Neistražena prošlost: Tajanstveni hram u Posuškom Gracu?!

Nastavljamo s predočavanjem znanih ili manje znanih tema
iz prošlosti, koje sve više privlače pozornost javnosti. Jedna od takvih tema
je postojanje “Tajanstvenog hrama “ u Posuškom Gracu, pograničnom podruju
Hrvatske i BiH, koje je nekad pripadalo jedinstvenom teritorijalnom uređenju.
Vodič kroz priču je neovisni istraživač Mate Puljak koji nam je za potrebe teme
dao pristup i vlastitoj istraživačkim zabilješkama o ovoj temi.

 Tko može otkriti tajnu “Grada na
Gracu” pokraj Posušja?  Taj
jedinstveni monumentalni graditeljski poduhvat danas stoji zaboravljen.Ono što
povjesničari ne znaju objasniti uvijek gurnu pod tepih. Je li to vojna utvrda,
kapitolij, svetište, forum..? Nitko ne zna, ali znaju da ga je sagradio
Rim!Službeno se i dalje vodi kao utvrda. Narodna predanja ga maglovito vežu s
velikim ilirskim vojskovođom Batonom, no ne potvrđuju kako. Postavlja se pitanje
zašto se u novije vrijeme nitko ne bavi tim zdanjem?

Kompleks “Grada na Gracu”, koji krije temelje velikog
hrama s ostalim pratećim objektima,  mogao bi biti samo nagovještaj mnogo starije
priče koja je naknadno pretvorena u memorijalni centar ili svetište. Istraživač
Mate Puljak smatra da je svetište podignuto na starijem grčko- ilirskom hramu i
na iznimno važnom, vjerojatno svetom, mjestu za Ilire.

“Grad” je javnosti otkrio Franjo Fiala 1892. O
njemu je pisao 1893. i 1895. Smatrao je da se radi o kapitoliju nekakvog
naselja, municipija ili kolonije. Nije mogao dokazati svoje tvrdnje zbog
stupnja devastiranosti građevine na vršnom platou. Osim toga, sustavna
arheološka istraživanja u podnožju i okolici, u to vrijeme, nisu provedena.
Stanje se zadnjih sto godina nije promjenilo i lokalitet je prekrila, i u znatnoj
mjeri uništila, svakojaka vegetacija.

Na Gradu se našlo oko 20 rimskih natpisa. Spominju careve
i političku elitu što je oprečno tematici jednog kapitolija. Puljak smatra da
je ključ dešifriranja upravo u najstarijem(Lepidovom) natpisu. Marko Emilije Lepid
bio je vojskovođa u vrijeme Batonova ustanka.Uz njega su nađeni natpisi s
imenom cara Marka Aurelija, carice Faustine i sina im Komoda, te cara Klaudija.
Fiala je pronašao i razne ukrasne ulomke tipa kanelirane stupove, korintske
kapitele,složene baze, ukrašene vijence kao i druge arheološke
artefakte.Pretpostavlja se da je riječ o ostacima hrama koji je podignut Marku
Aureliju 183. godine, ali to su samo pretpostavke pošto je Aurelije vrlo lako
mogao napisati svoje ime na stariji hram, što vjerojatno i jest napravio. S
obzirom na raspon između njega i Marka Lepida (oko 9.), te napose Klaudija (iza
51.), Puljak zaključuje da bi se moglo raditi i o memorijalnom kompleksu koji
je, nešto kasnije, reprezentirao moć jedne rimske političke linije. Puljak navodi
da postoji mogućnost kako jedna linija vladara financira održavanje građevine i
tako obilježava sjećanje na nekakav trijumf ili zauzimanje izrazito važne
neprijateljske pozicije, možda i duhovnog centra.

“Hram je već stajao na Gracu. To je jasno kao dan.
Trijumfom Rimljana nakon 9. godine, doživio je preinake u rimskom stilu, možda
tek terase i dodatna ukrašavanja, natpise i sl. Ukoliko gradnjom ne odaju
respekt važnosti mjesta, onda koriste stariji romanizirani tj. izvorno
“nerimski” kompleks da iskažuisti. MJESTO JE, DAKLE, BITNO! SAMA
LOKACIJA JE VEĆI MISTERIJ NEGO GRAĐEVINA KOJA JE STAJALA NA NJOJ! Kao takva,
nije morala biti niti forum, niti kapitolij nekakvog naselja. Mogla je
egzistirati sama za sebe, a onda je sve išlo lančano; stvaranje objekata, a
zatim i naselja u podnožju.”- naglasio je u razgovoru Puljak.

