U Splitu održan znanstveni skup “Priziv savjesti zdravstvenih djelatnika: pravo i obveza”

Piše:

U zadnje vrijeme tema prava na priziv savjesti u medicini sve je više predmetom javne rasprave. Čini se kako priziv savjesti predstavlja velik problem, dapače, jedan od najvećih problema ljudskih prava današnjice.

Protivnici prava na priziv savjesti kažu da se tu radi o odbijanju vršenja legalne medicinske usluge ili zahvata.

Prije 36 godina odlučeno je da 15. svibnja bude Međunarodni dan priziva savjesti, kao izvedenice temeljnoga ljudskoga prava na savjest i slobodu mišljenja pa je tako u Splitu održan znanstveni skup “Priziv savjesti zdravstvenih djelatnika: pravo i obveza”. Skup je organiziralo Hrvatsko katoličko liječničko društvo i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu.

Među deset predavača, medijima je izjavu dala dominikanka s. Ana Begić, doktorica teologije i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

– Kad spomenemo pojam savjest, automatski u društvu doživljavamo kao da je riječ o nekom religijskom pojmu i stvara se odmak. Priziv savjesti je društveni fenomen, svaki čovjek ima zagarantirano pravo Općom deklaracijom o pravima čovjeka, pravo na slobodu, savjest i vjeroispovijest. Dakle, to je pravo zagarantirano bez obzira na religijsko opredjeljenje, ali treba reći da sve religije poznaju govor savjesti – netko će reći da prema mišljenju, srcu ima to i to vjerovanje. Mi ćemo reći da mi prema savjesti imamo takvo uvjerenje – rekla je.

Upitana o slučaju Mirele Čavajde čije dijete ima veliki tumor na mozgu i ona je odlučila pobaciti.

Begić je prvo rekla o naslovima u medijima koji se ne podudaraju sa sadržajem.
– Ono što mi je upalo u oko i što smo gledali u medijima uz bombastične naslove, jedan od njih je glasio kako je liječnik rekao da je priziv savjesti potaknut crkvenim uvjerenjima, a dok je govorio u emisiji kazao je da svaki čovjek ima pravo na priziv savjesti…

Iskreno je onda izrekla svoj stav o slučaju o kojem danima bruji cijela Hrvatska.

– Ovdje se nitko nije pitao o pravu djeteta. Uvijek zaboravljamo na djetetovo pravo. S jedne strane imaš odraslog čovjeka koji se može braniti, a ovo dijete nema mogućnost obrane svog života i nitko nije postavio pred sebe pravo djeteta nego svoja prava.