Tri utakmice, dvije pobjede i jedan poraz statistika je Harija Vukasa u proteklih desetak dana na klupi Hajduka. Još važnije od statistike je dojam koji je ostavio po dolasku, stablizirao je stanje u svlačionici i zajedno s igračima usmjerio Bijele ka ostvarenju cilj, plasmanu u kvalifikacije za Europsku ligu.
– Normalno da nisam zadovoljan porazom u Zadru, ali s obzirom na sve što je bilo, mislim da smo na dobrom putu. Želimo u Europu, želi i konkurenti, ali svatko je u svojoj priči I svojoj borbi. Dosta klubova ima tu ambiciju, mi smo usredotočeni samo na sebe – započeo je Vukas.
Priču nastavljamo s aktualnim trenutkom, koliko bodova će trebati osvojiti do kraja lige za osiguravanje kvalifikacija EL?
– Zajedno s igračima i stožerom imam samo jednu kalkulaciju, a to je sljedeća utakmica s Osijekom. Sve drugo je nevažno, koncentrirani smo na taj susret i o drugima ne razmišljamo”.
A gleda li Hajduk druge, iznenađuju li ga neki rezultati u HNL-u u proteklim kolima?
– Liga 10 je bila pogodak, to se vidi. Dosta je izjednačena, imamo primjer Slaven Belupa koji je igrao s nama i nadao se pobjedi s kojom bi se borio za Europu. Ali, mi smo dobili pa su oni do želje za Europom počeli pričati o opstanku. Hoću reći koliko znači jedna ili dvije pobjede, puno je momčadi koje su slične kvalitete i zato ne možeš u ništa biti siguran.
Nema sigurnih, pokazala je to utakmica u Zadru
– Prvo poluvrijeme je bilo neuvjerljivo, Zadar nas je iznenadio agresivnošću, nismo ušli u ritam. U drugo poluvremenu je nedostajalo koncentracije i preciznostu da možda okrenemo utakmicu. To su sitni detalji koji utječeu na rezultat. Priprema za utakmicu je stvarno bila dobra, ali nismo to sproveli na travnjak – kazao je Vukas i dodao kako su golovi primljeni iz prekida plod dekoncentracije, nije htio prozivati krivce već je obećao da će raditi na ispravljanju tih pogrešaka. Važno mu je da igrači pokazuju želju za radom, zato je uvjeren u ostvarenje cilja.
– Kada sam došao u svlačionicu, bilo mi je važno da pokažem igračima odlučnost i hrabrost, da oni to vide, da vide koliko sam samouvjeren da napravimo rezultat. Najviše mi je to bilo bitno, da prebacim na njih odlučnost i samouvjerenost s kojom sam preuzeo momčad.
Nije Vukas od ljudi koji žale za nečim, ne voli gledati unatrag pa tako ni previše pričati o tome zašto nije preuzeo momčad nakon odlaska Igora Tudora.
– To sam još kao igrač naučio, da se ne vraćam na ono što je bilo. Gledam uvijek prema naprijed, treba imati vjere u sebe, vjere u ono šta radiš. Normalno je da se usavršavaš, želiš biti šta bolji. Kod čestitki koje sam dobio kada sam postao trener, bilo je poruka od od “hrabar si“ do “lud si“. Ali, vrlo sam samouvjeren i odlučan da napravim taj cilj koji je pred nama i da zacrtam put za dalje.
Kad smo spomenuli Igora Tudora, kakav je danas odnos s bivšim šefom?
– Prijatelji smo, svi smo u tom stožeru funkcionirali odlično, slični smo po nogometnom razmišljanju., smatram da smo radili na vrhunskoj razini. Za Igora mogu samo reći riječi hvale.
A je li Tudor morao otići, što misli Vukas?
