Ni gromovi, ni kiša, ni velika pogreška ne mogu zaustaviti Hajduk

Hajduk je u četiri dana proživio pravi rollercoaster emocija, ali je preživio. Kako šokantno izjednačenje Zire u četvrtak, tako i grozomornu pogrešku u svom šesnaestercu, čime je darivao Istru 1961 izjednačenjem u jednoj ludoj večeri obilježenoj također „produžetkom“. 

Doduše, ovaj je produžetak uslijedio prije utakmice. Munje, gromovi i silna kiša natjerali su igrače u svlačionicu prije utakmice, trajala je neizvjesnost hoće li se uopće igrati, ali navijači – njih 25.000 – sjajno se zabavljalo, pa nikome nije teško palo što je utakmica kasnila gotovo sat vremena.

Ljudi za održavanje terena postali su heroji, njih su četvorica ispraćeni pljeskom zahvale, a igralište se pokazalo odličnim. Drenaža je izdržala, moglo se sasvim lijepo igrati, pa je nevera prije početka utakmice brzo zaboravljena. To što Hajduk drugu utakmicu zaredom završava blizu ponoći. Nikom ništa. 

Ovo je ipak Hajduk i navikli smo da sa Hajdukom nikada nije dosadno. Bome, ova četiri dana, dvije utakmice, doista je bilo svega i dugo će se prepričavati. Sezona je definitivno krenula u ludom stilu.

Hajduk je pobijedio bez Marka Livaje (Antu Rebića još nećemo uzimati u kalkulaciju), zapravo, pobijedio je bez centarfora i igrao je sasvim solidno, vrlo pristojno. Opet sa hrpom mladića i sa silnim trudom, borbenošću, agresijom, pritiskanjem, ali i kombinatorikom. Zato je na kraju nagrađen golom Frana Karačića na centarušut Bambe Sanyanga. Karačić je nakon lopte uletio u mrežu, slavlje u 86. minuti bilo je baš žestoko. 

Kako na terenu, tako i na tribinama. Bambu su svi okružili, svima je bilo drago zbog njegova perfektnog centaršuta na trepavicu Karačića.

Kako smo i u prošlom komentaru nakon Zire pisali da se Hajduk previše igra u svom šesnaestercu prilikom iznošenja lopte, tako je bilo i sada. Prevelik rizik za malo profita. 

Čim se iz takve pogreške (Šarlija prema Pajazitiju, presječena lopta) primi pogodak, onda treba napraviti nešto jednostavnije. Ne smije igrač okrenut leđima suparnicima primati loptu, dovoljno je da on koji dodaje ne pošalje preciznu loptu, odmah je ajme. Goran Tomić je to znao i stajao je s petoricom u pritisku, tražio je tu pogrešku. I dočekao.

Mirisalo je na remi, vodilo je prema remiju, ali Hajduk je uspio izvući pobjedu. Navijači su na kraju uživali. Sve je dobro, treba malo predahnuti i potom pripremiti za Dinamo City u četvrtak.