Josipović: Više nema smisla ocjena ustavnosti zakona o ništetnosti

Predsjednik Republike Ivo
Josipović potvrdio je u subotu da je povukao zahtjev za ocjenu
ustavnosti Zakona o ništetnosti određenih pravnih akata JNA, bivše SFRJ i
Republike Srbije, jer ga smatra besmislenim budući mu Ustavni sud nije
odgovorio više od tri godine.

“Neka to onda Ustavni sud
riješi ako smatra potrebnim po službenoj dužnosti ili neka Vlada povuče
ili promijeni taj zakon ili neka netko drugi ide s tim”, izjavio je
Josipović novinarima na posljednjoj “kavi s građanima” u svom mandatu.

Osim same formalne procjene je li taj zakon ustavan ili ne,
imam i neka mišljenja stručnjaka, ali to ne obavezuje Ustavni sud,
napomenuo je.

“Ono zbog čega sam u velikoj mjeri i tražio ispitivanje
ustavnosti je predmet Marić. Još za vrijeme mandata srbijanskog
predsjednika Borisa Tadića, pa i kasnije zagovarao sam sporazum sa
Srbijom koji bi se temeljio na tome da se svojim državljanima koji imaju
prebivalište u svojoj zemlji u njoj i sudi. Postojala je načelna
suglasnost za to i da je to ostvareno tamo negdje 2011. ili 2012.,
Veljko Marić bi u Hrvatskoj bio već odavno”, rekao je Josipović.

Je li Veljko Marić kriv ili nije, u to ne mogu i ne želim
ulaziti. Ako je kriv, bio bi kažnjen, a ako nije, bio bi oslobođen,
dodao je.

Činjenica da je donesen taj zakon spriječila je daljnje
razgovore, jer koja bi država pristala na sporazum koji ne obvezuje
pravosuđe druge države da postupi prema izručenoj osobi, upitao je
Josipović.

Taj zakon je spriječio postizanje sporazuma, poslije se i
promijenila vlast u Srbiji i ta vrsta razgovora je otpala i zato u
suštinskom smislu moj zahtjev (više) nema puno smisla, ocijenio je
predsjednik Josipović.

Na pitanje novinara o stajalištu Vlade i premijera da bi jedan
od hrvatskih uvjeta Srbiji na putu prema EU bilo i pitanje Veljka
Marića, odnosno zakona po kojem je uhićen i suđen u Srbiji, Josipović je
rekao: “Dok Srbija dođe u fazu da se odlučuje o njezinom primitku u EU,
iako bih volio da to bude što prije, za Veljka Marića će već biti
kasno. Proći će godine do tada i ne znam hoće li uopće Hrvatska biti u
prilici da postavlja takav zahtjev, ali ako i bude u prilici, to Mariću
neće ništa značiti ili će značiti vrlo malo.”

S druge strane, nastavio je, kada je riječ o univerzalnoj
jurisdikciji, imamo je mi i mnoge druge zemlje, iako na nešto drugačiji
način, zato nisam siguran u kojoj će mjeri, ako neka buduća vlada bude
tražila tako nešto, morati promijeniti i naše zakonodavstvo.

Upitan o hrvatskoj tužbi za genocid protiv Srbije, Josipović je
kazao da je već i ranije rekao da su izgledi minimalni, gotovo nikakvi,
jer bi prihvaćanje te tužbe značilo da međunarodni sud mijenja doktrinu i
razumijevanje genocida po međunarodnom pravu.

Učinili smo , istaknuo je, sve što smo mogli, prvi put je
napravljen cjelovit popis ubijenih i stradalih, pobrojane paravojne
formacije koje su došle u Hrvatsku i činile zločine, pokazana je veza
Srbije s tim organizacijama i s tzv. krajinskim vlastima u Hrvatskoj. Za
mnoge od zločina se znalo, ali nisu bili fiksirani u smislu dokaza i
informacija, a što smo učinili u pripremi tužbe. Ostvarena je prvi put
suradnja različitih tijela i stručnjaka u Hrvatskoj, od onih policijske
naravi, pravosudne, obavještajne, povjesničara, kartografa i ujedinjenim
snagama smo prikupili podatke i stvorili važan dokument o Domovinskom
ratu na više od 2.500 stranica i s tog aspekta mislim da je bilo dobro
što se pokrenula tužba, drži Josipović.

Nikada nisam zagovarao ili razmatrao mogućnost odustajanja, ali
sam upozoravao u ranijoj fazi, dok su u Srbiji još brinuli kako će ta
tužba izgledati i kako će se stvari razvijati, da se možda može naći
neki kompromis u kojem bi Hrvatska dobila puno više nego što sada ima
kada se govori o sanaciji posljedica rata, ocijenio je. Politika je
vladama uvijek diktirala određeni strah od optužbi da se rade
neprincipijelni kompromisi i da bi se dobilo ovo ili ono ako se ide do
kraja, rekao je Josipović.

U medijima su se, ocijenio je, podigla očekivanja, pa se sada
došlo do stanja razočaranosti. Ali ono što javnost mora znati jest da se
kod tužbe za genocid pred Međunarodnim sudom pravde niti može niti se
raspravlja o krivnji za rat, o svim drugim zločinima koji nisu genocid,
ni o drugim pitanjima vezanim uz sukcesiju države, niti o ratnoj
odšteti, jer za to nema pravnog načina, poručio je Josipović.