AKTUALNO: Jakov Prkić otvoreno o stanju u Splitu i najaktualnijim temama splitskog življenja

Pomorski tunel koji će povezati Zapadnu i Istočnu obalu Splita 2017. godine predlagao je Željko Kerum. U predizbornoj kampanji takav je projekt vrijedio 7 milijuna eura, ustvrdio je tako ‘splitski Berlusconi’, ali njegova bi se vrijednost sigurno višestruko povećala jer je teško izvediv.

‘Suluda ideja’, po svemu sudeći, bit će izrealizirana, ali glavni tvorac sadašnjeg prijedloga je Jakov Prkić, vijećnik stranke Pametno u splitskom Gradskom vijeću. On se na posljednjoj sjednici Vijeća ‘narugao’ s vladajućom većinom i predložio da se krene u prikupljanje projektne dokumentacije za projekt povezivanja obala. Gotovo na rubu suza uz suzdržavanje od smijeha Prkić je uz svoje kolege slušao ono što ni u najgorem snu nije sanjao – Igor Stanišić, predsjednik Vijeća, inače sin od djevojke brata Kerumove supruge Fani, prihvatio je prijedlog i naložio izdvajanje 20 tisuća kuna za izradu Projektne dokumentacije.

Jakov Prkić svojim je potezom dobio titulu ‘Osobe tjedna’ u našoj novoj rubrici, a bio je to tek mali povod da porazgovaramo s čovjekom koji je u politiku krenuo zbog problema oko njegove stambene zgrade, a onda postao jedan od najaktivnijih vijećnika splitskog saziva Gradskog vijeća.

– Te 2010. godine sam naivno mislio kako bi kroz Kotarsko vijeće mogao više utjecati na opijanje i prodaju droge oko zgrade u kojoj živim. Iako nisam odrastao na Lokvama, već na susjednim Gripama, tu sam pohađao Osnovnu školu. S lakoćom smo se skupili u nezavisnu listu i dobili dva mjesta u vijeću Kotara, a na idućim kotarskim izborima imali smo tri vijećnika. Ja sam bio predsjednik kotara Lokve punih sedam godina. Nastojali smo raditi na podizanju kvalitete društvenog života i približiti rad Kotara stanovnicima. Napravili smo i web stranicu, bili smo aktivni i dostupni na društvenim mrežama, oživjeli smo akcije darivanja krvi, organizirali izložbe, razna predavanja i tribine, informatičke radionice za starije osobe. Čak smo brali masline i proizveli ulje GK Lokve – govori Prkić koji tvrdi da nije ni sanjao kako će se krenuti baviti politikom, ali kako su ga na još aktivnije bavljene naveli ljudi sličnih razmišljanja.

Ubrzo je Jakov upoznao i Marijanu Puljak. Slična razmišljanja i slična volja za rješavanjem problema te ‘tiha borba’ za mjesne zajednice povezali su ih pa su, nakon dosta razmišljanja, odlučili samostalno izaći na lokalne izbore 2013. godine.

– Tih se dana rado sjećam. Tada sam upoznao puno krasnih ljudi koji su svojom željom i trudom omogućili skupini gotovo anonimnih i politički neiskusnih sugrađana ulazak u Gradsko vijeće. Za naš uspjeh zaslužan je svaki pojedinac koji je i najmanjim zalaganjem pridonio ostvarenju cilja. Mi u biti stojimo na ramenima svakog glasača koji nam je ukazao povjerenje. Da smo na dobrom putu dokazali smo 2017. godine kada smo osvojili sedam mjesta, odnosno 20 posto vijećničkih mjesta – komentirao je Prkić nadmoć stranke Pametno u splitskom ‘Saboru’.

Pojava stranke Pametno i nekoliko istaknutih pojedinaca promijenila je mnogo toga. Štoviše, njihov uspjeh prepozali su i građani i podršku im, nakon četiri godine, i više nego udvostručili pa su od tri mandata 2013. godine četiri godine poslije dobili sedam.
– Nažalost, ne shvaća nas se ozbiljno. Za primjer mogu reći kako smo još 2013. zalagali za koncept pametnog grada i tada su nam se mnogi smijali. Danas smo svjedoci da se o tome govori svakodnevno. Neke se stvari pomiču naprijed. Nažalost presporo i s malim intenzitetom. Ako želimo napredovati promjene moraju biti snažnije. Često pomislim kako nam nema pomoći i kako bi najlakše bilo odustati. Tada se sjetim riječi Pere Kvržice koji je rekao: „Kad bi pametniji popuštali budale bi vladale svijetom.“ Treba se boriti, tražiti promjene. Na to imamo pravo i to treba biti obaveza svakoga od nas. Ne smijemo se miriti sa situacijom koja nam ne odgovara – priča nam Prkić koji istodobno žali što njihove ideje prođu ‘ispod radara’ samo zbog toga što je već tradicionalno da svaki prijedlog oporbe vladajuća većina ne prihvaća.

