Klapa Basca iz Baške Vode započela je kao muška 2010. godine, a kao mješovita djeluje od 2013. godine, a čine je jedno šaroliko društvo; vatrogasac, ribar, ravnatelj škole i dva studenta. Naizgled nepovezani ljudi i nepovezane priče, ali kad počnu pjevati to je sasvim neka druga dimenzija. Članovi klape Basca su: Igor Kralj – tenor, Matko Granić – bariton, Ante Kovačević i Frane Divić – basovi, a mi smo razgovarali s Ivanom Kovačević, studenticom treće godine flaute na Muzičkoj akademiji u Zagrebu koja u klapi pjeva prvi glas, alt. Za DalmacijaNews predstavila je svoju klapu, kazala kako funkcioniraju te što za njih znači klapsko pjevanje…
- Od samog početka dobro funkcioniramo, akord u klapi je najbitniji jer se stvori jedna fuzija koja na početku ili klikne ili ne klikne, a mi smo kliknuli. Koliko nam je lijepo u tom glazbenom dijelu tako nam je lijepo i u društvenom smislu jer se svi međusobno dobro slažemo i prije svega smo prijatelji. Klapsko pjevanje ima jednu posebnu duhovnu dimenziju. Samim udahom mi se razumijemo, ne trebamo se ni gledati. Već možemo naslutiti tko što misli te što će se otpjevati - kaže nam Ivana.
Ivana je zaljubljenica u klapu i klapsko
pjevanje jer je zapravo cijeli svoj život okružena tim načinom pjevanja, htjela
ili ne htjela, to je ušlo u nju te postalo dio njezinog glazbenog jezika.
- Kako sam iz Omiša, cijeli život sam okružena klapama. Klapa čini veliki dio mene, pa je početak pjevanja došao sasvim prirodno. Također mješoviti akord sa ženom koja pjeva dionicu tenora, tj. alta na prvom glasu zna zazvučati veoma moćno i masno, više “muški” nego “ženski”. To se nama sve nekako poklopilo i mislim da smo uspjeli ispoljiti neki svoj glazbeni stil kroz razne interpretacije, ako o stilu u klapskom pjevanju kao glazbenom pojmu uopće možemo pričati – kaže nam.
Pri skopu Festivala dalmatinskih klapa Omiš održava se i Večer mješovite klape, ali u Komiži gdje klapa Basca svakog ljeta nastupa. Ovoj veseloj ekipi nikada nije bilo do nagrada, njihov cilj je zabaviti se, upoznavati ljude i ostale klape. No, nagrađivani su više puta, i to prvim mjestima.
- Iskreno, nikada nam motivacija nije bila osvajanje nagrada, no naravno da smo ponosni i sretni kad koju i osvojimo. Kad me već pitate koja bi nam bila najdraža, mislim da bi se svi složili za onu iz 2014., s 48. Festivala, naših samih početaka. Tu večer došli smo kao potpuni anonimusi, nastupali prvi od desetak klapa te na kraju i pobijedili. Kako puno volimo druženja i pjesmu, žao nam je što nema više nekakvih projekata kroz koje bi “klapaši” surađivali, da se te zajedničke strasti spoje – kaže nam skromno
Klapsko pjevanje, ono izvorno, nestaje?
Na pitanje o današnjim klapama uz instrumentalnu pratnju nije baš puno komentirala, no činjenica jest da se klapa u svom prvotnom obliku polagano zaboravlja.
- Prije par godina klapsko pjevanje stavljeno je na listu svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a. I to ono izvorno, a cappella. Iako nemam ništa protiv “modernih” klapa, žao mi je što se njihovom prevelikom popularizacijom možebitno zapostavlja, a bojim se i zaboravlja, klapa u njenom prvotnom obliku.
Klapa Basca je najaktivnija ljeti, ali i u božićno vrijeme. U skorije vrijeme želja im je nešto i snimiti.
- Kod nas je uvijek, pa i trenutno, sve “laganini”. Naravno da radimo i da se družimo, ali ništa na silu, sve prema željama, prilikama i mogućnostima. Često se dogodi da nas nakon koncerta upitaju imamo li u prodaji CD, što nam se u početku, s obzirom da smo kao klapa mladi, činilo smiješno, no u zadnje vrijeme intenzivnije razmišljamo o tome. U biti, bilo bi nam žao ne ostaviti nekakav materijalni trag rada i ljubavi. Također, uz snimanje, želja nam je i eventualnim nastupima diljem Hrvatske, ali i u inozemstvu, upoznati što više ljudi s klapskim pjevanjem – zaključila je Ivana.