Ivan Đikić napušta Hrvatsku kao znanstvenik!

Hrvatski znantvenik svjetskog glasa, Ivan Đikić, nakon što je zadnjih tjedana nekoliko puta prozivao hrvatsku Vladu da mora reagirati u “slučaju” ministra Barišića, danas se oglasio priopćenjem za javnost kojega prenosimo u cijelosti:

Prošli tjedan primio sam e-mail rektorice Goethe Sveučilišta u
Frankfurtu na Majni, prof. dr. Birgitte Wolff, kojim me obavještava o
značajnim ulaganjima i razvoju projekata na tom Sveučilištu. U svom
e-mailu ističe da će napraviti sve moguće da me zadrži u Frankfurtu kako
ne bih prešao na novu poziciju u Kaliforniji. U isto vrijeme jedan
Hrvat me prijavio tom istom Sveučilištu tvrdeći da činim nečasna djela i
nanosim štetu javnim radom u Hrvatskoj. Goethe Sveučilište je prijavu
razmotrilo i brzo odbacilo kao neutemeljenu.



Situacija je drukčija u Hrvatskoj. Nakon 15 godina profesorskog rada na
Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, gdje sam vodio Laboratorij
za istraživanje tumora i predavao studentima medicine, tome je došao
kraj. Danas sam napustio mjesto sveučilišnog profesora u Splitu i
zaključao vrata svog laboratorija. Uskoro ću svoje znanstvene projekte
započete u Splitu dalje razvijati u inozemstvu. Mogu samo reći: ‘Zbogom
Hrvatska, hvala Vam dragi studenti, kolege profesori i znanstvenici.
Bila je čast raditi zajedno s Vama i objavljivati u vrhunskim svjetskim
časopisima. Sjećat ću se mnogih lijepih trenutaka koje smo zajedno
proveli u Splitu, od običnih kasnovečernjih rasprava u laboratoriju do
igranja nogometa srijedom navečer na Hajdukovom stadionu.’



Moja odluka nije donesena na brzinu, već promišljeno i analitički.
Odluka je direktna posljedica djelovanja rektora Sveučilišta u Splitu
prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića i premijera Vlade RH gospodina mr. sc.
Andreja Plenkovića.



Razlog napuštanja Sveučilišta u Splitu je rektor Anđelinović, koji je
izjavio ‘Svi smo mi u sukobu interesa’, te je javno tvrdio da sam i ja u
sukobu interesa radeći na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Uputio sam dopis dekanu Medicinskog fakulteta (Dokument 1) s molbom da
se očituje o tim ozbiljnim optužbama. Dekan mi je u osobnom razgovoru
rekao da on i Fakultetsko vijeće tvrde da ne postoji nikakav sukob
interesa i da je moj rad na Medicinskom fakultetu uistinu primjer
vrhunskog profesionalizma i volonterskog rada za studente. Međutim,
vjerojatno zbog straha da će se Rektor osvetiti cijelom fakultetu te da
će svi djelatnici patiti, taj javni i pravovremeni odgovor dekana je
nažalost izostao. Stoga sam došao do odluke da je nemoguće raditi na
Sveučilištu na kojem Rektor bez ikakvih posljedica neargumentirano
napada profesora i lažno ga optužuje, a fakultet koji direktno ima
koristi od rada profesora, nema hrabrosti javno stati u njegovu obranu.
Osjećaj straha guši slobodu svakog pojedinca i dokle god strah u
akademskoj zajednici bude dominantan rektor Anđelinović i osobe poput
njega će i dalje ušutkavati i protjerivati znanstvenike s kojima se ne
slažu.



