KOMENTAR Otvaranje tržnica bilo je ‘pucanj u prazno’, jedino potpuna karantena mogla nas je brzo vratiti u normalu

Bezbrižne dane života jedna nevidljiva pošast pretvorila je u pravi ‘pakao’. Da mi je netko kazao da ćemo u proljeće 2020. godine sunce gledati samo kroz prozor, a za jednu običnu kupnju pred trgovinom čekati dva sata odavno bih spremio kufere i otišao u pansion u susjedstvu, tamo negdje ispod planine Rtanj u kojem se, ako je vjerovati stručnjacima, može preživjeti čak i smak svijeta. 

Život se u Dalmaciji naglo okrenuo sredinom ožujka, Split je prve korona-osobe dobio 18. ožujka, a iz dana u dan brojka je bivala sve veća. 

– Ne hodajte s oružjem po ulicama, govorio je Blaženko Boban kao da je nagovijestio ‘masakr’ koji se dogodio u trenutku pisanja ovog teksta (Op.a. U tužnoj atmosferi Velike subote, 11. travnja) jer je samo Splitsko-dalmatinska županija dosegnula gotovo tristo pojedinačnih slučajeva. 

U više od tri tjedna otkako se, poput nekog slavnog boksača, hrvamo s neprijateljem koji nam zadaje teške udarce, morali smo se odmaknuti od životnih navika, a dosta je onih koji su, kao onaj gradonačelnik Makarske, u svemu vidjeli tek malu prehladu zbog koje će sezona propasti?

I dalje tako iz dana u dan u nevjerici promatram slike okupljanja sa Žnjana, druženja po splitskim kvartovima, neodgovorno ponašanje pojedinaca iako je baš riječ ‘odgovornost’ postala imenica koju i ptice na grani već pjevaju. 

Uključila su se i razmišljanja oko Spaladium Arene kao alternativnog smještaja bolesnika, otvorena je ‘Korona ambulanta’ na Mertojaku, zatvorene su tržnice, ograničeno je radno vrijeme u trgovinama, zabranila su se veća kretanja, a ‘životni suputnik’ postala nam je propusnica. 

U tri tjedna vidjeli smo i brojne humane geste pojedinaca i udruga. Vidjeli smo i kako je zdravstveni sustav bio posebno pogođen u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a kako je i na kraju mjeseca koronavirus ‘pokupilo’ i prvo dijete. Split je od početka bilježio velike brojke, potom se pridružio i Solin, a popularne brojke nisu sredstvo hvale ni u Sinju, ni u Dugom Ratu, ali ni u još 26 mjesta koja su se upisala na ‘korona kartu’ županije. 

Najveći udarac svakako je bio ulazak koronavirusa u Dom za starije i nemoćne, ali prave ‘udarce ispod pasa’ zadajemo, zapravo, nesvjesno sami sebi. 

I dok se Dalmacija ‘grca’ u problemima, a više od polovice zaraženih u Hrvatskoj pobrojano je u samo četiri županije sulude odluke tek produbljuju ovu krizu. 

Iako je pred nama najveći kršćanski blagdan, iako ćemo ove godine čestitke upućivati tek putem pametnih ekrana zbog sve jačeg prodora virusa, odluke Nacionalnog stožera sugeriraju suprotno. 
Produžen je rad trgovina, a otvorene su i tržnice. Jedan tek primjer govori koliko se ovakvi potezi pišu kao ‘pucanj u prazno’. 

Naslušali smo se ovih dana priča o poljoprivrednicima, zaorali su polja čak i oni koji su prošlih godina uvozne proizvode kupovali u centrima i kojima ‘mašklin’ ne predstavlja alat nego neku ‘nadrealnu pojavu’, ali pravo je pitanje zbog čega nastupa popuštanja mjera dok samo crne izvještaje gledamo diljem Dalmacije?

I na kraju, da vam ne ostanem dužan gore najavljeni primjer. Dobio sam snimku s jedne splitske tržnice. Glavni akter u njoj je starica, sa štakom kao pomoć pri hodanju.
Snimatelj ovog uratka postavlja logično pitanje.
– Pa bako, di ste se vi uputili? Zašto ne stojite doma? 

Odgovor stiže kao da je već dugo pripreman.
– Sine mili, zafalilo mi je mrkve pa idem kupit ovd’e. 

I onda se zapitate koliko će još puta trebati reći onu magičnu riječ – odgovornost da bi nekima došlo ‘iz guzice u glavu’ da nije vrijeme za nikakve avanturističke epizode. 

I zbilja mi se sve pametnija, iz dana u dan, čini ideja načelnika Murtera. Jedino nas je dvotjedna potpuna karantena mogla izvući iz ove situacije jer ljudska pohlepa i u ovom slučaju jedino stavlja još veći ‘uteg oko vrata’ i prolongira povratak u normalan život. 

Razmislite.