Kafići na Žnjanu rade i bez koncesija, što će biti s marjanskim plažama?

Zanimljivi su ti kafići, “ugostiteljski sadržaji”
općenito, uz najatraktivnije splitske plaže. I dok se situacija s Marjanom
(dakle Obojena, Kašjuni, Institut, Bene pa čak i famozna Prva voda) izgledno
neće mijenjati još koju godinu, na žnjanskom platou bi moglo biti
turbulentno…

Što se tiče lokacija uz more na Marjanu, stvar je prilično
jasna: od 1. siječnja 2014. godine donesene su izmjene i dopune Zakona o
prostornom uređenju u kojem je ukinuta obaveza izrade Posebnog plana područja
posebnih obilježja. Aktualni županijski Prostorni plan nije usklađen s tim
zakonom (a sadrži obavezu izrade PPPPO), no izmjene i dopune županijskog PP
(koje su u fazi izrade) neće se naći pred Županijskom skupštinom prije kraja 2017.
godine. Najmanje do tada smo dakle “mirni” što se tiče moguće gradnje
kafića oko Marjana, ali kad se to i donese jednog dana, trebat će vidjeti u
kojoj je fazi izrada de facto novog splitskog GUP-a.

– Po Zakonu o zaštiti prirode nema puno prostora za građenje
oko Marjana. Međutim, sve treba dobrim dijelom regulirati kroz PP i GUP jer je
trenutna situacija u kojoj se recimo u jednom nacionalnom parku ili parku
prirode može graditi hotel, planinarski dom, žičara,…, dok se u park-šumi ne
može graditi ništa?! Pitanje Marjana je planski nepokriveno, a tamo bi morali
imati najmanje tri lokacije, recimo Bene, Kašjune i Obojenu, na kojima su
dozvoljeni neki sadržaji. Naravno, to bi trebali biti “pravi”
sadržaji, i izgledom i funkcionalnošću, nitko ne govori o objektu s nekoliko
katova. Potom dobar dio novaca tako uprihođenog novca namjenski trošiti na
otkup parcela od privatnih vlasnika po Marjanu, a dio u plansku obnovu šume. To
bi sigurno potrajalo dulji period, najmanje 20 godina, ali bi u konačnici imali
riješenu vlasničku situaciju i mogli bi krenuti u realizaciju nečeg konkretnog,
na nivou “projektiranog parka”, poput onog u Versaillesu, zašto ne…
Ovako uvijek ostajemo između želja i mogućnosti. – smatra Niko Mrčić, ravnatelj
županijskog Zavoda za prostorno planiranje. Stvar je vizije, slažu se i neki
drugi gradski arhitekti, no što se tiče Marjana (relativno) je sigurno da
širenja građevinskih područja neće biti!

 Lani se od koncesija slilo 3,5 milijuna kuna

Žnjanski plato je zapravo u sličnoj poziciji – veliko
gradsko blago, nerealizirano već gotovo 20 godina. Prvi je taj prostor
iskoristio “poduzetnik” u kontejneru (što se tiče ugostiteljstva,
sajmovi su pak druga stvar), a struja je dolazila iz agregata. Do prije desetak
godina na Žnjanu nije bilo više od nekoliko montažnih (doslovno) lokala, a
koncesije nisu postojale. U tih posljednjih desetak godina se dogodilo nekoliko
stvari: kafići su nicali jedan za drugim (u Udruzi koncesionara žnjanski plato
je danas 26 ugostitelja) i postali omiljena destinacija Splićana. Zimi, za
sunčana dana gotovo da ima više naroda nego na Rivi, a za ljetnih žega je gužva
gotovo 24 sata na dan, svih sedam dana u tjednu. Prošle godine se u gradsku
blagajnu slilo cca 3,5 milijuna kuna samo od koncesija sa Žnjana, plus prihodi
državi kroz razne poreze. Vlasnici lokala su tijekom godina najvećim dijelom
uredili plaže, a posljednje vrijeme dozvolili korištenje svojih sanitarnih
čvorova svim kupačima, suncobrane i ležaljke također… U svakom slučaju,
veliki je to napredak u odnosu na raniju žnjansku prašinu. Tvrde svi kako su
spremni napustiti položaje u trenutku kada se donese novi DPU, kažu kako je
alternativa pustara kakva vlada na istočnom dijelu platoa. Daleko od toga da je
sve idealno, dapače.

Svi objekti su tamo ilegalno, a to što su
“montažni”, Zakon o gradnji ne poznaje. Pa je stoga sredinom prošle
godine na žnjanski plato stigla inspekcija Ministarstva graditeljstva,
podnijela kaznene prijave (nedavno su podignute i prve optužnice protiv
graditelja, odnosno vlasnika lokala), dok je Grad Split prestao izdavati koncesije.

