Valentinovo između mita i stvarnosti

Božić je, kao
jedan od najvećih i najznačajnijih kršćanskih blagdana, već odavno sustavno
komercijaliziran u svim trgovačkim okvirima. Toga su itekako svjesni i u
crkvenim strukturama, iz kojih se ipak mogu čuti povremeni glasovi protivljenja
takvim odnosima, posebno u vrijeme koje neposredno prethodi samom Božiću. S
druge strane, dan svetog Valentina, Valentinovo (14. veljače), komercijaliziran
je u mnogim pravcima i više od Božića, ali rijetki su i usamljeni glasovi osude
takvog postupanja. Mnogi smatraju da je to jednostavno unaprijed izgubljena
bitka, s moćnim i jakim sektorom trgovine. Trgovina je odavno prestala biti
obična razmjena materijalnih dobara, čak u tolikoj mjeri da se dobro pazi i na
to kakav stav prema nečemu imaju i najveće trgovinske korporacije.

Upravo su iz
okvira trgovačkog sektora potekle i neke od najpoznatijih legendi o načinu
nastanka ovog Dana zaljubljenih. Sasvim razumljivo, sve su takve priče bile u
službi interesa tržišnih mehanizama potrošnje. Romantična kulisa takvih priča,
bila je samo odličan zastor za krajnju svrhu dodatne potrošnje željenih
proizvoda. Jedna od takvih najpoznatijih legendi o počecima obilježavanja dana
svetog Valentina, seže još u davno doba rimskih ratova, osvajanja i neprestanih
političkih previranja. Naime, kako priča kaže, u trećem stoljeću, za vrijeme
vladavine cara Klaudija II. Gotika, u crkvenim hijerarhijama djelovanja, jedan
od biskupa bio je i biskup Valentin. Bilo je to vrijeme kada se posebno pazilo
na vojničku čast, jer su se uz nju vezale i vojničke mogućnosti, što je bilo
shvaćanje jednog prohujalog vremena, kada je i u samom ratovanju bilo znatno
više časti. Car je izdao uredbe kojima je zabranio Rimljanima ženidbu.

 U to
vrijeme rimska ekspanzija nije išla po željenim i zacrtanim planovima pa je
vojnička nesigurnost rezultirala i političkom nesigurnošću, koja se valjala
nekako izbjeći. Ovim se uredbama željela osigurati bolja vojnička učinkovitost,
jer se smatralo da će ratnici koji ne budu u braku, biti znatno bolji ratnici.
Ne poštujući careve odredbe, biskup Valentin je ipak ženio rimske vojnike s
njihovim odabranicama. Za dodatnu romantičnu komponentu priče, pobrinuo se sami
biskup, darujući mladencima za vjenčanje jednu crvenu ružu, koju su uzgajali
biskupovi pomoćnici u velikom ograđenom vrtu. Car je saznao za te biskupove
aktivnosti i njegove ignoriranje uredbi te ga je dao smaknuti 14. veljače, od
kada se slavi dan svetog Valentina. Neki teoretičari društva, nastanak blagdana
ovog sveca također vezuju uz rimsko doba, ali je, po takvima, vezan uz blagdan
Junone. Junona je bila jedna od starih rimskih božanstava, koja se slavila 14.
veljače, a radilo se o zaštitnici braka i kućnog ognjišta. Takva su
razmišljanja i tvrdnje vezana uz antičko doba, kada je očekivana formalnost
bila u funkciji obrednih događanja.

S druge strane,
o blagdanu Valentinova u svojim djelima govori još William Shakespeare.
Primjerice u djelima “Hamlet“ ili “San ivanjske noći“. Njegovi likovi u
dijalozima spominju Valentinovo kao nešto duboko ukorijenjeno u onodobnoj
državi i onodobnom društvu. No ipak, Valentinovo je u ostatku Europe, u to
vrijeme, bio relativno nepoznat blagdan, koji je prepoznat isključivo kao
nekakav lokalni engleski običaj. Iz Engleske se obilježavanje Valentinova širi
prvenstveno u Ameriku, poglavito u dijelove Sjeverne Amerike. Tako je vremenom
u Americi nastao običaj da zaljubljene osobe za Valentinovo razmjenjuju
prigodne čestitke. Najstarije takve sačuvane čestitke povodom Valentinova,
datiraju iz 16. stoljeća. Povremeno se neke od njih pojave i na aukcijama
prestižnih aukcijskih kuća i postižu astronomske iznose. Za očekivati je da
takve osobe koje izdvajaju pozamašne svote za čestitke zaljubljenih, ako ništa
drugo, a ono barem vjeruju u ljubav.

Ljubav je
univerzalna vrednota i ne čudi stoga da je sektor trgovine, od Valentinova,
napravio globalno poznat trend ustaljenih očekivanja i ponašanja. Takav trend
posebno je uočljiv i prisutan posljednjih nekoliko desetljeća. Trgovina ima
svoje zakonitosti i svoja pravila ponašanja, pomoću kojih je i samo Valentinovo
postalo jedno od zaštitnih znakova sveprisutnog konzumerizma. Ujedno i jedan od
simbola same ljubavi. A prava ljubav ne treba Valentinovo da bi se neka osoba
podsjetila na postojanje ljubavi. Iako bi mnogi mijenjali i sve preostale dane
u godini, za taj jedan jedini, u kome bi mogli osjetiti ono što svi žele, a to
je onaj nezamjenjivi osjećaj ljubavi. Ljubavi, koja se ni s čim drugim ne može
usporediti…