Grupa Viva nakon pjesme s Doris Dragović za DalmacijaNews: ”Ona je nevjerojatna, dva dana puni Arenu, a onda kod nas u kuhinji pjeva poput anđela”

Grupu Viva koja uspješno stupa glazbenim pozornicama preko
dvadeset godina vrlo je nezahvalno nazvati svadbenom grupom, iako je na samom vrhu
ljestvice popularnosti za najvažniji dan svih mladenaca praktički od samog
početka. Za odličnu atmosferu su se pobrinuli na proslavama brojnih nogometaša
i drugih javnih osoba, a mali je broj hrvatskih pjevača s kojima nisu
surađivali u raznim prilikama. Osim uspješnog ”terena” Viva u svojoj dugoj
karijeri broji i niz zapaženih festivalskih nastupa kao i autorske hitove koji
su osvojili eter i slušatelje. Aktualni hit s Doris Dragović u pjesmi ”Dva
smo života” zasigurno je trenutno najemitiraniji singl na svim radio postajama
te ga smatraju krunom svoje dosadašnje karijere. Za članove Tonija Rajnovića,
Marija Salvadora, Marka Bilana, Stipu Jurišića i Kristinu Boban, može se reći
da su jedna sasvim obična ekipa s neobičnim hobijima, ali vole reći da su prvenstveno
obiteljski i prizemni ljudi. Stipe i Marko ujutro čuvaju djecu pa smo na kavu
pozvali Marija, njegov je već veliki, a Toni je slobodan dok vrtić radi.

U svojoj biografiji navodite da ste ”mala velika grupa”,
trudila sam se shvatiti, ali nikako do ideje. Što mislite kada to kažete?

Mario: Da, doista narcisoidno zvuči. To sam očito previše
mistično napisao, a da i sam ne znam što znači. Ciljao sam na mala grupa s
velikim karakterom. Iskreno mislim o nama da smo grupa koja je na cijelom našem
glazbenom putu zaista ostala prizemljena, obazriva, korektna, dobronamjerna,
altruistična. Jedino je Oliver bio velik, najveći, a opet mali… Govorio bi on ”i
kapetan i sluga”.

Ove godine obilježavate 22. godinu postojanja, koliko ste
kriza imali sve ove godine i je li bilo pauza? Vas četvorica ste praktički od
samog početka…

Toni: Nije bilo pauza, benignih kriza da, ali prekida ne.
Nismo svjesni tolikog protoka vremena, ali činjenica je da vrijeme ide.

Mario: Ove puste godine zajedno su pokazatelj prijateljstva
i odanosti što mislimo da i je jedina prava vrijednost grupe, ali ovako je to
kronološki bilo. Tomi Božiković, Toni Rajnović i Ana Pavić su utemeljitelji
grupe koja je iz tog vremena imala bezvremenski hit ”Ja oprostit ću sve”, a
nakon razlaza te postave Toni i ja smo odlučili pokušati nastaviti tamo gdje je
tada grupa stala. Napravili smo neki plan kako dalje, opredijelili se za
vjenčanja uz diskografiju i evo prošlo 20 i koja godina. Nas četiri muška smo
stalno tu, a iza prve pjevačice Ane Pavić prošla je Marica Hrga, danas majka
dvoje djece koja živi u Berlinu, iza nje je Zrinka Crvlje koja je bila tu sve
do epidemije, a neizostavna je i naša Kate koja sada pjeva s Taxi Bandom te
koja nam je činila radost godinu dana dok je Zrinka bila na porodiljnom.
Zapravo je Ana bila jedini frontmen grupe, kasnije je tu palicu preuzeo Toni, a
pjevačice su prolazile. Danas je trenutno s nama prekrasna mlada Kristina Boban
koja uz nas radi i svoju karijeru.

Neki bendovi su zbog problema oko pronalaska stalne
ženske pjevačice čak i odustali od ženskog vokala. Iako ste imali nekoliko
izmjena, niste nikada razmišljali da budete bez pjevačice?

Mario: Nismo imali takvih problema. Kod nas su ženski vokali
dugotrajni, kada s nama netko radi zadrži se uglavnom do nekih svojih
prijelomnih životnih okolnosti. Srećom, imamo uvijek sreće s pjevačicama.

