Nekad su pomorci vidjeli gradove, danas samo luke! Evo kako izgleda život na moru u 21. stoljeću…

Hrvatska se ubraja među zemlje s najvećim brojem pomoraca u svijetu – oko 25 tisuća ljudi zarađuje kruh na morima i oceanima. Iza te impresivne brojke stoje mjeseci izbivanja od kuće, dugi dani daleko od kopna te posao koji zahtijeva visoku razinu znanja, discipline i stalnu spremnost na nepredvidive situacije, prenosi HRT.

Jedan od njih je i kapetan Ivan Tkalčić, koji već više od dva desetljeća plovi morima svijeta. More mu je, kaže, bilo gotovo sudbina – odrastao je uz oca kapetana, a put je bio jasan: pomorska škola, fakultet, prvi brod, dodatna usavršavanja i danas mjesto kapetana na LNG brodovima. Kući se vratio prije nekoliko dana, nakon još jedne duge plovidbe.

Pomorski se život, ističe, značajno promijenio, osobito nakon terorističkih napada 2001. godine.

– Sigurnosne mjere u lukama su se jako pooštrile. Ne može se više tek tako izaći na kopno ili doći na brod. Operacije su brze, dođeš i odeš, često imaš samo 24 sata u luci. Ljudi kažu da vidiš svijeta, ali zapravo ga više ne vidiš, kaže kapetan.

Nestao je, dodaje, nekadašnji šarm višednevnih boravaka u lukama, upoznavanja gradova i druženja. Iako su brodovi danas tehnološki napredniji, odgovornost zapovjednika i posade ostala je jednaka kao i prije stotinu godina. Na moru provodi oko polovice godine, a LNG brodovi na kojima plovi posebno su zahtjevni.

– Prevozimo plin ohlađen na minus 160 stupnjeva. Brod ima puno sustava i tehnologije i zahtijeva stalni rad tijekom cijele plovidbe, objašnjava Tkalčić.

Romantična slika mora kakvu mnogi imaju s obale često se, priznaje, bitno razlikuje od stvarnosti na pučini.

Tjedni bez kopna i potpuna izolacija

– Nekome tko to ne radi možda je čudno, ali nama je to svakodnevica. Često kažemo da smo najmirniji na moru jer nas nitko ništa ne pita. Najduža plovidba bez kopna bila mi je od Paname do Japana i Koreje – 23 dana bez da vidiš obalu, kaže kapetan.

Pomorski posao nosi i ozbiljne sigurnosne rizike, osobito u područjima poput Somalije i Crvenog mora.

– Zadnjih deset godina bilo je jako loše, taj se dio izbjegavao u širokom luku. Bilo je oko 1300 otetih pomoraca. Danas su problem Huti i više se ne ide kroz Suez. Put je duži, ali si mirniji, ističe.

Prisjeća se i situacije u kojoj se i sam našao pod prijetnjom.

– Mi smo imali napad, ali smo uspjeli pobjeći jer LNG brodovi imaju veliku brzinu, oko 20 čvorova, dodaje.

Posada kao druga obitelj

Unatoč opasnostima i velikim odricanjima, pomorski život ima i svoju posebnu stranu – beskrajni horizont, jutra na oceanu i posadu koja s vremenom postaje druga obitelj. Cijena tog života su propušteni rođendani, obljetnice i obiteljska okupljanja, ali cilj je uvijek isti – siguran povratak kući.

– Najljepši osjećaj je kad brod pogledaš s leđa, pozdraviš kolege i znaš da si sutra doma i da ćeš vidjeti obitelj, zaključuje kapetan Ivan Tkalčić.