– Imao je svoje razloge, naveo ih je i svi to moramo poštivati. Želio sam ostati u klubu, dogovorili smo se u veljači za prijelazno razdoblje jer poznajem momčad i metode rada. Nije bilo lako radit jer se znalo da će doći novi trener, s momcima sam želio napraviti sve najbolje – osvrnuo se Vukas na kratko razdoblje u veljači.
Prvi Vukasov potez – vratiti Maloču u momčad
Bilo je to doba velike krize u momčadi, brojnih promjena koje nisu donijele ništa dobro.
– Počelo je s odlaskom trojice igrača iz prve postave (Kouassi, Bradarić, Milić), sigurno da to utječe na situaciju, Bradarić je otišao sedam dana prije početka lige, Kouassi deset dana nakon njega i momčad je trebalo ponovo uigrati. Dovedeni su neki igrači koji imaju kvalitetu, ali ne iskustvo, više su kao nekakva budućnost kluba. A kada odu tri igrača iz prve postave, to se mora osjetiti, vidite da je tako i u Rijeci. Onda su se događale promjene koje su utjecale na momčad , atmosferu, jedan trener,drugi trener, treći trener, nije bilo ni sreće i sve to je dovelo do lošeg proljeća – pojasnio je trener Bijelih.
Nakon dolaska Stanka Poklepovića, Vukas je ostao u stožeru, kada je na klupu sjeo Goran Vučević preselio je na tribinu.
– Bilo je neizvjesnosti oko svega, ali nakon novih razgovora odlučio sam da postanem trener jer sam davno rekao sebi da neće biti biranja. Prelomio sam, rekao da odlučno želim biti trener Hajduka. Za budućnost mogu reći da želim ostvariti cilj da uđemo u Europu, i tako sebi kupiti kartu da vodim Hajduka narednih godina – poručio je Vukas.
Prvi njegov potez bilo je vraćanje u momčad kapetana Marija Maloče, to je pomoglo da momčad stane uz njega.
– Mario je dugi niz godina je tu, znao je odigrati lošije, ali bolje. On je kapetan u svakom smislu, puno znači kada je tu. Upravo iz tih razloga sam zahtijevao od uprave da mu se skine suspenzija. Uprava je rekla da nema problema, on je bio suspendiran od strane bivšeg trenera, nisu mi pravili problem oko Maloče – pojasnio je Vukas.
Važno mu je da sezonu na najbolji način privede kraju, zajedno s igračima u koje vjeruje jer ih dobro poznaje. Što će biti kasnije, o tome ne razmišlja.
– Želim momke čiste glave koji će se dokazivati na treningu i utakmicama, sada nam je Osijek najvažniji, želim da svaki igrač bude našpanan i željan igre tako da može u svakoj utakmici dati maksimum. Bitna mi je momčad kao cjelina, ne pojedinac. Kada dođe kraj sezone onda ćemo moći analizirati, rekao sam da ne dijelim igrače na stare i mlade. Neke
mlade nije se moglo ignorirati zbog treninga i utakmica, ali treba im kontinuitet. Nije dovoljno reći da je mlad i pesrpektivan, treba se dokazivati. Svi imaju moje puno povjerenje, stari i mladi, svi zajedno radimo na ostvarenju cilja.
“Hajduk treba imati ono što ga je uvijek krasilo – agresiju”
Trenerskog uzora nema, kaže da voli uzeti ponešto od svakoga i učiti, napredovati. Njegova vizija Hajduka je onakva kakvu klub ima u svojoj tradiciji, agresivna i napadačka igra.
– Svi treneri koje se pita, uvijek kažu da žele vidjeti bolji Hajduk. Sigurno da treba imati viziju, a Hajduk treba imati ono što ga je uvijek krasilo. To je napadačka igra s dosta agresije, s velikom željom za pobjedom. Najbitnija je kontrola igre, da Hajduk diktira ritam i kontrolira događanja na travnjaku – pojasnio je Vukas.