U skladu s pozicijom na samom raskrižju trgovačkih i
vojnih puteva, u podnožju su se mogli sagraditi stambeni objekti s raznim
sadržajima. Ostaci naselja još nisu pronađeni,a gdje se nalaze vidjeti ćemo u
Puljkovu novom uratku u kojem dodatno naglašava kako se u Fialinim bilješkama
zamjećuju dvije zanimljivosti;na Gradac je dopremljen korčulanski kamen i
ulomci reljefa glavnog hrama su helenističkog, a ne rimskog stila.

Slične terasaste koncepte gradnje imamo u okolici Rima, no
ništa što bi uistinu bilo identično ovoj građevini. Sasvim je jasno da Rim nije
baštinik terasastih spomenika ove vrste. Puljak smatra da su mnogi tzv. rimski
spomenici ustvari stariji od Rima, te da Rim nikada nije nadmašio Grčku,
prvenstveno zato jer je i Grčka nasljedila većinu onog što danas zovu grčkim
spomenicima.

Bio bi pravi znanstveni rad potruditi se pronaći gdje su
ostaci starog hrama sa svim tim ukrasima i stupovima. Kako je sve to nestalo i
u što je kasnije ugrađeno? Ako znamo da se radi o korčulanskom kamenu, ne bi
trebalobiti većih problema u potrazi.

Obilaskom Grada na Gracu, Puljak nije stekao dojam da se
radi o nečemu što je iz temelja sagradio Rim.

Najstariji natpis upućuje na svršetak Batonova ustanka kao
razdoblja   ilirskog ili grčkog hrama. Nekoliko mještana
mu je reklo da se u okolici čuva narodna predaja kako obližnje naselje Batina
nosi ime po ilirskom vojskovođi Batonu koji je tu rođen. Otkriva li upravo ta
usmena narodna predaja tajnu Graca?

Puljak drži da je
prava priča mnogo dublje u zemlji.

“Na nešto starije, moguće važan hram u manirima
Atenina s Akropole, možda i na kraljevsku grobnicu, ili grob nekog cara,
odnosno vojskovođe, stavljene su rimske etikete, dograđene pomoćne zgrade i učinjeni
ostali kozmetički zahvati. Da li su pojedinci unutar struke u pravu kada kažu
da se gore nalazilo rimsko svetište? Ako uzmemo obrazac kojega su prakticirali
gdje god bi Rimljjani došli, onda djelomično jesu, ali nikako ne dolazi u obzir
da se radi isključivo o rimskom zdanju, ma kakva mu svrha u konačnici
bila.”

Da je “Grad na Gracu” nužno sagledati I kroz
kontekst duhovnog razvoja Nečajnog- pupka tzv. “Posuške kulture”, te
nekakve sinergije domicilnih Ilira s Helenima, a kasnije i s Rimljanima, Puljku
je itekako jasno.

Bi li daljnja arheološka istraživanja otkrila da je Grad
na Gracu korišten u kontinuitetu i bez većih prekida već od rane bronce? Svoj
vrhunac je vjerojatno doživio u srednjoj bronci kada je bio najposjećeniji.
Egzistirao je sve do kasnog željeznog doba kada je, po uzoru na terasaste
hramove s istoka i grčku arhitekturu, negdje u Filipovo ili Aleksandrovo
vrijeme sagrađen kompleks kojega će, mnogo kasnije i u potpunosti preuzeti
rimska demonija. Ona je bila i ostala simbol najvećeg zla koje nas je zadesilo
kroz povijest.

Nedostatak drugih vladara može biti znak da je postojala
struja koja je mnogo godina financirala njegovo održavanje, ali i struja koja
uopće nije marila za njega. Možda bi se poveznica mogla naći u životima Lepida,
Klaudija i Aurelija.Bilo kako bilo, Puljak je uvjeren: Ovo je klasični rimski
obrazac: NAŠE HRAMOVE NA VAŠE HRAMOVE.

Za one koji žele znati više o ovoj temi, posjetite ovu stranicu.