Aktualnosti u Splitu i problemi u ‘gradu pod Marjanom’ nepresušna su tema svakog razgovora, a često je baš Split Prkić nazivao ‘privremenim gradom‘:
– Neshvatljivo mi je da u današnje vrijeme kada se gotovo sve može analizirati i planirati vladajući se igraju igre „pokušaj-pogreška“. Nedopustivo! Zato imamo privremenu prometnu regulaciju u gradskoj luci, privremene rotore, pokušaj privremenog autobusnog kolodvora – oštro govori Jakov Prkić koji nam se kazao kako sve ono negativno izbaci iz sebe kroz hobi – vožnju monocikla.
Vječna tema splitskih rasprava bila je i Kopilica. Bila je, tvrdimo, jer će od tog najavljivanog izmještanja autobusnog kolodvora na kraju biti jedno veliko ništa:
– S obzirom na upornost i tvrdoglavost vladajućih ne bi me iznenadilo da ustraju do kraja i izmjeste autobusni kolodvor bez šireg rješavanja gradskog projekta Kopilica. Svaki put kad pomislim da gore ne može iznenade me nekom novom „idejom“ – priča splitski vijećnik stranke Pametno.

Problem opijanja i predprodaje droge u Šižgorićevoj ulici, ispred zgrade Jakova Prkića, bio je glavni ‘okidač’ za njegovo aktivno bavljenje politikom, ali niti gotovo deset godina poslije problem se nije odmaknuo s početnih obrisa:
– U ovih deset i više godina nema tog načelnika Policijske uprave Splitsko-dalmatinske s kojim nisam osobno razgovarao na ovu temu, ali uzalud. Neshvatljivo mi je da se to događa na doslovno nekoliko desetak metara od Osnovne škole i da traje godinama. Protivnik sam uzimanja pravde u svoje ruke, ali nikome ne bi zabranio pravo na samoobranu. Statistički gledano pitanje je trenutka kada će se dogoditi najgore. Molim Boga da u tom slučaju žrtva ne bude netko nevin – zabrinuto odgovara Jakov o problemima s kojima se Splićani često susreću.

Mnogo problema bilo je i oko prijedloga Proračuna za iduću godinu. Čak je i Jakov osobno išao u Banovinu tražiti prijedlog Proračuna. Pitali smo ga zbog čega je to učinio.
– Zakon o proračunu jasno kaže kako je 15. studenoga tekuće godine krajnji rok za dostavu prijedloga Proračuna predstavničkom tijelu, za što nažalost nema sankcija. Zašto se Zakon ne poštuje? Ne znam ali oni koji ga ne poštuju trebaju se sramiti. U našem slučaju to je Gradonačelnik osobno – 

U razgovoru ugodnom dotaknuli smo se i teme Marjana koja na svakoj sjednici Gradskog vijeća dobiva višesatne rasprave. U jednoj takvoj čak se i gradonačelnik i njegovi suradnici ‘odali’ kako nisu radili po Zakonu što se tiče sanacije Park šume.
– Marjan je ogromna blamaža i netko treba odgovarati zbog toga. Dovoljno je reći da od veljače ove godine kada su radovi na sanaciji započeli vijećnici i javnost nemaju niti jedan dokument a, trebala bi postojati knjiga dokumenata – kratko odgovara Prkić dok ga vraćamo na pitanje s prošle sjednice Vijeća i njegovu odluku da pokuša ‘progurati’ projekt bivšeg gradonačelnika Keruma oko spajanju dviju strana obale podmorskim tunelom. 

– Taj tunel je, kao i mnoge stvari koje izgovori Željko Kerum, jedna obična predizborna laž. Da su uistinu mislili ozbiljno s tim tunelom valjda bi ga spomenuli koji put do sada. Tunel je bio predizborni mamac za naivne. Svaka srdela koju Kerum ‘podijeli’ na predizbornom skupu bude naplaćena kroz proračun u iznosu od barem dvije tisuće kuna. Moj prijedlog je bio ironija na stanje u kojem se nalazimo. Prihvaćanje takvog šaljivog prijedloga od strane vladajućih samo pokazuje njihovu bezglavost – tvrdi Prkić kojega smo na kraju razgovora zamolili da poruči nešto svojim sugrađanima.

– Svatko od nas mora biti svjestan da probleme koji nas muče neće rješavati netko drugi već mi sami. Pozivam građane da se angažiraju i aktivno traže i sudjeluju rješavanju problema.
Dragi sugrađani, naš najveći problem je zbrinjavanje otpada. Doslovno smo svjetlosne godine udaljeni od rješenja. Bojim se kako ćemo za četiri, pet godina biti zatrpani smećem ako hitno ne započnemo odvajati barem 50% onoga što bacamo. Nastojte proizvesti što manje otpada, a sve što proizvedete obavezno odvajajte. Realno je za očekivati kako će nam troškovi zbrinjavanja otpada narasti, ako ne budemo odvajali bit će puno veći. Smeće je zdravstveni, ekološki, ekonomski i socijalni problem. Civilizacijska razina nekog društva mjeri se odnosom prema otpadu. Ako ne mislimo na sebe, mislimo na našu djecu. Ne ostavljajmo njima problem smeća, riješimo ga mi sami –