Je li vas ”straši” činjenica da bi vas uskoro djeca
mladenaca mogla zvati da im svirate na svadbi?

Toni: To bi bila privilegija. Zar nije čast kad te mladenci
kojima si prije 20-ak godina odsvirao vjenčanje zovu za svoju kćer ili sina.
Zar to nije poštovanje, legitimitet, odanost, privrženost, znači da nas prate,
znači da postoji prijateljstvo, da nam se raduju, a i da smo onda kada smo
njima svirali ostavili utisak. Sve najljepše je u tome osim činjenice da u
brojevima nismo vise tako mladi, ali eto nadamo se da smo kao vino (smijeh).

Česta putovanja i noćni rad poprilično ne idu na ruku s
godinama. Svi ste zakoračili u četvrto desetljeće, osjećate li ponekad umor i
posljedice ovakvog života?

Mario: Lagao bih kad bih rekao da ne osjećamo, ali postavili
smo logistiku na način da se što manje trošimo tako da još uvijek uživamo u
nastupima. Ponekad radi komoda idemo na svirke s tri auta, obavezan je hotel,
spavanje, odmor…

Toni: Ne možemo nenaspavani svirati tri noći, a i ne
dogovaramo gotovo nikad tolike nastupe zaredom. Priznajem da nam je prije
honorar bio veliki poticaj, a sada više ne. Sada manje, ali slađe.

Na aktualnom singlu ”Dva smo života” udružili ste snage
s jednom od najistaknutijih glazbenih diva regije Doris Dragović. Sigurna sam
da je ova emotivna pjesma koja slavi neraskidivu ljubav majke i sina rasplakala
sve slušateljice koje su ujedno i majke. Kakve su reakcije do vas došle?

Toni: Sve u vezi ove priče je predivno, reakcije su
nevjerojatne, dirljive, senzibilne. Otkad se pjesma pojavila se rado dijeli,
sluša i svakodnevno rastu pregledi. Odmah je ušla u srca majki i ljudi što se
vidi i po emitiranju na radio postajama, a svaka majka koja ima sina, a koja
naleti na ovu pismu uglavnom pusti suzu. Baš je nevjerojatno snažna. Neno
Ninčević je baš napravio bezvremenski čaroban tekst.

Kako je uopće došlo do ove suradnje? Činjenica je da
volite udružiti glasove s poznatim izvođačima jer su iza vas suradnje sa
Giulianom, Tomislavom Bralićem, klapom Dingač..

Mario: Sjedimo Toni i ja u Zagrebu i pričamo Neni kako nam
je Doris odbila ponuđenu ljubavnu pjesmu koju smo joj predložili za duet. ”Pa
ne mogu pjevat ljubavnu pjesmu s Tonijem kad mu mater skoro mogu bit” – bio je
njen komentar. U tom trenutku mi sine ideja i predložimo Neni da napravimo
pjesmu upravo iz njenog komentara. Neno se složio, mi otišli za Split i čekamo
kad će nam napisati tekst. Prolazili su dani, mi Nenu gnjavimo porukama i
jednog dana nam se javi da dođemo do njega u Zagreb i da će nam napisati
željenu pjesmu. Došli ravno u Nene na ”obid” po nenapisanu pjesmu potom je do
ponoći radili. Priznajem da sam ja čak i odspavao na kauču, ali Toni i Neno su
bili uporni. Nevjerojatno je bilo gledati Nenu, kako iz usta čovjeku spontano
izlazi tekst, rečenica po rečenica, a ne znaš koja je ljepša, to je zaista dar
Božji. Nadalje kod našeg producenta Lea Škare, potom je draga Alenka Milano
snimila nam je radnu verziju pjesme koju smo na kraju odnijeli Doris, a ona je odmah
pokazala interes.

Toni: Doris je nevjerojatna, pristup, energija, prelijepa
izvana i iznutra. Ona u radu ništa ne prepušta slučaju i vrlo je jednostavna.
Žena puni dva dana Arenu, a onda je vidimo kod nas u kuhinji kako pjeva poput
anđela. Divna je. Kad smo došli kod Lea u studio, već nakon prve otpjevane
trake smo se ježili, oči su nam se zastaklile, trnci nam prolazili kroz tijelo.
Znali smo da imamo nevjerojatnu pjesmu koja će ljude taknuti.

