Etiopija Nepal,
Amazona, Tanzanija… samo su neka od mjesta koja je posjetio Goran
Jović, vrsni hrvatski fotograf, dobitnik prestižnih međunarodnih nagrada za
fotografiju. Ovog turom put ga vodi u Namibiju, u potragu za plemenom Himba i
San narodom.
Jovićeve fotografije, koje sjedoče o jednom
posve drugačijem svijetu od onoga u kojem mi živimo, pobrale su brojne nagrade,
a javnosti najpoznatija je ona pod nazivom “Rain boy- Kišni dječak”,
za koju je dobio prestižnu nagradu Mono Award u kategoriji fotoreporterstva.
Mnogi od vas već su čitali na našem portalu o
njegovim putešestvijama, a imat ćete priliku i sada čitati o njegovim
dogodovštinama po bespućima Namibije. Cijela Jovićeva avantura počinje za koji
dan kada će u Zagrebu sjesti u avion i pravac- Južnoafrička republika.
– Letim u Južnoafričku republiku, a nakon toga u glavni grad Nambije. Slijedi
zatim još jedan let do Skeleton obale gdje je sniman posljednji Mad Max.
Režiser je izjavio da je to najlipše misto na planeti- možda jest za vidit, ali
svakako ne za život jer je riječ o pustinji. Cilj putovanja je pronaći pleme
Himba, a nakon toga i San narod- oni su poznatiji kao Bušmani. Bušmani su
lovci, sakupljači plodova i bore se da zadrže svoj način života. Skoro su ih
iskorijenili jer su na području gdje žive rudnici zlata, To je zaista tužna
priča – kazao nam je pred svoje putovanje Goran Jović.
Naravno, otići u
Afriku, i to s takvim zadatkom kakav je pred sebe stavio Goran Jović, nije tek
tako. Potrebno je puno priprema, što logističkih, što kondicijskih. Pred svako
ovakvo putovanje Jović se priprema barem dva mjeseca.
– Kad sletim tamo,
čeka me terenac. Na takvim putovanjima uvijek moraš improvizirat i snalazit
se… putem se pojavljuju brojni upitnici koje usput treba rješavati. Osim
logistike, treba se pripremit i fizički. Do nekih lokacija treba se ići na noge
i nositi deset kila fotografske opreme, uz još malu prtljagu koju sam sveo na
minimum. Doslovno nosim dva para gaća i dvije majice. Jedno perem i sušim kad
stignem, a drugo je na meni – pojašnjava nam fotoreporter.
–
Često mi se javljaju ljudi koji bi išli sa mnom na putovanje, ali kada ih pitam
jesu li se spremni odreći tuša, kreveta i svega ostaloga što pruža moderni
način života, malo se zamisle. Sve im se čini dobro do trenutka dok ne pokažem
slike pa vide gdje sam spavao i što sam jeo. Ima i lipih dana kada se nagradim
odmorom… NIšta nije teško ako to voliš, a ja ovo obožavam. Imam cilj, a to je
doći do tih fotografija. Što se jede na ovakvom putovanju? Ovisi o lokaciji.
Negdje jedu šišmiše, u Amazoni love majmune, prave piće koje se zove čiča-
iskopa se korijen biljke, žene to žvaču i ispljunu. Na taj način to piće
fermentiraju. Nije problem što je to netko žvakao, nego je ružno za piti, a ti
poslije moraš izraziti poštovanje i pohvaliti piće, pa dobiješ još. Nama je
možda grozno za piće, ali je njima taj okus dobar. Razlikuju se od nas po tome,
baš kao što imaju različit pogled na ljepotu. Njima je neobično ako nemaš
tetovaže ili ožiljke. Tako su mi jednom u Etiopiji rekli da smo ogoljeni i da
naša tijela nemaju priču. Njima je normalno oslikavati tijela ili žiletom
raditi rane, utrljati u njih pepeo, da bi kasnije nastala kvržica pa se radili
ornamenti… ili recimo žene vade donje zube da bi stavile ploču ili ih bruse u
špic da bi pokazale da su lijepe – samo je dijelić onoga što je Goran Jović
naučio o raznim plemenima.
S Namibijom se sreće prvi put u životu i,
naravno, ne zna što ga tamo čeka. Do sada je svašta doživio na svojim
putovanjima, oženio je primjerice svoga vodiča Agu u Etiopiji,
“zaručio” se… probao jesti i piti razne delicije koje sigurno ne bi
imao priliku probati u rodnoj zemlji.
– Prvi put idem u Namibiju. Uvijek me privlače
ta plemena i njihov način života i koliko god prošao i vidio, uvijek se
iznenadim. Idem na mjesec dana jer ispod toga nema smisla. Izgubi se nekoliko
dana do tamo… a kada dođeš moraš imati vodiča. Himba pleme živi u pustinji, a
bez lokalnog vodiča koji poznaje teren uopće ne možeš znati kojim putem
krenuti. Bušmanci su pleme po kojemu je snimljen film Bogovi su pali na tjeme.
Ponit ću im bocu coca- cole da vidim jesu li je zapamtili – kroz smijeh nam
kazuje Goran Jović.
– Kad u nedjelju
krenem, to je to! Ne mogu čitateljima obećati kojim danima ću se javljati i
slati tekstove, bit će to kada se uspijem spojit na internet- tada ću poslati i
materijal, a ako me slučajno udaju, označit ću sa iksom gdje su kartice – kroz
smijeh će dalje Jović.
A hoće li ga ovom
prilikom zaista uspjeti oženiti, hoće li on pomoći nekome na putu do
“oltara”, tek ćemo vidjeti u tjednima koji slijede…ali jedno je
sigurno, s Goranom Jovićem na putu kroz Namibiju vam sigurno neće biti dosadno.
A dok ne stigne koji tekst iz Namibije, našeg suradnika možete pratiti i na
njegovom Instagram profilu https://www.instagram.com/goran_jovic_/