnog života, žene znanstvenice koje me okružuju, njihovi uspjesi, postignuća i izvrsnost u znanstvenom svijetu su dokaz da je i to prepreka koja se da prevladati.

 Četiri mlade, uspješne i ustrajne žene najbolji su dokaz da znanje, rad i predanost uvijek pronađu svoj put do priznanja. Njihovi uspjesi nadilaze osobne priče jer šalju važnu poruku, a to je da žene mogu i trebaju biti vidljive, priznate i podržane u znanosti. Zato je ovu priču posebno vrijedno podijeliti upravo na Dan žena, kao inspiraciju svim ženama da se usude sanjati veliko i još hrabrije koračati prema svojim ciljevima.

Želimo vam sretan Dan žena!