“Na Brdima nas je napao pobješnjeli pas, a vlasnik je opušteno gledao s balkona…”

Svakodnevna šetnja s kućnim ljubimcem za jedan se mladi splitski par pretvorila u nešto sasvim drugo. Zbog te su šetnje morali intervenirati i policija i hitna pomoć. Da bi vam bilo jasnije što se dogodilo, krenut ćemo od početka. 

Momak i cura su šetali, a kraj njih je bio njihov pas. Dolaskom do dvorišta kuće u Ulici Ivana Raosa u Splitu (na Brdima) dolazi do napada drugog psa na njih. Sve se odigravalo u utorak oko 11 sati. Nakon pružene liječničke pomoći, utvrđeno je da se, srećom, radi samo o površinskim ozljedama ruke, no moglo je sve proći i mnogo gore. Ono što je razljutilo mladi par jest reakcija njihove okoline, počevši s vlasnikom psa-napaača, susjedima, te hitne pomoći koji je stigla s velikim kašnjenjem.   

– Doživjela sam napad psa na Brdima; u prijepodnevnim satima, šetala sam svog psa, zajedno sa zaručnikom, pred nas je izašao pas koji je bio bez uzice i kontole, ispred svog dvorišta, što znači još veću opasnost. Sa terase nas je gledao vlasnik, potpuno opušten. Ja sam potrčala ispred i upozorila vlasnika da ga pozove, na što nije reagirao. Njegov pas se približavao nama i napao. Napao je i mog psa i zaručnika koji ih je pokušavao razdvojiti, ja sam molila za pomoć, vikala zašto se tako neodgovorno ponašaju, zaručnik je jaukao od bolova i straha jer vlasnika psa nije i dalje bilo tu. Polako se približavao, opušteno, malo povikao na svoju maloljetnu kći jer je na nju prebacio odgovornost. Da je čovjek reagirao kao čovjek, mi bi se povukli, ali preopušten i neobavezan dolazak po svog psa bila je kap koja je prelila čašu – ispričala nam je djevojka.

Kako nam je kazala, više je susjeda ugledalo taj prizor, no nikome nije palo na pamet niti upitati ih jesu li dobro, a kamoli priskočiti im u pomoć.

– Nije mi prvi put da me psi bez uzice napadaju na Brdima. Cijela ulica je gledala taj nemili događaj, nitko nije ponudio pomoć te smo u ljutnji pozvali policiju. Zašto ljuti? Jer smo bili bespomoćni, prepadnuti, krvavi. Policija je došla, nakon četiri poziva, 20 minuta čekanja, obavili su svoj dio posla, vlasnik je morao odmah na policiju, po prijavi MUP-a gospodin je platio prekršajnu odgovornost, 700 kuna. Policija potom zove HITNU POMOĆ, u dva navrata, dolaze nakon sat vremena od napada. Ni sami policajci nisu mogli vjerovati koliko vremena treba hitnoj pomoći! Dakle, niti su hitna, a nisu ni pomoć. Jeste li znali da za ugrize i slične rane nemaju nikakvu opremu. Hitna pomoć nema antiseptik?!!!! Bahato ponašanje radnika HP me totalno izbacilo iz takta. Ne mogu vjerovati da doktorica postavlja pacijentu prvo pitanje -je li pas koji vas je ugrizao cijepljen?! Ljuta sam jer sam nezaštićena, jer nemamo skrb kakvu zaslužujem kad smo najranjiviji, kad nitko od institucija u tebi kobnom trenutku ne pokazuje profesionalni pristup. Zar psihološki pristup ranjenom čovjeku moraš učiti na fakultetu??! Strašno! Šta bi bilo da je bila teža ozljeda?! Znate što su mi doktorica i njena dva mediciska brata rekla na to? “Mi samo reanimiramo i prevozimo ranjenike u bolnicu”. Drugim riječima, hitna pomoć je taxi. Pa vi meni recite jesu li preplaćeni!? – zaključila je ogorčena Splićanka. 

Čitav incident potvrđen nam je u splitskoj policiji koja je izašla na teren, te po dovršenoj obradi prekršajno kaznila vlasnika psa…