“Splite grade na krajini diko, u tebi je jist i piti lipo”

Dramsku predstavu “Smij i suze starega Splita nastalu po zapisima Ivana Kovačića, splitskog poštara s početka 20. stoljeća, izveo je dramski ansambl Splitskog ljeta i u četvrtak, 13. kolovoza, s početkom u 21 sat na pozornici na mitskom Sustipanu. Na otvorenoj pozornici pod zvjezdanim nebom, kazališna publika, uživala je u predstavi koja o starom Splitu govori s ljubavlju, ali bez nostalgičnog žaljenja za prošlim i boljim vremenima.

Predstava koja je osvojila srca kazališne publike na repertoaru Splitskog ljeta zadržala se čak pet godina.

– Mi smo lani imali dvije predstave, ove godine pet. Ja se ne sjećam da smo mi na Splitskom ljetu imali neku predstavu koja je zaživila četiri godine i opet se igra. Naša publika je to prepoznala i očekuje taj pučki teatar koji smo malo i zanemarili – smatra glumac Ratko Glavina, koji u predstavi igra pisca Kovačića.

Nakupit jarpu gnoja, dobro se nabumbit, pa još i brontulat

U predstavi se s puno ljubavi i nimalo uljepšavanja, autentično svjedoči o vremenu i ljudima koji su živjeli stavrnost potpuno drugačiju od naše. Ne zato što su bili siromašni, neuki i tehnološki nerazvijeniji od nas danas, već stoga što su živjeli stvarnost s načelom.

Predstava koja nema za cilj suditi današnjici uspoređujući je s jučerašnjicom, publici je ovom prilikom bila dobar podsjetnik na stare, zaboravljene splitske riječi, ali i kratke i domišljate stihove poput “Splite grade na krajini diko, u tebi je jist i piti lipo”.

– Njegujemo splitski govor, naročito ova starija generacija glumaca koji su inače i Splićani. Lijepo je čut taj naš stari, pravi splitski – sa osmijehom je rekao Glavina dok mu se znoj cijedio sa čela.

Glumcima nije smetala ni nesnosna vrućina

Iako je sunce odavno zašlo, a na nebu zasjale i prve zvijezde, gledalište je bilo puno lepeza kojima se publika pokušala barem malo ohladiti. A kako je na visokim temperaturama bilo glumcima koji su skakali, trčali i presvlačili se u duge halje doznali smo od njih samih.

– Najgore je to što ima puno presvlaka, ali prođe i ta vrućina – rekao je Glavina.

S njim se složio i mlađi kolega Goran Marković koji je u predstavio igrao više likova.

– Dosta je teško zbog vrućine, ali kad jedan put kreneš onda više ne misliš na vrućinu nego samo na uloge i što ćeš slijedeće obuć i koji ti je slijedeći izlazak. Vjerujem da je starijim kolegama to malo problematičnije jer meni i nije bio neki problem trčati i skakati po ovom terenu. Zapravo i nije uopće problem skakati jer to su mali zidovi, a ostalo je livada pa se možeš bacat i malo više nego po tvrdoj pozornici – kaže nam zaigrani Marković koji kao najveću nagradu ove predstave vidi u brojnosti publike.

– Uvijek je gledalište puno tako da je to baš ono nešto što glumac želi vidit i što mu je nagrada za taj rad i trud. To je ono najlipše. I kad vidiš da publika još i reagira sve je uspješno – radostan je Marković.

Tko smo mi danas?

Adaptaciju i dramatizaciju obimnog opusa Ivana Kovačića izvršila je Olja Lozica, a predstavu je režirao Goran Golovko.

Obredne “smij i suze“ sudionika, koji su svoje duše utkali u zrak, zemlju, kamen i more grada, današnjem gledatelju neminovno nameću pitanje po kojim to načelima živimo danas. Stoga je predstava “Smij i suze starega Splita”, čiju je adaptaciju i dramatizaciju izvršila Olja Lozica, prilika da zastanemo, sjetimo se i krenemo dalje sa sviješću da načela tih ljudi nisu bila puka ispraznost, već način opstanka i njegovanja kulturnog i urbanog identiteta čijem urušavanju svjedočimo.

– Predstava “Smij i suze starega Splita” nema cilj buditi nostalgična osjećanja za nekim prošlim vremenima. Ona nema cilj suditi današnjici uspoređujući je s jučerašnjicom. Evocirajući vrijeme čiji su svjedoci davno prešli na drugi svijet, vrijeme u kojem su na čudan način išli ruku pod ruku težaški znoj i ‘šupja spliska grandeca’, ona želi probuditi interes za razmišljanjem, za postavljenjem pitanja – tko smo to mi danas, gdje smo i znamo li zašto smo tu gdje jesmo? – zapisala je dramaturginja Olja Lozica povodom praizvedbe.

U predstavi pod režiserskom palicom Gorana Golovka, igrali su: Ratko Glavina, Zoja Odak, Nenad Srdelić, Vicko Bilandžić, Bruna Bebić, Trpimir Jurkić, Snježana Sinovčić Šiškov, Tihomir Šiškov, Nikša Arčanin, Nives Ivanković, Zdeslav Čotić,Tajana Jovanović, Andrijana Vicković i Goran Marković.