Mlada splitska slikarica Zrinka Barbarić izlaže u Zagrebu: Izložba napravljena od uginulih ptica, kukaca i biljaka!

Akademska slikarica Zrinka
Barbarić spada u novu generaciju slikara koji se svojim mukotrpnim radom moraju
boriti za svoje mjesto pod suncem. Rođena je u Splitu, a već punih 29 godina živi u Žrnovnici. Kaže da se bi se bunila da upravo u tom prekrasnom krajoliku ostane do
kraja života. Inspiraciju najčešće pronalazi u prirodi, tako je i zadnju
izložbu “Servis” napravila od uginulih ptica, raznih kukaca i biljaka iz
vlastitog vrta. Aktualna izložba otvorena je početkom travnja u galeriji
Vladimira Nazora u Zagrebu gdje će se zadržati sve do kraja mjeseca. Web stranicu mlade i uspješne umjetnice pogledajte ovdje.

Aktualna izložba koju
ste postavili u galeriji Vladimir Nazor u Zagrebu nosi naziv “Servis”. Što ste
servirali Zagrepčanima ovoga puta?

– Za svoju prvu samostalnu izložbu u Zagrebu sam izložila
dvanaest skulptura šalica napravljenih od ostataka uginulih ptica, raznih
kukaca i biljaka. Svaka šalica se sastoji od jedne ptice i dodanih sastojaka koji
svaki objekt čine jedinstvenim u svom sastavu.

Koliko dugo ste
radili na ovoj neobičnoj priči sa skulpturama i zašto ste je baš odlučili
postaviti u Zagrebu?

– Od moje posljednje samostalne izložbe prošlo je gotovo tri
godine, u tom sam periodu razvijala tehnologiju za izradu skulptura koje sam
izložila u galeriji VN. Zagreb se nametnuo kao prirodan slijed nakon Omiša,
Šibenika i Splita, gdje sam do sada izlagala.

Koliko je bio bitan
proces za sam rezultat, jeste li otpočetka znali kako će to na kraju izgledati?

– U mom slučaju sam proces je jednako važan koliko i rezultat
što ističem u postavi izložbe, naime, osim skulptura izlažem i knjigu s preko
130 crteža koji su nastali kao zabilješke, odnosno recepti za smjese od koji su
šalice izvedene. Prije dvije godine nisam imala pojma kakav će rezultat biti, a
sada već pri samom pogledu na materiju znam kako će se ponašati tokom procesa.

Koja je simbolika 12
šalica?

– 12 mjeseci, 12 sati dana i noći, 12 zvjezdanih znakova. Broj
12 je simbol univerzuma, dovršenosti, sklada, postojanja, često ga nalazimo u
mitologiji i religiji (u grčkoj mitologiji Herodot navodi 12 bogova Olimpa, a
Hesiod 12 Titana, Isus je oko sebe okupio 12 apostola). Element s rednim brojem
12 je ugljik, a na njegovim molekularnim lancima temelji se čovjek i sav život.
Ipak, sve to nije razlog zašto sam odabrala taj broj, već to što se u servisu
nalazi 12 šalica. Prostost značenja “tucet” naspram toga što je, npr. Isus umro
na dvanaestoj postaji puta križa, jednaka je 
kontrastu oblika šalice naspram mučnog procesa mljevenja mrtve ptice i
promišljanja o činu umiranja i raspadanja. Zgodna podudarnost je što su sve
ptice uginule u razdoblju od 12 mjeseci.

Ovo je Vaša šesta
samostalna izložba u karijeri, mora se priznati da je to poprilično dobro s
obzirom na to da imate tek 29 godina. Slažete li se?

– Ne zamaram se brojkama, neki će možda reći da je premalo, srećom
u Hrvatskoj se mladima nazivaju i oni od 40, ali prema standardima u svijetu
imam još svega 7 mjeseci za biti mladi autor. Meni je važnija kvaliteta od
kvantitete.

Smatra se da je danas
jedina prava umjetnost živjeti od posla kojeg voliš, kako to komentirate?

– Svakako je to vještina koju iznimno cijenim.

Možete li Vi živjeti
od umjetnosti?

– Trenutno radim više stvari vezanih, barem malim djelom, za
moju struku koji mi plaćaju račune. Između ostalog predajem stručne predmete u
Školi likovnih umjetnosti, vodim brigu o vizualnom identitetu kluba Judino
drvo, povremeno honorarno radim scenografije, grafička rješenja, dekoracije i
slično. Ideja je svakako jednog dana živjeti od same umjetnosti. Ne mislim da
sam rođena niti u krivo vrijeme niti na krivom mjestu da bi to ostvarila.

Završetkom Akademije,
kako je izgledala Vaša potraga za poslom?

– Prve poslove sam radila još kao srednjoškolka pa sam tako
prodavala kozmetiku preko kataloga ili volontirala u HNK Split, više je to bilo
učenje nego rad, ali već sam tada shvaćala važnost iskustva naspram zarade. Nakon
diplome je bilo malo teže, osjećala sam odgovornost prema obitelji da radim pa
sam pristajala na simbolične honorare 
ali “ne raditi” nikada nije bila opcija za mene. Neko vrijeme mi je bilo
dovoljno dobiti jedan konkretan posao koji se tiče moje struke da izdržim
nekoliko mjeseci  zadržati optimizam.

Ima li danas onih
koji su spremni izdvojiti novac za slike jednog mladog autora kao što ste Vi?

– Jako malo,
posebno u Splitu. Prolazi samo scenarij gdje im slikate masline prema fotografiji
koju su oni uslikali na svojoj vikendici na Čiovu. Ja svoje ozbiljne kupce
mogu staviti na prste jedne ruke, ali sve ih jako dobro pamtim. Neke su
domaćice, a neke jako uspješne poslovne žene. 
E da, sve su žene. (Smijeh)

Čiji rad Vi osobno cijenite?

– U Hrvatskoj se za mene posebno ističe jedno ime, a to je
Silvio Vujičić.

Koje materijale, te
koje motive, najčešće koristite?

– Svi motivi koje koristim su uvijek autobiografskog
karaktera. Jako sam vezana za mjesto gdje živim i osjećam ga kao važan dio
sebe. U početku sam od njega uzimala samo motiv te floru i faunu koristila kao
inspiraciju za slikarstvo, ali s vremenom su ti motivi postali i materijal s
kojim radim.  To su biljke, insekti i
uginule životinje koje nalazim u svom vrtu ili u ateljeu.

Za sebe kažete da
volite stvarati rukama, jeste li razmišljali da počnete izrađivati nakit ili
kreirati odjeću sa svojim potpisom? To je danas popularno, ako mogu manekenke
zašto ne biste mogli i Vi?

– Previše cijenim dobar komad odjeće da bih se time bavila
samo iz hobija. Znam da nije popularno reći, ali smatram da odijelo ponekad čini
čovjeka. U Hrvatskoj je moda postala hobi bogatih žena koje redom o modi nemaju
pojma što smatram žalosnim. Peglanje muževe kartice u skupom dućanu ne znači
imati stila, a posebno ne znači razumjeti odjeću. Fazu izrađivanja nakita sam
prošla još onda dok to nisu bas svi radili, kada su me počeli kopirati odustala
sam. Pitam se hoće li netko iskopirati i mljevenje mrtvih životinja i kukaca.
(Smijeh)

Je li teško u današnje vrijeme biti svoj i dosljedan sebi u
umjetnosti?

– Za mene ne postoji drugi način.