“Nije lako upaliti bagere”

Od pročelnika Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i
redarstvo u Banovini Špira Cokarića doznajemo kako su sva koncesijka odobrenja,
koja se izdaju za kalendarsku godinu, istekla 31. prosinca 2016. godine i svi
koncesionari to znaju. “Koncesijska odobrenja na prostoru žnjanskog platou
neće se izdavati za 2017. godinu dok se ne izmjeni važeći DPU Trstenik
Radoševac za područje platoa. Gradske službe nemaju zakonske osnove za
kontroliranje i sankcioniranje obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru.”
– kazao je Cokarić, a isto nam je potvrdio i gradonačelnik Ivo Baldasar.

– Mi više nemamo ingerencije, više nije naša nadležnost.
Nećemo obnavljati koncesije, upozorio sam ih na to, jer se radi o objektima
koji su dobili nalog za uklanjanje od građevinske inspekcije. Druga je stvar
što smo mi pozvali Arhitektonski fakultet u Zagrebu koji će početi izradu novog
DPU-a Žnjana po kojemu će se to sve ukloniti. To uopće nije sporno, ali ćemo to
obaviti u skladu sa zakonom i DPU-om da bi znali što će tamo biti. Trenutno je
sve u rukama državnih institucija. Ali nije to lako ukloniti, ljudi govore
upali bagere – nije to tako, postoji određena procedura, ako se Ministarstvo
graditeljstva odluči za uklanjanje mora provesti postupak, javni natječaj,
pravo na žalbe. Moram naglasiti i da se stvorila vrsta histerije, lova na
vještice. Mi sada izrađujemo DPU no to neće izglasati ovo Gradsko vijeće. Sve i
da je normalna situacija, ne bi stigli jer se GV raspušta 15. travnja. – kaže
Baldasar, u predstojećim lokalnim izborima nezavisni kandidat za poteštata,
koji je “sve pokušao riješiti na lipši, ne bezbolni, ali svakako
prihvatljiviji način”.

Tijekom njegovog mandata glavni politički oponent mu je bila
Marijana Puljak, pogotovo oko ovog problema pa je bilo zanimljivo čuti što u
stranci Pametno misle o žnjanskom platou. Za početak, Puljak nam je naglasila
kako je “zabluda da za područje žnjanskog platoa trenutno nema prostornog
plana, jer postoji DPU Trstenik Radoševac koji je važeći još od 2010. uz zadnje
izmjene 2016. godine i po kojem je definirano gdje se što može graditi na tom
području”.

Pametno: “Nered nikome ne odgovara”

– Treba se jednostavno držati zakona i važećeg plana. Ako
grad nije zadovoljan planom, treba ga staviti izvan snage i raditi novi. Vijeće
za koncesijska odobrenja davalo je koncesije za montažne objekte, module po 12
metara četvornih, a vidimo svi da su objekti i po desetke puta prešli koncesije
koje su dobili. Građevinska inspekcija već je izdala naloge za rušenje i treba
ih provesti. Konačno se u gradu Splitu treba provoditi zakon, a komunalne
službe trebaju vršiti nadzor nad dozvolama koje izdaju. Kako na Žnjanu tako i
na svim ostalim plažama. Pravna sigurnost je važna i za građane, ali i za same
investitore i poduzetnike koji će biti sigurni što gdje mogu graditi, pod kojim
uvjetima i bit će sigurni da njihove investicije neće propasti. Ugostiteljski
objekti su svakako dobrodošli uz plaže i rekreacijske površine no treba se
držati plana i zakona jer nered nikome ne odgovara. – komentirala nam je
predsjednica stranke Pametno Marijana Puljak, ujedno i kandidatkinja za
gradonačelnicu Splita.

Nulta tolerancija na nepravilnosti je krasila Puljak u
dosadašnjoj političkoj karijeri pa je njen odgovor očekivan. Međutim, situacija
(dobrim dijelom naslijeđena) možda zahtijeva i određenu dozu pragmatičnosti u
rješavanju do udovoljavanja zakonskih normativa. Trenutno vlasnici kafića ne
plaćaju koncesiju (a to je cifra od cca četiri posto gradskog proračuna na
prihodovnoj strani), dok istovremeno Poreznu trivijalnosti poput legalnosti ne
zanimaju – računi su fiskalizirani, novac puni državnu blagajnu. Možda bi bilo
bolje da se odredila neka novčana kazna zbog nepoštivanja zakona, u vidu
određenog, nemalog, postotka prihoda svakog pojedinog ugostitelja (jer su
razlike značajne, ima na Žnjanu obiteljski vođenih kafića, a i pravih
“tvornica novca”) pa tko dočeka izmjene DPU-a.