Nije samo sto tisuća eura kazne! Tko će Hajduku vratiti milijun od karata koje neće prodati?

Dobro smo prošli – prva je reakcija na UEFA-inu kaznu Hajduku. I već je u toj rečenici sadržano sve što s ovom pričom ne valja. Mala skupina imbecila napravi golemu štetu, a onda se ostatak hajdučke obitelji tješi da je moglo biti i gore jer, eto, postalo je sasvim normalno da klub svako toliko plati tuđe gluposti i nastavi dalje.

Tužno je gledati koliko su pred tom nekolicinom nemoćni svi ostali. Ljudi plaćaju članarine, kupuju karte, putuju za Hajdukom, vode djecu na utakmice da bi onda nekolicina onih koja odluči voljeti kako nitko drugi ne zna, načini da će svi oni iduću europsku večer provesti pred televizorom. Tko im je dao to pravo? I kada je to njihova potreba za dokazivanjem postala važnija od svih drugih ljudi na stadionu?

Protiv Ajaxa Hajduk je vodio, igrači su bili pred velikom pobjedom, Poljud je imao večer koju je dugo čekao. Upravo tada mala skupina unutar Torcide odlučila je široj javnosti pokazati koliko malo pameti i obzira ima prema vlastitom klubu. Dok su nogometaši pokušavali sačuvati prednost, s tribine im je stigao problem zbog kojeg su morali napustiti teren. Teško je zamisliti jadniji doprinos večeri koja je trebala pripasti njima.

Računica mogućeg gubitka dovoljno govori. Trideset tisuća prodanih ulaznica po prosječnih 50 eura značilo bi milijun i pol eura bruto prihoda. Stvarni iznos ovisio bi o cijenama i prodaji, ali jasno je o kakvu se novcu govori. U klubu će netko morati razmišljati kako pokriti taj manjak. Oni koji su ga prouzročili već će pronaći objašnjenje zašto ih se ne smije prozivati.

Tu ova priča postaje posebno bijedna. Od svih se očekuje razumijevanje za nekolicinu koja nije pokazala ni najmanje razumijevanja za druge. Za igrače koji su zaslužili pun stadion. Za ljude koji od svoje plaće odvajaju za Hajduk. Za roditelje koji su djeci obećali utakmicu. Njima sada ostaje prihvatiti kaznu, iako su te večeri radili jedino ono zbog čega se na stadion i dolazi – navijali za svoj klub.

Torcida ima previše zaslužnih ljudi i previše vrijednu povijest da bi se njezino ime trošilo na opravdavanje svakog pojedinca koji napravi štetu. Upravo bi onima kojima je do tog imena najviše stalo trebalo biti dosta da ga se poteže kao obranu svaki put kada netko izgubi razum. Prozvati odgovorne najmanje je što se duguje svim ostalim navijačima.

UEFA je svoju odluku donijela. Puno je važnije što će iz nje naučiti Hajduk i ljudi oko njega. Ako sve završi na uzdahu olakšanja i još jednom plaćenom računu, onda se samo čeka sljedeći put. Sigurno najmanje što hajdučka obitelj zaslužuje jest da može kupiti ulaznicu za europsku utakmicu bez straha da će joj netko s vlastite tribine ponovno zaključati stadion.