Praznik rada: Dok lijeva Vlada ukida osnovna radnička prava, sindikalci se fotografiraju

Praznik rada je ove godine prvi put u Hrvatskoj dočekan uz najavu ministra rada Miranda Mrsića da pravilo “osam plus osam plus osam” mora ostati stvar prošlosti.

Osam sati rada, toliko vremena za društveni život te još toliko za san mora se pokoriti investicijama, kapitalu, boljem(?!) životu. Budimo realni, malo tko u doba divljeg kapitalizma koji hara Hrvatskom radi, još manje radi i živi po tom principu, ali ta rečenica iz usta ministra lijeve Vlade je zastrašujuća. 

Lijeve Vlade, socijaldemokrata, barem na papiru.

Skočili sindikati, radnici, pridružili se studenti, ujedinila se radnička i intelektualna elita, premijer uvidio da je vrag odnio šalu i da je dosta zafrkavanja s vrijednim i odvažnim hrvatskim narodom…

Malo sutra! 

Studenti kojima je davno ubijen duh sa stranačkim iskaznicama u džepu odavno ne pokazuju empatiju prema društvenoj zbilji.

A čelnici sindikata se dosjetiše mahanjem crvenih kartona Vladi u glavnom gradu, a da bi cirkus bio veći, za svoje paradiranje naručili i Strikomana. 

Da ovjekovječi taj povijesni trenutak u kojem su tako odlučno pokazali kako neće dozvoliti gaženje radničkih prava.

Formirali lijepo tijelima nikad prežaljene tri osmice, fotograf zabilježio. Gotovo!

Odoše sindikalci zadovoljni kako su snažnu poruku poslali.

Duboko se zamislio premijer  u svom kabinetu u kojem vlada neka paralelna stvarnost i sinulo mu kako je dobra rečenica da ćemo “nova radna mjesta, bolji životni standard i sigurnu perspektivu među razvijenim društvima Europe imati samo ako iskoristimo priliku koja stoji pred nama.”

Podijelio je tu “snažnu” poruku s narodom preko Facebooka. Gotovo! 

Svi skupa su zadovoljno mogli sjesti za stol i pojesti fažol koji je ostao jedini smisao 1. Maja.

Na čelu sa sindikalnim čelnicima koji će na tim funkcijama dočekati lijepu mirovinu, sanak pusti za većinu radnika koje su prigodno paradno zastupali.Između svega, ostala je rečenica negdje u zraku koja se iz godine u godinu ponavlja: hrvatskom radniku nikad teže. Izlizali su je toliko da su joj ubili svaki smisao.

Jednom je rečeno da Hrvati ne trebaju vođe, nego poslovođe. Činjenica je da radnici nemaju ni vođe, a  uvidom u broj nezaposlenih odavno je jasno da  nemaju baš ni poslovođe.

Možemo se slikat!

POSLJEDNJE DODANO: