Oproštaj od prerano preminule članice Udruge Sinjski ferali: “Bila je posebna, vedra, vesela, nasmijana, borac do kraja”

Bila je posebna, vedra, vesela,
nasmijana, borac do kraja. Kad bi se pojavila, oko nje je bila neka
neobjašnjiva zarazna energija koju je neumorno prenosila na sve oko
sebe.

I osmijeh, onaj njen veliki osmijeh. Topla i brižna riječ
za svakoga … Svaka planina bila je njena, svaka pjesma bila je njena,
svaku je znala. Glavna za mikrofonom, uvijek za ekipu. Koliko se samo
smijala, koliko je samo pjevala, koliko nas je samo zabavljala. Takva je
bila, takvu ćemo ju pamtit.

Al’ iznad svega bila je majka, majka
velikog srca, puna ljubavi i topline za svoju Vitu i Petru, puna
ljubavi za svog Igora, puna ljubavi i poštovanja za svoje roditelje,
svoju sestru i cijelu svoju obitelj, za svoje prijatelje i kolege.

Voljela je ljude, voljela je život, voljela je sve.
Kroz život nanizala je kolajnu prepunu bisera, nisku divnih ljudi oko sebe.

Otišla je prerano, kao ptica slomljenih krila, ostavila svoje cure,
svoju ljubav, svoj dom. Ostali su nedorečeni planovi, nedosanjani snovi.
Ostalo je prazno mjesto za njenim obiteljskim stolom, ostalo je sve ono
što nije i što više nikada neće ni biti …

Tako to biva, život ti
pokloni dobre ljude, dar je vrijeme provedeno s njima. Iza ostaju
uspomene. Treba ih čuvati, jer svi smo mi samo krhka grana na vjetru
koju vjetar nenadano slomi. ….

Život je u svojoj ljepoti
nepredvidiv, sastanci i rastanci su samo trenuci koji moraju doći. Tužni
smo, pretužni što odlaziš, ali smo sretni i ponosni što smo te imali.

Hvala ti Dunja, ružo naša, za svaki pruženi trenutak. Nebo je postalo ljepše jer na njemu svijetli jedna nova zvijezda.

“Sve vas volim ekipa!” tako bi nam rekla frajerice, fajterice jedna.

Do ponovnog susreta, zbogom draga naša! – stoji u objavi.