‘Neću jesti, ali kupit ću prikolicu’, govorio je Ivan kroz suze. Više ne mora štedjeti, netko ga je preduhitrio!

Priča Ivana Tafrana iz Stanića, kojemu je katastrofalni požar na omiškom području u nekoliko trenutaka odnio gotovo sve što je imao, dirnula je ljude diljem Hrvatske. Pred kamerama je kroz suze govorio o izgorenoj kući, radionici i novoj prikolici, uvjeren da će ono što je izgubio morati ponovno stvarati sam, piše Net.hr.

– Neću jesti, ali kupit ću prikolicu – kazao je prije nekoliko dana, još uvijek u šoku nakon vatrene stihije.

Nije tražio ništa. Štoviše, i dok je govorio da će prihvatiti pomoć, imao je samo jedan uvjet – da onaj tko mu nešto daje zbog njega ne ostane bez onoga što je i njemu potrebno.

Upravo je ta skromnost izazvala nevjerojatan val reakcija.

Nakon što je njegova priča dospjela u javnost, počeli su se javljati ljudi iz različitih krajeva Hrvatske koji su željeli pomoći. Mnogi su mu bili spremni pokloniti upravo ono za čim je najviše žalio – prikolicu.

No jedan ih je anonimni dobročinitelj pretekao.

Nova prikolica već je stigla.

Vijest je potvrdio volonter Crvenog križa Damir Kulišić, koji Ivanu i njegovoj obitelji pomaže od prvoga dana nakon požara.

‘Ne mogu iskazati ljubav prema tim ljudima‘

Ivan se trenutačno nalazi u Domu za starije osobe u Supetru na Braču, gdje je i doznao da mu je netko odlučio pokloniti novu prikolicu.

Nakon svega što je doživio posljednjih dana, vijest ga je potpuno zatekla.

– Ne samo da se želim zahvaliti, nego prezahvaliti. Nema mjere kojom bih mogao iskazati ljubav prema tim ljudima koji su toliko za mene napravili. Van sebe sam, nisam mogao zamisliti da će netko tako dobro djelo napraviti za mene u trenucima kad mi je najteže – kazao je Ivan.

Posebno se zahvalio obitelji iz Tugara koja mu je pomogla nakon požara, kao i ljudima koji su mu osigurali smještaj u Supetru.

– Van sebe sam. Riječima ne mogu opisati što sam doživio. Obitelj iz mjesta Tugara u okolici Omiša učinila je puno za mene. Mnogi drugi su također učinili puno i za ostale. Hvala im do nebesa, ovo nikad neću zaboraviti – poručio je.

Prikolica je stigla, ali pred Ivanom je još dug put

Nova prikolica tako je barem jedna briga manje za čovjeka koji je u požaru ostao gotovo bez svega.

No posljedice vatrene stihije ne mogu se izbrisati jednom gestom, koliko god ona bila velika. Ivanova kuća i radionica teško su stradale, a za njihovu obnovu pomoć će mu i dalje biti potrebna.