Komandant 75. motorizirane brigade “RSK” prijavljen za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika

Policijski
službenici Policijske uprave šibensko-kninske (Odjel ratnih
zločina) u koordinaciji s Županijskim državnim odvjetništvom u
Šibeniku dovršili su kriminalističko istraživanje tijekom kojeg
je utvrđena osnovana sumnja da je, u to vrijeme 47-godišnji
srbijanski državljanin, u svojstvu komandanta 75. motorizirane
brigade „RSK“, počinio kazneno djelo Ratni zločin protiv ratnih
zarobljenika opisano i kažnjivo po članku 122. Osnovnog krivičnog
zakona Republike Hrvatske u svezi s člankom 28. stavkom 2. istog
zakona, na štetu, u to vrijeme, 24-godišnjeg Zorana Mrvicu i
26-godišnjeg Šimu Mamuta, pripadnike Ministarstva unutarnjih
poslova Republike Hrvatske.

Osumnjičeni
je, u svojstvu komandanta 75. motorizirane brigade „RSK“, od 17.
prosinca 1992. do 19. srpnja 1993. godine, imao stvarnu i faktičnu
vlast zapovijedanja i nadzora nad pripadnicima postrojbi kojima je
zapovijedao i koje su mu bile podređene.

S
toga osnova sumnjiči ga se da 3. veljače 1993. godine nije poduzeo
nikakve nužne i razumne mjere kada su nepoznati pripadnici 75.
motorizirane brigade vojske „RSK“-e na Miljevcima, u mjestu
Popovići, tijekom oružanog sukoba, iz zasjede protupravno lišili
slobode  vatrenim oružjem ranjenu dvojicu pripadnika
Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te su ih fizički
i psihički zlostavljali.

Zbog
posljedica zlostavljanja, Zoran Mrvica je od zadobivenih ozljeda
tijekom ranjavanja i fizičkog zlostavljanja preminuo na mjestu
događaja, dok je Šime Mamut, nakon zadobivenih ozljeda uslijed
ranjavanja i fizičkog zlostavljanja još davao znakove života.

U
takvom teškom stanju Šimu Mamuta su pripadnici 75. motorizirane
brigade vojske „RSK“-e odvezli u Oklaj, a potom u bolnicu u
Kninu, gdje je 4. veljače 1993. godine zaprimljen na odjel Jedinice
intenzivnog liječenja (JIL), gdje je od zadobivenih ozljeda isti dan
preminuo.

Tijela
Zorana Mrvice i Šime Mamuta su 29. srpnja 1993. godine razmijenjena
u Otočcu posredstvom djelatnika UN-a.

Utvrđeno
je da osumnjičeni, nakon zarobljavanja pripadnika Ministarstva
unutarnjih poslova Republike Hrvatske, nije spriječio njihovo
tjelesno i psihičko zlostavljanje, a potom i usmrćivanje, iako je
to bio dužan spriječiti i za to je imao moć i ovlasti.

Osumnjičeni
nije poduzeo nikakve nužne i razumne mjere da se takvi zločini
spriječe, suzbiju i kazne. Time je pristao, da njemu podređene
postrojbe i njihovi pripadnici nastave s takvim postupanjima  ujedno
pristajući i na posljedice takvog protupravnog postupanja.

Također,
time je potakao i ohrabrio njemu podčinjene pripadnike vojske da u
to vrijeme na području grada Drniša, drniških i ružićkih sela
počine ovakav zločin, kao i brojne druge ratne zločine.

Osumnjičeni
je nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, a
policija će protiv njega podnijeti posebno izviješće, kao nadopunu
ranije podnijetoj kaznenoj prijavi.