U igračkoj karijeri je bio napadač, debitirao za Hajduk još u jugoslavenskoj ligi, a ukupno je sakupio 23 nastupa i postigao šest golova za Bijele. Karijeru je napravio u drugim, manjim klubovima poput Segeste, Zagreba, Primorca iz Stobreča, Zadra, Cibalije, Troglava iz Livna i belgijskog Charleroija. Bio je Vukas dobar strijelac, postigao je 56 golova u HNL-u baš kao i Mario Mandžukić, a pamtit će se da je u dresu Segeste bio najbolji strijelac Intertoto Kupa u sezoni 1996/1997. Dovoljno je bio kvalitetan da zna što reči sadašnjim Hajdukovim napadačima kojima ne ide najbolje.
– Znam kako im je, teško je za napadača kada ga ne idu golovi. Ali vidim njihovu želju i poštenje na treninzima. Dogodi se situacija da te neće gol. Moraju biti jaki u glavi, koncentrirani na rad i treninge. To nije stvar iskustva ili neiskustva, kada si bez gola se uvuče nervoza. Treba raditi, biti pošten prema sebi i momčadi, a to vidim kod mojih igrača – podržao je Vukas napadače Bijelih.
“Zbilja sam uživao u Zagori”
Trenersku karijeru započeo je u nižem rangu, najprije u Dugopolju odakle je otišao u Zagoru iz Unešića i tamo ostavio neizbrisiv trag.
– Iz igračke karijere dobro pamtim Sisak i igranje za Segestu gdje sam odlično surađivao s pokojnim Đurom Brodarcem, velikim predsjednikom. Pamtim i Zagreb te njegovog predsjednika Antu Vrdoljaka, a sam sam sebi kriv što nisam napravio veći iskorak prema inozemstvu. U Dugopolju su bili prvi trenerski seniorski koraci, hvala ljudima tamo, a posebno sam zahvalan Stipi Balajiću koji je bio u Zagori i preporučio me za trenera. Moram vam reći priču o tome, kada mi je pričao o momčadi rekao mi je “ostavio sam ti u dotu Županijski kup“. Ja sam odmah pomislio što će mi to, rekao sam mu da će mi samo odnijeti energiju za prvenstvo. Međutim, taj Kup je bio pun pogodak, napravljeno je puno dobrog za mene i klub i za to malo mjesto. Svi već znaju da smo igrali u četvrtfinalu protiv Dinama, a do tada smo eliminrali Bjelovar, Osijek s Ilijom Lončarevićem te Karlovac. Uspomene iz Unešića su vječne, i danas se čujem s tim ljudima, pratim klub i oni prate mene. Moram reći da sam zbilja uživao u Zagori – prisjetio se Vukas razdoblja na klupi trećeligaša iz srca dalmatinske Zagore.
U Hajduk je kao trener došao kada je predsjednik bio Joško Svaguša, a Goran Vučević je bio šef omladinske škole. Zajedno s Juricom Vučkom preuzeo je kadetsku momčad generacije 94/95 i s njom postao prvak Hrvatske. Bio je to značajan uspjeh jer Hajduk sedam godina nije znao za titulu u mlađim uzrastima.
– Bila je to zbolja dobra generacija igrača, danas su neki s nama, a većina ih je u inozemstvu. Razultat nije bio primaran cilj, ali poklopilo se puno toga dobrog i osvojili smo naslov prvaka. Kasnije sam bio trener juniora, šef škole, pomoćni trener, sve to je utjecalo na moj razvojni put. Želim se baviti ovim poslom, želim učiti i napredovati, a sada mi je najvažnije da Hajduk uđe u Europu. Sve drugo je nevažno – zaključio je Hari Vukas.
Dojam koji je ostavio pokazuje da je odlučan i gladan uspjeha, ostvari li zacrtani cilj zaslužit će velike čestitke. Jer, uskočio je na klupu kada je malo tko htio , ima podršku momčadi i on podržava momčad. Ulazak u Europu bio bi potvrda dobrog i predanog rada, a ostanak na klupi u novoj sezoni bio bi logičan slijed događaja.