Anesteziolozi i njihova briga o bolesnicima na respiratorima, o važnoj ulozi progovorila nam je splitska anesteziologinja

I dok Hrvatska već treći dan ne broji nove slučajeve koronavirusa, premijer Andrej Plenković slavodobitno za pobjedu nad nevidljivim neprijateljem na tron postavlja baš svoju Vladu, istinski pobjednici i heroji koji su svojim nesebičnim radom i uz veliku žrtvu život u Hrvatsku ekspresno brzo vratili u normalu su zdravstveni djelatnici.

Diljem Hrvatske su ljudi, koji su se od početka svog života orijentirali u pomoći drugima, s pojavom svjetski raširene napasti dobili neku novu dimenziju. Nepripremljeni i sa strahom od budućnosti stali su ‘na prvu crtu obrane’ i Hrvatsku lansirali među zemlje koje su se najbolje branile od koronavirusa.

Manje poznata široj javnosti je bila uloga anesteziologa u cijelom procesu obrane. I dok te plemenite ljude mnogi zamišljaju kao pojedince koji vas, primjerice, uspavaju prije operacije, u korona situaciji baš su oni imali vrlo značajan zadatak. Jedini su bili naučeni brinuti o ljudima koji su se na litici života i smrti borili za ovozemni zrak na respiratorima.

– Bili smo zatečeni situacijom, ali kako je naš posao vrlo izazovan i zahtijevan, jer se susrećemo s neobičnim situacijama, vrlo brzo smo se prilagodili na nove okolnosti. Ono što je od našeg uobičajenog posla bilo drugačije je rad sa skafanderima, maskama i naočalama što je otežavalo kretanje i procedure za koje je trebala fina motorika, priča nam anesteziologinja Sanda Stojanović Stipić dok se prisjeća na gotovo dva mjeseca rada pod posebnim uvjetima u kojima su se, zbog virusa, morali čak odvojiti i od svojih obitelji.

Ističe kako je najsloženije bilo obući pustu opremu prije ulaska u Jedinicu intenzivnog liječenja, ali kako se s posebnom pažnjom ta oprema kasnije i skidala. Nakon skidanja obavezno je bilo tuširanje u antiseptiku, a sva oprema je bila jednokratna nakon čega bi išla na uništavanje u posebne prostore.
 
– Težak je bio osjećaj da, kada izađemo iz Jedinice liječenja, kako je proces svlačenja i oblačenja dugotrajan, ne možemo biti odmah na usluzi pacijentima i ne možemo dotrčati ako netko nešto treba. Psihički je taj osjećaj grozan. 

Splitska bolnica došla je u fokus šire javnosti zbog dva slučaja zamjene pacijenata, a manje se govorilo o tome kako je centar za Dalmaciju ozbiljno konkurirao, po broju bolesnika, s glavnom zagrebačkom bolnicom što je svakako bio poseban izazov na kojeg je uigrani tim u splitskom KBC-u položio s ‘odličnim’. Presudno je, po mnogim stručnjacima, bilo premještanje bolnica te stvaranje posebnog centra na Križinama. 

– Bila je ovo velika žrtva za nas i naše obitelji. Zahvaljujući našem temperamentu, koji je strastven i buran, ne možemo ništa prešutjeti pa su onda ti slučajevi izašli u medije. Bilo je takvih slučajeva sigurno i drugdje, komentira nam Sanda sve ono negativno što se vezalo uz Split.

Uz posebnu situaciju sve su otežavali i slučajevi iz Domova za starije i nemoćne osobe. Bili su to ljudi koji često nisu mogli govoriti, a sve potrebe anesteziolozi su određivali pomoću vitalnih parametara. Gledati nekog nemoćnog koji ne može kazati da mu treba obična čaša vode bilo je jedno od najtežih životnih iskustava, slaže se naša sugovornica, a mišljenje dijeli i glavna medicinska sestra ‘COVID Jedinice intenzivnog liječenja’, Grozdana Ružić.

Obje hvale Splićane koji su se, na početku, ponašali posve odgovorno, a sa smanjenjem broja zaraženih stiglo je i očekivano opuštanje.
– Razumljivo je i to da se ljudi ponašaju prirodno, dodaje Sanda.

Za ove ljude pljesak s balkona ili riječi hvale ne bi mogle uzvratiti sve ono što su svojim radom učinili za svakog od nas. Žrtva i nezaustavljivost, a posebice ljubav za sve pacijente, koje su toliko blisko uzimali srcu da su se prema njima ponašali kao prema svojim roditeljima, nešto je što treba zapisati u povijesne knjige.

I dok nepredvidljivost virusa za mnoge ostavlja pitanje o njegovom povratku Sanda i Grozdana su složne u jednom.
– Nadamo se da se virus neće vratiti, ali mi ćemo, zasigurno, tada biti spremniji nego ikada!