Bod je nakon svega dobar i Hrvatskoj i Francuskoj, dvoboj Lige nacija na Poljudu nije prštao od atraktivnosti i lijepog nogometa, ali nije nedostajalo želje i motiva da se izbjegne poraz. Hrvatska je pred svojim navijačima tražila pobjedu, nije odustala do posljednje sekunde, ali Francuzi su s razlogom ponajbolja reprezentacija svijeta. Čak i bez najvećih zvijezda poput Mbappea i Benzeme te uvijek pouzdanih Kantea i Varanea. Didier Deschamps je sretan čovjek jer uvijek može pronaći odličnu zamjenu za ozlijeđene ili suspendirane, a Zlatko Dalić taj luksuz nema, niti će imati. Zato je svaki pozitivan ishod Hrvatske u susretima s Francuskom uspjeh, tako i ovaj.
Nije Hrvatska previše eksperimentirala sa kadrom kojeg izbornik Dalić ima na raspolaganju, oslonili smo se na snagu veznog reda gdje je pokretljivi Brozović čuvao leđa Kovačiću i Modriću. Ideja s Budimirom u napadu vjerojatno se rodila zbog želje da snažniji napadač na sebe veže fizički moćne obrambene igrače gostiju Pavarda, Salibu i Kimpembea. Dok je razina trke u sredini terena bila dobra Hrvatska je djelovala nešto bolje od Francuza i prva došla do ozbiljne prilike. Kovačić i Brozović su kratkim i brzim dodavanjima izigrali veznjake Francuske, lopta u prostor za Budimira bila je idealna i napadač Osasune našao se u situaciji koja se morala bolje iskoristiti. Razumijemo želju da se postigne gol Francuzima na punom Poljudu, nema igrača koji to ne mašta, ali Budimir je morao napraviti ono što nalaže logika i struka, odigrati za Majera koji je bio u boljoj poziciji, centralno postavljen prema vratima. Ispalo je sve pomalo sebično od Budimira, stizao je iz drugog plana Brozović koji se opravdano ljutio na rješenje koje je odabrao naš napadač. Udarac iskosa kroz blok i pored korpulentnog vratara jednostavno nije mogao proći do mreže.
A kad se takva prilika ne iskoristi protiv reprezentacije ranga Francuske, čak i oslabljene kao večeras, treba biti svjestan da sličnih situacija neće biti previše. Francuzi su jednostavno dovoljno kvalitetni da se dobro brane i opasno napadaju što su zorno pokazali pred kraj prvog dijela. Najviše problema stvarao nam je Moussa Diaby, igrač Bayer Leverkusena bio je iznenađenje u postavi Francuza, igrao na desnom krilu i najčešće se ubacivao između stopera Vide i lijevog beka Barišića. Spasio nas je jednom Livaković, bilo je očito da padamo sa snagom pa je poluvrijeme donijelo spas.
Ponukan rezultatom i solidnom igrom izbornik Dalić nije ništa mijenjao na poluvremenu, ideja da se igrom kroz sredinu dođe do prilika ostala je na snazi. Ali, brzo smo se našli u rezultatskom zaostatku, do tada prilično nezaposlena desna strana obrane je popustila na dosta jednostavan način, duplim pasom su izigrani Juranović i Erlić pa je egzekucija Rabiota bila samo pitanje tehnike.
Nije Hrvatska planirala odustati od napada, pred vjernim navijačima naši su reprezentativci odlučili dati sve što mogu. Promjene s klupe donijele su svježinu, Pašalić i Oršić su dobro trčali u oba smjera, ulazak Kramarića donio je dimenziju više u kreaciji pa je lopta sve više bila na polovici Francuske. Imali smo sreće da Griezmann nije iskoristio veliki poklon Vide, opet se istaknuo Livaković. A ulaskom Vlašića i Sučića dobili smo novi zamah pa je stigao kazneni udarac za zasluženo izjednačenje. Jurnuli su naši i po pobjedu, Vlašić je plijenio energijom i šteta što ga ja zaustavio pouzdani Maignan u 87. minuti, a mladi Luka Sučić pamtit će polupriliku iz 93. minute u kojoj nije uputio dobar udarac.
Završilo je na kraju realnim ishodom, nismo izgubili od Francuza, ali nismo ih ni pobijedili u devetom međusobnom susretu. Jubilarni deseti dogodit će se vrlo brzo, 13. lipnja Hrvatska gostuje na Stade de Franceu.
