Imotski čestitari postaju dio tradicije

Radi
se o čestitarima koji u vremenu između Božića i Silvestrova te
koji dan u idućoj kalendarskoj godini, sudjeluju u ovoj
manifestaciji humanitarnog karaktera. Stoga se već može govoriti o
svojevrsnom obliku tradicije, u kojem sudjeluju i mnogobrojni Imoćani
sa svojim dobrovoljnim prilozima. A sve je pokrenula svestrana
imotska umjetnica Vesna
Ujević,
koja značajan dio svog vremena posvećuje humanitarnim i
karitativnim oblicima djelovanja, dijelom kroz samostalnu osobnu
aktivnost, a dijelom i kroz ovakav vid djelovanja u društvenoj
zajednici. Za naš je portal iznijela osnovu ovog humanitarnog
angažmana:

– Kada
smo počeli čestitariti, mislila sam kako će to potrajati tek koju
godinu, a onda će netko drugi preuzeti. Međutim, ispalo je kako u
svemu tome trajem gotovo dvadeset godina.

Djeci
nije lako “prositi“ priloge, a ovo je uglavnom takva djelatnost.
Prikupljenim novcem školujemo djecu. Posljednjih nekoliko godina
školujemo čak dvanaestero djece u Kongu. Osim što pomažemo
misijama, svake godine uplaćujemo koliko možemo za izgradnju Centra
za hagioterapiju te priskočimo u pomoć onima koji su u potrebi iz
naše župe. Naravno, sve ovisi o tome koliko uspijemo sakupiti
dragovoljnih priloga.

Ovo
druženje s djecom od sv. Stjepana do Tri kralja, prolazi prilično
veselo i inspirativno. Dok su manji, oni baš i ne shvaćaju koje
dobro čine. Često se i umorimo, ima godina kada nam vrijeme nije
naklonjeno, hodali smo po kiši, vjetru, snijegu i nismo odustajali.
Ponekad se čak i čudim odakle ti mališi crpe toliku motivaciju.
Kroz sve ove godine, roditelji djece uvijek su uvelike podupirali i
pomagali akciju. Kad pogledam dosadašnje čestitare, sada su to
momci i cure, neki već oženjeni i udati. Jako sam ponosna na njih
jer su svi izrasli u dobre i vrijedne osobe – naglasila je Ujević.

Povijesno
gledano, čestitari su nastali kako bi se što više senzibiliziralo
i angažiralo djecu i mladež, za svekolike potrebe djece, koja žive
u siromaštvu, neimaštini i nepovoljnim uvjetima života. Tako su u
Njemačkoj nastali Pjevači betlehemske zvijezde, a upravo se ta
praksa, sa svim svojim izvedenicama, javlja diljem zemalja zapadnog
europskog kruga, a potom i drugdje. Upravo su imotski čestitari
svojevrsna inačica tih Pjevača betlehemske zvijezde.

Povoljni
vremenski uvjeti ove su godine poslužili djeci koja sudjeluju u ovoj
manifestaciji humanitarnog karaktera. No, prethodnih godina djeca su
bila izložena različitim oblicima nepovoljnih vremenskih uvjeta.
Svemu unatoč, tradicija pojavljivanja imotskih čestitara održana
je čak i za vrijeme velikog snježnog nevremena, koje je prije
nekoliko godina zahvatilo čitavu Imotsku krajinu. Djeca su prigodno
odjevena u kostime, nalik onima s početnih, prvotnih misijskih
plakata. Kako je šala neizostavan dio duha imotske tradicije; a u
ovim krajevima još uvijek živi spomen na Ivana Raosa i njegove
antologijske “Prosjake i sinove“; nije rijetkost da poneki
prolaznik povuče i prigodnu šalu s Vesnom Ujević i čestitarima
koje ona vodi. Tako ju znaju nazvati i “did Kikaš“, a djecu
“šćapi“ uz prigodne šaljive upite: “Koliko šćapa vodiš
ove godine?“

I
ove su godine ulice Imotskog ispunile djeca čestitari sa svojim
iskrenim dječjim osmijesima. Kud god prođu onako odjeveni sa svojim
kostimima, sa svojom živošću, razigranošću, spontanošću i
srdačnošću – izazivaju osmijeh. A to je ono najljepše u čitavoj
priči. Jer, u svakodnevnim brigama vezanima uz okvire egzistencije,
ljudi kao da su izgubili iskrene osmijehe na licima. A bez njih
gotovo da nestaje i onaj sjaj u očima. Sjaj, koji povremeno znaju
vratiti mali čestitari sa svojim iskrenim osmijesima i svojom
nepatvorenom dječjom radošću. Tako sami stvaraju tradiciju kojom
postaju i sastavni dio vjerničkih, ali i kvalitativnih ljudskih
obilježja za vrijeme Božićnog ciklusa.