Hajduk nije uspio pobijediti Lokomotivu, pukao je niz od šest prvenstvenih pobjeda Mislava Karoglana otkako je ponovo imenovan trenerom, a u ovom trenutku je manje važno da još nije izgubio kao trener Bijelih. Ta serija je već na 20 utakmica. Klub s Kajzerice, koji igra na stadionu u Kranjčevićevoj, pokazao se očekivano kao neugodan i nezgodan protivnik Hajduku. Bio je to i prošle sezone kad je ujesen završilo 2:2, a na proljeće je Lokomotiva slavila u golijadi na Poljudu sa 4:3. Opravdali su reputaciju da su svima problem, makar su s ovih 1:1 na osam susreta bez pobjede. Ali, Lokomotiva rijetko gubi, otela je bodove mnogima i opet će.
Karoglan je rekao da je ovo ključna utakmica, zapravo, ključna će biti svaka do kraja prvenstva. Tri boda nisu osvojena, nije smak svijeta. Pokušavao je Hajduk i ne može se reći da je igrao loše, pa ni u prvom poluvremenu kad je Lokomotiva povela. Jest, tada se moglo osjetiti da je domaćin opasan u tim izletima, Goričan je zaboravljen na centaršut Mudražije i to je prvi pogodak u drugoj eri Karoglana u mreži Lučića, a da ga je zabio suparnik. Prije i poslije toga falili su centimetri kod dva utrčavanja Pukštasa, pa je zicer Livaje skinuo Čavlina, baš dobar mladi vratar. On je i pred kraj, u 90. minuti skinuo šut Benrahoua, spriječio ga da postane istinski junak Hajduka. Ovako je Benrahou donio tek bod. Mali, ali vrijedan, duga je utrka, možda će baš ovaj bod(ić) na kraju odlučivati.
Teren, inače, nije bio tako loš, barem na početku. Kasnije sve teži i teži. Podrška Hajduku je bila gromoglasna, baš cijelu utakmicu u domaćem ambijentu, no to je očito motiviralo i domaćine. Nisu se dali, nisu pali niti kad je Hajduk izjednačio, a tribine počele grmjeti u želji da se uzmu sva tri boda.