Vojan Koceić je to sve vizualno upakirao.

Mario: Multimedijalni genijalac Vojan je napravio predivan
jednostavan spot te se emocija dodatno prenijela. Doris nam se javila nakon
izlaska pjesme i presretna je s komentarima, rekla je da joj mobitel nije
prestao zvoniti taj dan kad je pjesma puštena u eter.

Toni: Sve je ovo trajalo gotovo dvije godine, a ovaj duet
nama je blagoslov i zahvala i svojevrsna kruna za predani cjeloživotni rad na
kojem smo zahvalni i Doris i Neni.

Zanimljivo je da vašu prvu autorsku pjesmu ”Ja oprostit
ću sve” iz 2005. godine, koju smo spomenuli u uvodu, još uvijek se svakodnevno
može čuti u eteru radio postaja. Kako na to gledate?

Toni: To nam je pokazatelj nekog dobrog puta kojim smo tada
krenuli i evo danas smo tu. Činjenica je da od te pisme sve kreće, ali tu su
još i ”Uzet ću ti sve”, ”Bože gdje je”, ”Šteta duše, šteta tila”, ”Volin
sve bilo”… Sve su to odlične pjesme i imati toliko uspješnica u karijeri, nama
maloj grupi, velika je privilegija i sreća.

Iako imate dosta autorskih pjesama, izdali ste samo jedan
album pod nazivom ”Šteta duše, šteta tila” prema istoimenoj pjesmi.

Mario: Iskreno, ne znam, takva su vremena. Važnost
diskografije se smanjila prestankom interesa za kupnjom CD-ova. Sad je trend
singl po singl. Izdavačke kuće su danas postale ujedno i PR kuće tako da smo se
eto i mi se priklonili trendovima kao što su pjesma po pjesma, YouTube,
promocije…

Imate li neke neostvarene snove u grupi?

Mario: Kao grupa i ne baš, samo da ostane kako je, da nam se
ljudi i dalje raduju. Ali Toni i ja planiramo odavno put oko svijeta. To nije baš
neostvarena želja benda, ali je usko vezana uz neostvarene želje članova benda.
Često smo mi zajedno putovali na svakakve destinacije, ali korona nas je dobro
zeznila pa sad to treba sve nadoknaditi.

Prije nešto više od sedam godina radila sam s vama
intervju i postavila sam vam jedno pitanje na koje ste vrlo filozofski
odgovorili. Ne znam kako mi je to palo na pamet, ali neka bude fora pa ću ga
postaviti i danas: Da vam netko ponudi deset milijuna dolara, ali da se morate
preseliti u drugu državu i krenuti ispočetka, biste li pristali?

Mario i Toni u glas: Ispočetka? Nema tih para.

Prije ste imali volje, ipak se nešto promijenilo kod vas.
Kad smo kod usporedbe od prije sedam godina, tada ste mi pričali o
adrenalinskim hobijima cijelog benda. Spominjali smo motore, avione, kitesurf,
alpinizam, bicikl… Koliko su danas članovi grupe Viva otvoreni za avanture
takvog tipa?

Toni: Nije se baš ništa promijenilo. Što smo stariji, reklo
bi se da smo luđi! Još uvijek letimo, skačemo, plivamo, trčimo, vozimo…

Obećala sam ti Mario dati priliku na kraju za mali
marketing…

Ja kao mladi avanturist nisam znao da u Splitu postoji
mogućnost da već sa 16 godina možeš postati pilot i upravljati avionom. Dakle,
dragi zaljubljenici u adrenalin guglajte Aeroklub Split! Letenje je predivan
marginalni sport koji ti pruža osjećaj kao i glazba. U glazbi zatvoriš oči i
poletiš, a ovdje stvarno poletiš. Na kraju želim pozdraviti sve simpatizere
grupe, kolege i prijatelje, nadamo se da se vidimo još puno godina. Pozdravlja
vas od srca grupa Viva.