Stevo Vučković: Da se u Splitu rodi neki novi Mozart, krenuo bi pognute glave za Zagreb

Prošlog je tjedna u Splitu prvi put dodjeljena nagrada Zlatni Grgur koja će kroz strukovna priznanja promovirati splitske glazbene umjetnike i ansamble iz područja klasične, jazz i blues glazbe. Utemeljitelja nagrade Stevu Vučkovića, poznatog glazbenika, bivšeg predsjednika splitske podružnice HGU-a i javnosti poznatog člana grupe Stividen pitali smo što mu je posljednjih godina motiv za priličan društveni angažman.

– Modus mog truda na redizajniranju scene i kulturne ponude grada Splita može se ovako sažeti: Revija urbane kulture EVO RUKE je nacionalna smotra hrvatske glazbe, a Blues festival je međunarodni festival. ”Evo ruke” je jedina nacionalna glazbena smotra koja nije u Zagrebu, a uvijek govorimo kako je Split definicija glazbe. I unatoč tome, sve je uvijek u Zagrebu. Da se sada rodi neki novi Mozart u Splitu i snimi CD opet bi morao pognute glave kuckati nekom diskografu  na vratima u Zagrebu. Upravo to sam imao za motiv kad sam organizirao prvi Blues festival.

Na koji način uspjevate financirati vaše projekte u vrijeme kada se za kulturu izdvaja sve manje novaca?

– Manifestacija Tri Grgura koju radimo zajedno sa Varaždinom (Vučković je ovu ideju o spajanju tri grada u kojima postoje kipovi Grgura Ninskog realizirao sa Stojanom Matavuljom) i Ninom radimo sa beznačajnim sredstvima jer koristimo postojeće resurse, mobiliziramo ljude. Da budem jasniji, prošle godine smo imali izvanrednu suradnju između Galerijskog centra u Varaždinu  i Galerije umjetnina Split. Ima dobre volje kod ljudi, a Tri Grgura su upravo naslonjene na to. Pogledajte samo ovogodišnji Špancirfest. Na splitski rukopis TBF-a, naslonio se veličanstveni Varaždinski komorni orkestar sa svoja 22 gudača.

No, osim korištenja postojećih resursa ipak je potreban novac?

– Apliciram na sve moguće natječaje, a imam problem kad trebam godinu dana unaprijed znati kompletan troškovnik za sljedeće izdanje neke manifestacije.No,  gdje god ovih godina ”žicam lovu” uvijek na kraju dopisa napišem kako trebamo raditi na revitalizaciji glazbene industrije. U glazbi je to diskografija koja je skroz potunula, ali ostaje ”publishing” tj. nakladništvo koje je ustvari pravo prvog prikazivanja i itekako je važno. To znači da mi moramo poraditi na nakladništvu onoga što se ovdje stvara jer je u Splitu kazao bih ”rudno bogatstvo”, a mi nismo neka kolonija pa da se odavde sve izvlači i odnosi u Zagreb – rekao je slikovito.

Kako bi se danas predstavili kada Vas netko pita što ste? Niste samo glazbenik?

– Ja sam uvijek radio na više glazbenih područja: imao sam svoj band Stivideni, svirao sam u pratećem bendu Gorana Karana i imao sam svoj kantautorski bend Steve Wolfman band, a paralelno s tim sam radio nešto i na radiju i nešto na televiziji. Bio sam s obje strane. 

No, vidio sam da se stvari ne razvijaju dobro i da nešto moram pokušati napraviti da se moj grad ne pretvori u selo. I prvo je krenuo Blues festival jer sam infišan u tu vrstu glazbe, znao sam koliko ljudi voli takvu glazbu i koliko kvalitetnih glazbenika s tog područja ima u Splitu. I kazao sam sebi kako ću  sve to staviti baš tamo odakle počinje prva asocijacija splitske glazbe – na Prokurative!

Što ste danas osim glazbenika?

– Pa potpisuju me s “izvršni producent” hahaha…I želim na kraju dodati da mi je najdraži dan u godini dan prije Blues festivala kada na livadu Zvončac stigne kamion sa opremom, sve se iskrca i upale se svjetla pozornice. Tada sam najsretniji.