U Velebitskom kanalu pronađen još jedan veliki kit

Institut Plavi svijet objavio je na svojoj mrežnoj stranici da su u Velebitskom kanalu pronašli još jednu odraslu jedinku kita.

U
uspješnoj akciji potrage za velikim kitom u Velebitskom kanalu u
kolovozu 2020., istraživači Hrvatskog prirodoslovnog muzeja i Instituta
Plavi svijet fotografirali su 17. kolovoza odraslu jedinku ispred
Starigrada-Paklenice.

I
u rujnu su dobili dojave da je kit primijećen u području južnog dijela
Velebitskog kanala, pa su istraživači opet izašli na teren. Htjeli su
snimiti kita dronom iz zraka radi analize veličine i zdravstvenog
stanja, te kako bi uzeli biopsiju kože za analizu DNK i snimili dodatne
fotografije za identifikaciju.

Velikog kita pronašli su već u
subotu, 5. rujna na samom ulazu u Novsko ždrilo. Pratili su ga oko dva
sata, tada je kit doplivao do novog Masleničkog mosta i vratio se u
Velebitski kanal. Nakon toga je otplivao u smjeru Vinjerca, a s obzirom
na to da su mu zaroni trajali do 38 minuta istraživači su odustali od
daljnjeg praćenja i snimanja. Pregledom snimljenih fotografija utvrdili
su da se ne radi o istoj životinji koja je u području boravila sredinom
kolovoza, već je riječ o drugom kitu!

Fotografije
su potvrdile informacije dobivene od građana da u sjevernom Jadranu
borave najmanje dva velika kita. Tijekom jutra 6. rujna istraživači su
ponovno izašli na more te su istog velikog kita pronašli malo sjevernije
od samog Novskog ždrila.

– Osim što su mu zaroni trajali kraće,
ovaj put veliki je kit bio zainteresiran za naše plovilo. Nekoliko je
puta na samo metar ispod površine po 4-5 minuta plivao uz naš brod.
Tijekom jednog približavanja okrenuo se na bok te mu se jasno vidio
gotovo bijeli trbuh, rekao je Grgur Pleslić, direktor znanstvenog programa Instituta Plavi svijet.

–
Na tijelu kita vidjeli smo veći broj parazitskih rakova Penella sp., no
procjenjujemo kako infestacija nije bila tolika da bi životinji
predstavljala zdravstveni problem, dodao je Pleslić.

Doc. dr. sc. Draško Holcer, viši kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, napravio je biopsiju kože velikog kita.

–
U nekoliko navrata kit je veoma polako plivao uz naše plovilo. Takva
situacija povoljna je za uzimanje biopsije jer vam omogućava da
životinju pogodite precizno ne riskirajući moguću ozljedu ili promašaj.
Tijekom jednog takvog izrona uz plovilo uspio sam ispucati biopsijsku
strelicu samostrelom i uzeti mali komadić kože za DNA analizu, rekao je
Holcer.

Dodao je kako je, kolik on zna, ovo bilo prvo uspješno
biopsiranje velikog kita u Jadranu i ovaj uzorak će poslati kolegama u
Nizozemsku koji trenutačno rade populacijsko genetičko istraživanje
velikih kitova Sredozemlja i Atlantika.