Tina Erceg Pejković: Više ne kaskamo dvije nego deset godina za ostalima

Tina Erceg Pejković odnedavno obnaša dvije važne dužnosti u
svojem sportu. Dvostruka splitska olimpijka dopredsjednica je Hrvatskog
gimnastičkog saveza te predsjednica novoosnovanog Gimnastičkog saveza
Splitsko-dalmatinske županije.

Sudionica
Olimpijskih igara u Pekingu 2008 i Londonu 2012. godine otkriva svoju
motivaciju i očekivanja od ulaska u rukovodeće strukture hrvatske
gimnastike.

– Donesen je
novi Zakon o sportu, a i prijašnjih se godina dosta govorilo o tom
županijskom savezu. Mislim da je ovo sada jedinstvena prilika, ‘ajmo
reći i dobar tajming, da se izborimo za gimnastički centar u Splitu,
naročito ako Split dobije Europske igre 2027. Split je meka ženske
gimnastike, imali smo olimpijke u zadnja četiri olimpijska ciklusa,
istina obje iz istog kluba, Marjana, koji je uvijek bio nositelj
kvalitete. Olimpijske igre smo izborile na račun nekakvog entuzijazma
cijele ekipe, a najviše trenera. Gimnastika je, međutim, otišla toliko
daleko da se za nekoliko godina rezultati više neće moći stvarati
isključivo entuzijazmom. Velika smo regija, a nemamo gimnastički centar,
nemamo stvarne uvjete za vrhunsku gimnastiku. Dosad smo mogli tako,
kaskajući dva koraka za ostalima, ali dalje tako nećemo moći jer ćemo
kaskati sve više. Nadam se da ćemo u narednih nekoliko godina uspjeti
napraviti tu dvoranu. Ako i ne bude Europskih igara, uložit ćemo sve
snage da to napravimo težim putem, ali svakako računam da ćemo za
nekoliko godina imati u Splitu gimnastičku dvoranu. Što se tiče
angažmana u HGS-u, sve je nekako vodilo k tome. Marijo i ja smo bili
ista generacija, zajedno smo nastupali, a sada je na čelu saveza u kojem
je sve na vrhunskoj razini.

Netko
će se, možda, zapitati zbog čega je ta gimnastička dvorana toliko nužna
jer i bez nje je Split je dao olimpijke u posljednja četiri olimpijska
ciklusa. 

– Taj bi se niz već sada mogao prekinuti jer trenutno su jako male šanse da se naša najbolja gimnastičarka Ana Đerek
preko svjetske ljestvice plasira na OI u Parizu, a to joj je jedina
preostala mogućnost. Mi tu dvoranu moramo napraviti za buduće
generacije, da bismo im dali šansu i da ne moraju više trenirati po
kojekakvim hodnicima. Da, mi i sada i u ovakvim uvjetima imamo
potencijalne moje i Anine nasljednice jer je to sistemski rad koji traje
godinama i uvijek imate nekoga u generaciji, ali pitanje je tko će
izdržati do kraja. Mi sada imamo tri ili četiri vrlo talentirane
gimnastičarke, ali znate kako je to. Hoće li one za dvije godine stasati
u prave seniorke? Puno se toga mora poklopiti i sreća nekad igra malu
ulogu, ali ima olimpijskih nada i ima dobrih generacija. Samo, u moje
vrijeme kaskalo se za svijetom dva koraka, a sada se kaska deset koraka.
U gimnastici moraš najteže elemente ponoviti dvije, tri tisuće puta da
bi ti oni postali automatizam. Netko ima uvjeta to na dnevnoj bazi
ponoviti 50 puta zato što ima pomoćne trenažere i ne može se ozlijediti,
a mi ovdje to možemo samo 10 puta. I sada zbrojite koliko je to u
godinu dana i tko će više napredovati. To je ono kada ja govorim da sam
kaskala dva koraka, a danas cure kaskaju deset koraka za svijetom.
Nažalost, to je jedina istina.

Iako
su i gimnastičarke važna karika u velikom uzletu hrvatske gimnastike
zadnjih godine, činjenica je da su sva odličja na velikim natjecanjima
osvojili naši gimnastičara. Dopredsjednica HGS-a pojašnjava zašto je
tome tako i koliko su trenutno naše gimnastičarke udaljene od medalja na
velikim natjecanjima.

– Mislim
da ni naša ženska gimnastika nije previše udaljena od odličja. Radi se,
možda, o tome da žene kod nas ostaju puno duže u višeboju nego
muškarci. Naše cure idu višebojem, kao i ja, do nekog rezultata, dok se
muškarci ranije specijaliziraju za neku disciplinu. Sada se tu poklopila
i generacija trenera koji favoriziraju specijalizaciju svojih
gimnastičara. Iako, treba reći da specijalisti, zapravo, imaju teži put
za prolazak na Olimpijske igre. No, s druge strane višebojci rade šest, a
višebojke četiri sprave što je svakako teže, pa nisam ni sama sigurna
što bih vam o tome rekla osim da su muška i ženska gimnastika dva
međusobno različita sporta. Ana Đerek je u posljednje tri godine jako
napredovala na dvije sprave čim se malo ostavila višeboja. Sigurna sam
da bi na ovogodišnjem europskom prvenstvu komotno ušla u finale i bila
blizu medalje, ali se to zbog ozljede nije dogodilo. No, dok je
trenirala višeboj išla je na Olimpijske igre.

Osobne ambicije naše nekad sjajne gimnastičarke sada su vezane isključivo uz gimnastiku.

– Kada
pogledam pogled prema svojoj budućnosti vidim da se želim afirmirati
upravo kroz gimnastiku. Bila sam dosta godina trenerica i uživam u tome,
ali mislim da imam znanja i iskustva postići u gimnastici više upravo
na nekoj liderskoj i organizacijskoj funkciji – kaže Tina Erceg Pejković
i za kraj otkriva kojim se poslom nekada željela baviti:

– Bila
sam ove godine na Svjetskom kupu u Osijeku komentatorica u dvorani.
Nekad sam željela biti sportska novinarka, no kada je trebalo otići na
studij u Zagreb ipak sam prije kvalifikacija za svoje prve Olimpijske
igre ostala u Splitu i upisala Kineziološki fakultet. Nekad sam htjela
ići na 100 strana, ali to ne ide. Tek sam sad počela shvaćati da se u
životu treba odlučiti za neke prioritete, malo stati na balun i da je to
dobro.