Nije lako, ali treba se podignuti s poda, otresti prašinu i pobijediti u Osijeku

Crveni vragolani, odnosno Red Imps, prekinuli su na brutalan način Hajdukovu europsku bajku. Autogol Dennisa Hadžikadunića u 89. minuti, bizaran kakav se samo Hajduku može dogoditi, oteo je i utješnu nagradu od jednog boda. Kad ne iskoristiš prilike – istina, nije ih bilo previše – često te sustigne kazna. Marin Šotiček i Marko Livaja imali su golove na dlanu, prvi je bio neprecizan, drugome se nastavlja europsko prokletstvo, jer je pravo čudo što mu je skinuo Jaylan Hankins.

Liliputanci u nogometu više ne postoje, Lincoln je i prošle sezone dokazao da je sposoban pobjeđivati na papiru jače od sebe, te je doktorirao na temu kako igrati protiv kvalitetnijih momčadi. Braniti se i braniti, čekati pogrešku protivnika, uvježbavati prekide… Nisu oni slučajno lani uzeli sedam bodova, svih sedam na svom stadionu. Ipak, svaka čast Lincolnu, ali za poraz Hajduk može kriviti samo sebe. Jednostavno se nisu uspjeli prilagoditi ovakvom suparniku, premalo su napravili prema naprijed, premalo su se kretali, premalo su tražili prostore i kao da su čekali da se nešto dogodi samo od sebe, zato što imaš posjed.

Taj posjed, iako uvjerljiv (64-36) nije bio upečatljiv. Nedostajalo je tečnosti, čak odlučnosti, više rizika. Malo po malo su upali u mlin Lincolna. Petnaest udaraca je premalo za takav odnos snaga, tek jedan u okvir (Livaja). Ono što nas je zasmetalo, što nam je išlo na živce jest ogroman broj prekršaja igrača Hajduka, čak 22. Morali su biti pametniji. Svaki prekršaj na centru značio je otezanje vremena, svaki prekid uokolo šesnaesterca, značio je potencijalnu opasnost.

Realno, sve što je Hajduk do sada napravio ove sezone jest više nego što je itko mogao zamisliti. Poraz na Gibraltaru će boljeti i opet će se sručiti kritike na omiljenu metu u liku Gonzala Garcije, jer – Bože moj – tko je taj Lincoln? Jedino što Hajduk može napraviti jest podignuti se s poda, otresti prašinu i biti pravi u Osijeku.