Anegdota o Dinu Dvorniku iz pobjedničke noći i “Ništa kontra Splita” nakon 28 godina ponovo na Prokurativama

– Puno bih više volio da Dino sada izvodi Ništa kontra Splita, ali kako to nažalost nije moguće, potrudio sam se najviše što sam mogao.

Te davne 1995. smo zajedno nastupali na Splitskom festivalu, ja sam pjevao Moja Rozita sa Belanom, Tedijem i Vlatkom Pokos. Postoji i jedna anegdota te večeri: kada je Dino završio pjesmu, rekao sam mu da je sve pomeo, a on se kao začudio. Na njegovom odlasku, imao je sve same nagrade. Čuo sam da razgovara sa menadžerom, prepiru se. I pitao sam ih, u čemu je stvar? A kaže Dino: E brate, dobro da si došao, daj nam 100 kuna za benzin… a ja mu kažem, kakvih 100 kuna, pa ideš do Zagreba, treba ti više. Na to je on spremno odgovorio: Ante nas čeka u Kninu, dat će nam još 200 kuna pa će nam biti dovoljno.

Eto takav je bio pobjednik Splitskoga festivala. Takve smo anegdote imali s njim, a bilo ih je još mnogo – sa sjetom, ali i osmijehom na licu se Dean Dvornik prisjetio brata Dina.

Krešo Bengalka večeras je izveo rep dionicu pjesme Ništa kontra Splita, koju nikada nije bilo lako izvesti.

– Ništa kontra Splita se tada radilo na jedan drugačiji, stariji način. Izvedba večeras predstavlja za mene jedan veliki izazov, jer nemam naviku repati tuđe pjesme. A i ova rep dionica je posebno zahtjevna – istaknuo je Bengalka.

– Splitski festival je izrodio toliko hitova i evergreena da ne postoji festival koji će ga nadmašiti. Ova večer je izvanredna. Sa nama je Nenad Vilović koji je u glazbenom smislu dobri duh Splita i čiji jubilej večeras slavimo. Dino i ja smo kod njega započeli svirati, Dino je imao 13, a ja 15 godina kada smo snimili prvu pjesmu. Sve naše najbolje pjesme su nastale upravo kod njega, Dinov cijeli prvi album, a ja sam snimio Samo za nju i Rozitu. I ne samo mi, svi smo kod Vilovića dolazili. Sve je započelo u zgradama Kineskoga zida, gdje smo imali bend i vježbali u stanu – zaključio je Dean Dvornik.