Osoba koja je dodatno uzrokovala moj znanstveni odlazak iz Hrvatske jest
premijer Vlade RH, gospodin Andrej Plenković, koji me je javno i
nekorektno napao u Saboru. On se javnosti predstavio kao moćni branitelj
plagiranja, koji ne želi kritički pročitati činjenice i dokumente.
Slučaj Barišić trebalo je riješiti prije na temelju priloženih činjenica
i službenih odluka Odbora za etiku, te kao takav nije trebao biti tema
neprimjerene rasprave u Saboru. U svom izljevu nadmoći nad oporbom u
Saboru premijer Plenković izrijekom napada znanost, znanstvenike i Odbor
za etiku u znanosti. Pri tome se gospodin Plenković služio brojnim
neistinama. Njegove izjave o meni osobno su me povrijedile i zamolio sam
ga da ih javno povuče. To nije učinio, te svojom šutnjom premijer
Plenković šalje meni i građanima Hrvatske jasnu poruku da ništa nije
vrijedno njegove pažnje osim njegovog interesa. Od izbijanja afere
Barišić izložen sam napadima vrlo sumnjivih ljudi, koji se nazivaju
neprijateljskom emigracijom, žive u prošlosti i citiraju pozdrav ‘Za Dom
spremni’. S tim činjenicama je i sam premijer Plenković upoznat. Bojim
se da neistine iznesene u Saboru i šutnja premijera Plenkovića daju
poticaj tima i takvima da me još bezočnije i opasnije napadaju.



Gospodin Plenković je kao premijer Vlade RH, zbog neistina iznesenih u
hrvatskom Saboru na sjednici održanoj 09.02.2017, uspio mene
znanstvenika ‘izbaciti’ iz Hrvatske, odnosno kako se sam premijer
izrazio, EKSTERNALIZIRATI preko Atlantika.

Borba protiv svih plagijatora

Mnogi me pitaju zašto se toliko zalažem za borbu protiv plagiranja u
Hrvatskoj iako imam uspješnu znanstvenu karijeru, obitelj i ugodan život
u Njemačkoj i Kaliforniji? Svoj odgovor sam javno uputio premijeru
Plenkoviću: Iz čistog uvjerenja da je plagiranje opasna prijetnja
hrvatskom društvu koja oduzima talente i budućnost mladih te šteti
svakom pojedincu koji cijene svoj rad. Rad je jedna od najsvetijih
kategorija kojom odgovaramo na pitanje ljudske egzistencije, i taj nam
rad nitko nema pravo ukrasti, činom plagiranja.



U kratkom vremenu Hrvatsku je napustilo preko 60. 000 mladih, a jedan od
razloga takvog odlaska je nepovjerenje u vrijednosni sustav društva.
Štićenjem plagijatora u Saboru, Vladi, Ustavnom sudu, bolnicama,
sveučilištima i drugim institucionalnim strukturama društva, takvo
nepovjerenje samo se pojačava. Žalosno je da političke stranke monolitno
podržavaju svoje plagijatore dok žurno napadaju plagijatore drugih
stranaka, ali prave posljedice i sankcije za plagijatore trenutno ne
postoje. Sada kad je saborska odluka o ministru Barišiću donesena
pogodno je vrijeme da uputim i osobni apel svim građanima ali i
zastupnicima hrvatskog Sabora da iskažu svoj moralni integritet te
podrže Nultu toleranciju na plagiranje potpisivanjem peticije:



STOP plagiranju u Hrvatskoj – https://www.ipetitions.com/petition/stop-plagiranju-u-hrvatskoj



Peticiju je već potpisalo preko 4000 građana. Potpis zastupnika u
Saboru, a posebno podrška predsjednika Sabora gospodina Petrova, bio bi
značajan pomak prema cilju od 5000 potpisnika. Inicijatori i potpisnici
peticije žele ovom peticijom pokrenuti inicijativu da se zakonom zabrani
rad potvrđenih plagijatora na odgovornim javnim funkcijama u Hrvatskoj.
Pitanje borbe protiv plagiranja ne smije postati žrtvom neiskrenog
odmjeravanja snaga između političkih stranaka čemu smo nedavno
svjedočili u Saboru.



Jedna osoba, bez obzira koliko velik ugled imala, ne može sama
promijeniti društvo. Međutim, ako svaki građanin naše zemlje, bez obzira
na svoje političko, religijsko ili bilo koje drugo uvjerenje, zatraži
podržavanje nulte tolerancije na plagiranje, siguran sam da zajedno
možemo doprinijeti izgrađivanju kvalitetnijeg hrvatskog društva u kojem
će svi moći bolje živjeti i raditi.